Fotograf Vladimir Tadić nedavno je u Kući Milanovića otvorio samostalnu izložbu fotografija "Svjetlopis planinskih krajolika".
Riječ je o 30 radova u kojima je spojio ljubav prema planinarenju i fotografiji. Tu su krajolici sa Osječnice, Zelengore, Romanije, Vranice, Bjelašnice i ostalih planina u Bosni i Hercegovini, koji najčešće ostavljaju bez daha.
Više o izložbi autor je govorio za "Nezavisne".
NN: Na otvaranju izložbe kazali ste da je Vaša ljubav prema fotografiji krenula baš na planinskim visinama. Opišite nam kako je sve počelo i koliko su se Vaše prve fotografije sa planinarenja razlikovale od današnjih?
TADIĆ: Doživljaji sa planina su snažni i teško se uzdržati od njihovog bilježenja. Svakako to treba znati, pogotovo u teškim uslovima. Zanimljivo je reći da jedna od mojih najranijih fotografija, urađena mobilnim telefonom, jeste i jedna od najnagrađivanijih. Mnogo sam se usavršio u tehnici, ali ništa ne može da se poredi s tim početničkim zanosom.
NN: U Kući Milanovića izloženo je 30 fotografija nastalih na našim planinama. Koja planina ili koje planine i krajolici su na Vas ostavili najdublji utisak?
TADIĆ: Najviše je fotografija sa Vitoroga, a dosta su zastupljeni Vlašić i Visočica, trostruko V.
NN: Izložba je otvorena na Svjetski dan planina, a sadrži fotografije koje su nagrađivane na šest kontinenata i u 30 zemalja svijeta. Koliko konkursi na kojima ste nagrađivani utiču na to da jedan fotograf bude etablirano ime na svjetskom nivou?
TADIĆ: Moja fotografska zvanja pa i reputacija kao fotografa zavise od broja prijema na izložbama i nagrada.
NN: Na otvaranju izložbe Vaše fotografije su prisutne podsjetile na književna djela kao što su "Sumatra" Miloša Crnjanskog i "Kroz mećavu" Petra Kočića. S obzirom na to da priča svim jezicima svijeta, koliko fotografija komunicira s ostalim vrstama umjetnosti?
TADIĆ: Fotografija kao likovno sredstvo za komunikaciju može da prenese priču, ali i osjećanja. Film se naslanja na nju, može da dopunjuje književna djela, dokumentuje arhitekturu, modu, performans itd. Ovo međusobno djelovanje obogaćuje umjetnički izraz i proširuje granice kreativnosti.
NN: Član ste Planinarskog saveza Republike Srpske, Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka, Asocijacije za umjetničku fotografiju BiH i Foto saveza Srbije. Za one koji se bave fotografijom i planinarenjem, koje su privilegije članstva u ovim udruženjima?
TADIĆ: Jedna od privilegija je ova puna sala na otvaranju izložbe. Kada ste dio tih udruženja dijelite sa njima dobro, ali i zlo, pa samim tim praktično postajete njihov saborac.
NN: Izložba je prodajnog karaktera. Kakva su Vaša prethodna iskustva u vezi sa finansijama, da li može da se zaradi od fotografije koja nije komercijalna?
TADIĆ: Može da se zaradi, ali teško. Koliko znam, niko nije pošao ovim putem zbog toga. Uživam da hodim neugaženim putevima i planiram da ne odustanem.
NN: Autor ste video-spota etno-grupe "Trag" za tradicionalnu pjesmu iz istočne Srbije "Čije je ono devojče". Kakva su iskustva sa snimanja i realizacije spota?
TADIĆ: "Trag" slušam još od njihovih početaka. Ranije sam rado pjevušio i udarao kajon uz njihove radove, a ovaj put sam konkretno učestvovao u njihovom stvaralaštvu. Iskoristio sam video-snimke iz svoje arhive i uradio spot. Hvala im mnogo na povjerenju i želji da zajedno pokažemo ljepote naših krajeva. Radujem se budućoj saradnji.
NN: Pored pejzažnih fotografija sa planina, bavite se i drugom vrstom fotografija. Kako biste opisali svoj kompletan opus, kakve Vas sve fotografije interesuju?
TADIĆ: Prvenstveno sam fotograf krajolika, od netaknute prirode bez tragova ljudskog uticaja, preko djelomično izgrađenih područja poput sela, pa sve do gradskih sredina. U svakom od tih okruženja nastojim pronaći onaj djelić prirode koji me najviše nadahnjuje, vođen brigom za duhovno i tjelesno zdravlje, ekologiju, turizam i kulturno nasljeđe.
NN: Koji su Vaši profesionalni planovi nakon izložbe "Svjetlopis planinskih krajeva"?
TADIĆ: Povezivanje s ljudima ili organizacijama kojima moj rad može biti od koristi izuzetno mi je važno, a svaka preporuka bila bi od velike pomoći. Planiram da sljedeće godine nastavim sa fotografskim radionicama, gdje ću prikazati svoj način rada i omogućiti upoznavanje lokacija na kojima nastaju sjajne fotografije. Osim fotografija na slikarskom platnu ili fotografskom papiru, kalendar je još jedan proizvod koji mogu da ponudim, čijom kupovinom je moguće podržati moj rad. Moj rad je takođe moguće pratiti i podržati i na društvenim mrežama, kao i na veb-stranici svjetlopis.com.