Udruženje strip-autora i obožavalaca stripa Republike Srpske "Deveta dimenzija" nedavno je objavilo strip pod nazivom "Stripovijetke - Branko Ćopić", a riječ je o 22 priče urađene po motivima pripovijetki Branka Ćopića, na čijoj je adaptaciji radilo 13 autora.
Strip je do sada promovisan na Međunarodnom salonu stripa u Banjaluci i Sajmu knjiga u Beogradu, a u narednom periodu su planirane promocije širom Republike Srpske.
Više o svom iskustvu na ovom projektu, ali i o popularizaciji ove umjetnosti u našem regionu crtač stripa Zdravko Knežević Knez govorio je za "Nezavisne".
NN: Možete li nam reći nešto više o iskustvu koje Vam je donio rad na "Stripovijetkama"?
KNEŽEVIĆ: Svoju prvu promociju "Stripovijetke" po motivima pripovijetki Branka Ćopića imale su na 6. Međunarodnom salonu stripa u Banjaluci. Kao i čitaoci, i mi autori smo tada prvi put vidjeli svoj jednogodišnji rad ukoričen u ovaj predivan album. Bili smo nevjerovatno ponosni na ovo izdanje, koje trenutno kotira kao najznačajnije izdanje "Devete dimenzije", mada je kod nas od početka postojanja udruženja pa do danas izašlo preko 60 naših albuma. Nepisana obaveza svakog člana "Devete dimenzije" je da učestvuje u zajedničkim projektima Udruženja, a što se tiče adaptacije pripovijetki našeg velikog Branka, meni lično je bila izuzetna čast učestvovati jer Ćopićeva djela su me još kao dječaka oblikovala u literarnom smislu. Moja adaptacija pripovijetke "Žuća Račundžija" bila je nacrtana još 2020. godine, u vrijeme zabrane kretanja zbog pandemije i crtao sam je u trenucima kada mi je bilo potrebno opuštanje jer smo tada grozničavo radili na poluhoror projektu "Gluvo doba", koji me je zbog svoje forme zamarao i uznemiravao. Ostali autori su svoje stripove za "Stripovijetke" počeli raditi krajem 2022. godine. Ja sam na tih pet tabli "bježao" od realizma i crtao sam jednostavne karikaturalne crteže po ugledu na naše autore iz osamdesetih godina prošlog vijeka.
NN: Iza ovog projekta je više autora. Kakva je bila podjela rada i kako ste pomirili individualne umjetničke izraze?
KNEŽEVIĆ: Od samog početka plan je bio da se u formu stripa adaptiraju samo Ćopićeve pripovijetke i poeme za djecu. Naravno, one najatraktivnije, poput "Ježeve kućice" i "Doživljaja mačka Toše", prve su odabrane, ali kako su se priključivali novi autori sa lakoćom su nalazili pogodne pripovijetke za adaptaciju u velikom Brankovom opusu. Ja sam uz pripovijetku koju sam ranije naveo trebao adaptirati i poemu "Pijetao i mačak", ali zbog prezauzetosti na nekim drugim projektima nisam stigao. Naravno, i dalje povremeno radim na njoj i nadam se da će biti uključena u drugo dopunjeno izdanje, koje je zbog velike potražnje ovog albuma sasvim izvjesno. Od prve zamisli pa do izlaska iz štampe na ovom albumu radilo je 13 domaćih autora. Crtali su Predrag Ikonić, Milan Mladić, Zdravko Mićanović, Sabahudin Muranović, Borislav Maljenović, Goran Lojpur, Jovan Bratić, Miodrag Bunjevac, Mihajlo Miljanović i moja malenkost. Aljoša Tomić je gostovao kao kolorista, Nikola Vidačković i Ninoslav Mitrović kao scenaristi, Radovan Subić, Zoran Stefanović i Nikola Pejaković Kolja kao autori tekstualnih priloga albumu. Naslovnu stranu je uradio Aleksa Gajić, grafički dizajn i prelom izdanja Dejan Šijuk, a za izdavača se potpisao Zoran Pejić. Navodim ova imena da vidite koliko ljudi mora sinhronizovano raditi da bi se dobilo ovakvo izdanje, bez obzira na maestralni tekstualni predložak našeg velikog pisca. Naše stilove nismo ni pokušavali usaglašavati jer bi to bila nemoguća misija. Preporuka je bila da se pokuša odraditi takav crtež koji bi bio prikladan djeci. Na kraju se vidjelo da su ti različiti stilovi dali poseban šarm i bogatstvo ovom izdanju.
NN: Ćopićeve likove već svi vrlo dobro poznaju i donekle imaju zamisao kako bi trebalo da izgledaju. Da li je postojala neka doza bojazni i odgovornosti kada su stvarani ovi likovi?
KNEŽEVIĆ: Uvijek imamo izvjesnu dozu bojaznosti kada se pristupa adaptaciji djela velikih pisaca. Naravno da je svaki čitalac u svojoj uobrazilji čitajući ih već stvorio svoj vizuelni identitet tih likova. Mi uvijek prije kreacije likova uradimo istraživanje da vidimo postoji li nešto "konvencionalno" u vezi s njima i u kojoj mjeri možemo odstupiti od tih šablona, kako bismo stvorili nešto novo a opet prepoznatljivo. Bez obzira na genijalnost teksta, kreacija glavnih likova je najbitnija crtačka stvar. Čitalac čim pogleda karaktere odmah odredi da li je za ili protiv.
NN: Koliko su ovakvi projekti značajni za promociju domaćih crtača stripa?
KNEŽEVIĆ: Mi u "Devetoj dimenziji" izuzetnu pažnju posvećujemo ovakvim zajedničkim projektima jer, dobro ste primijetili, oni su osnov promocije domaćeg strip-stvaralaštva. "Stripovijetke" su naš, ako ne griješim, 64. izdavački pothvat, od tih 64 više od 20 su izdanja domaćih autora i sve više smo na fonu domaćeg stripa nauštrb licencnog. I vidi se napredak. Mi smo od početka svog postojanja od 2011. godine uvezali 20 aktivnih strip-autora i više od 70 djece i omladinaca koji svakodnevno crtaju stripove. Održali smo brojne prezentacije, izložbe i radionice, tri salona stripa se održavaju svake godine u Banjaluci, Laktašima i Bratuncu, gdje naše udruženje promoviše svaki segment svoga rada. Posebnu pažnju posvećujemo radu sa djecom i omladinom, jer su oni garant opstanka stripa. Jedini u cijeloj jugoistočnoj Evropi izdajemo strip-magazin posvećen dječjem stvaralaštvu na polju stripa. Kod organizacije ovakvih projekata vodimo računa da se sa nama uvijek pojave jedan ili dva nova mlada strip-autora. Ovaj put su to bili Mihajlo Miljanović i Miodrag Bunjevac.
NN: Kakav život očekuje "Stripovijetke - Branko Ćopić"?
KNEŽEVIĆ: Euforija oko dočeka ovog izdanja pomalo je splasnula. Sad je vrijeme da krenemo u promocije i izložbe. "Stripovijetke" se mogu nabaviti u svim striparnicama u BiH, a bile su prisutne i na Sajmu knjige u Beogradu na štandu predstavništva Republike Srpske. Prva naredna promocija je u Prnjavoru, a potom i u ostalim gradovima. Cijenimo da će ovo izdanje biti relativno brzo rasprodano i da ćemo se morati pozabaviti drugim izdanjem ovog albuma. Što se tiče repopularizacije stripa uopšte, teško je to reći, ali u svakom slučaju ovakva izdanja vode u pozitivnom pravcu popularnost stripa kod djece i omladine.
NN: Kakva je sadašnjost crtanja stripa u BiH i da li po Vašem mišljenju postoji nešto što je potrebno uraditi za kvalitetniju budućnost?
KNEŽEVIĆ: Strip-scena BiH nije zanemariva, ali je neorganizovana i neaktivna, pa se stiče utisak da ne postoji. "Deveta dimenzija" u Republici Srpskoj potpisuje preko 90% strip-aktivnosti od Trebinja do Novog Grada. Svake godine izdamo po nekoliko strip-albuma, održimo tri salona stripa u Laktašima, Banjaluci i Bratuncu, i uz to izložbe, prezentacije i radionice za najmlađe. U Zenici Adnadin Jašarević, inače veliki strip-entuzijasta, vodi školu stripa duže od 30 godina. Iz klupa te škole izašli su mnogi autori stripa među kojima i Zdravko Cvjetković i Besir Maglić, a svojevremeno su izdavali i fanzin "ZE strip". U Mostaru postoji udruženje okupljeno oko "Mostarskog strip vikenda", izuzetno dobro organizovanog festivala stripa. Vidim da su na zadnjem izdanju svog festivala, uz mnogobrojne goste iz inostranstva, ovaj put posebnu pažnju posvetili djeci i omladini, što me posebno raduje. Tuzla i Sarajevo imaju fenomenalne strip-autore koji uglavnom rade za inostrane izdavačke kuće, ali izuzev "Agarthi Comiksa" nemaju nikakvu izdavačku djelatnost domaćeg stripa i jako rijetko neka strip-dešavanja, a očekivalo bi se suprotno od ovako velikih centara. Sve u svemu, iz iskustava ovih koji su uspješni vidi se da je pravi način za repopularizaciju stripa formiranje udruženja, rad sa djecom i omladinom, izdavačka djelatnost domaćeg stripa, izložbe, promocije itd. U suprotnom strip će i dalje ostati na marginama kulturnih dešavanja u našoj zemlji.
Međunarodni salon stripa
NN: Nedavno je održan Međunarodni salon stripa u Banjaluci. Kakvi su Vaši utisci kada je riječ o posjećenosti i regrutaciji novih poštovalaca devete umjetnosti?
KNEŽEVIĆ: Banjalučki međunarodni salon stripa, ovaj put šesti, je kruna našeg godišnjeg rada. Cijenimo da je upravo završeni salon bio najproduktivniji do sada. Imali smo promocije dva kapitalna izdanja: "Gluvo doba" - stripovi po knjizi Ninoslava Mitrovića i "Stripovijetke" po pripovijetkama Branka Ćopića. Imali smo goste iz Italije, Srbije i Crne Gore i, naravno, na okupu sve autore iz "Devete dimenzije". Imali smo izložbu stripova Zdravka Mićanovića, naše novo otkrovenje, rođenog u Loparama, profesora koji živi i radi u Beogradu. Održali smo radionicu stripa sa najmlađim autorima i mnogo korisnih tribina. Kastel je tih dana živio za strip.
