Između ostalih karakteristika po kojima se muškarci razlikuju od žena, nalazi se i brada. Brada se stoga smatra simbolom muškosti i muškog dostojanstva. Dostojanstvo bradatog čovjeka u vezi je i sa njegovim sazrijevanjem kao ličnosti. Veoma mladi muškarci nemaju bradu ili im se ona tek počinje rasti. Brada je zato i simbol muške zrelosti, uma i iskustva sticanog godinama. Stoga su drevni mudraci obično nosili duge brade.
U visoko razvijenim civilizacijama, kada čovjek nije osećao potrebu da muškost i dostojanstvo zrelosti pokazuje na tako vidljiv način, brada se najčešće brijala. Obrijan čovjek je svojim glatkim licem pokazivao da ima vremena i mogućnosti za lično dotjerivanje, čime se razlikovao od varvara.
U davna vremena brada je bila više korisna nego što je služila za ukras: predstavljala je odbranu od hladnoće. Praistorijskom čovjeku po svoj prilici ni na kraj pameti nije bilo da je siječe. Zatim je brada postala znak časti. Onda je opet zabranjena, da bi kasnije važila za jedan od glavnih modnih znakova. Stiče se utisak da je brada sada konačno dobila bitku. Prema statističkim istraživanjima, čak pedeset pet odsto muškaraca starijih od osamnaest godina danas nosi bradu.
Tokom praistorije, muškarci su puštali da im raste brada kako bi se zagrijali, a možda i da bi njihovo lice izgledalo opasnije. Jer, trebalo je suprotstaviti se raznim nemanima, ali i neprijateljima. Drugim riječima, drevni čovjek sa bradom bio je nalik dlakavoj životinji. Stare civilizacije prihvatale su bradonje kao ljude od časti. Onaj kome bi brada bila javno odsječena, odnosno obrijana, bio je ponižen, kažnjen, osramoćen. Kao da su se u dlakama na licu krili čast i snaga.
A onda je došao Aleksandar Veliki. Preokrenuo je sve naopako, bar što se brade tiče. Godine 345. prije naše ere, naredio je svojim ratnicima da obriju bradu. Naredba je bila vrlo stroga. Onoga koga bi "uhvatio" sa bradom, taj nije mogao ničem dobrom da se nada. Aleksandar je imao obrazloženje za takvu odluku. Nije želio da njegove hrabre vojnike neprijatelji vuku za bradu!
Čini se da su se od tog trenutka dlake na obrazima muškaraca vijorile shodno modnim vetrovima. U različitim razdobljima, kako uostalom pokazuje ikonografija, imala je različita značenja. Na primjer, tokom srednjeg vijeka Oton I Veliki (912–173) kralj Nemačke i car Svetog rimskog carstva uvek se zaklinjao u svoju bradu kada je želio da ga njegovi podanici ozbiljno shvate. Dodirnuti bradu nekog muškarca, bilo je zabranjeno. Čak i kažnjivo. Onaj ko bi se usudio da dotakne bradu nekog drugog (srednjovekovnog) muškarca mogao je lako da bude izazvan na dvoboj. Za žene to izgleda nije važilo. Da li su iza zatvorenih vrata čupkale brade svojih muževa ili mladića... To možemo samo da naslutimo.
Šta se krije iza brade danas
Ruku na srce, neki džentlmeni s bradom zaista su neodoljivi, razumije se, posebno za dame koje inače više vole bradonje. Ali zato drugi, ukoliko puste da im rastu dlake na licu, izgledaju kao da su izvirili iz tmine istorije. Ako ne i s pustog ostrva!
Pojedine djevojke zaklinju se da im samo bradonje ulijevaju povjerenje, da se u njihovom društvu osjećaju zaštićene, premda se naposlijetku odlučuju za one koji se svakoga dana brižljivo briju i mirišu. To, naravno, ne znači da oni sa bradom ne mirišu dobro, jer njihov dlakavi ukras na licu upija mirise sedmičnog jelovnika. Ima bradonja i bradonja...
Trećina Amerikanaca nosi bradu, odnosno, odbija da se brije. Dakle, dvije trećine su obrijani. Modu nošenja brade u Americi uveo je predsjednik Abraham Linkoln koji je bio ponosan na svoj, pomalo neobični, oblik brade. U svijetu nešto manje od polovine ima izbrijano lice. Drugim riječima, bradonje su u većini.
U prosjeku, brada raste najmanje pola milimetara dnevno. Kod nekih muškaraca i brže, zavisno od metabolizma, a prije svega od hormona. Na površini od 250 kvadratnih centimetara, na licu muškarca raste od dvadeset do dvadeset pet hiljada dlaka. U svijetu se održavaju brojna takmičenja bradonja i brkajlija. Inače, Ginisov rekord drži Indijac čija je brada duga nešto manje od tri i po metra.
Jasno, statistike se tu ne završavaju. Istraživanja pokazuju da uprkos činjenici da postoje djevojke koje obožavaju muškarce s bradom, većima ipak voli glatka lica. Doduše, dodaju da muškarci s bradom djeluju često muževnije, zaštitnički, kao snagatori... Ali... Ista istraživanja pokazuju da pripadnice ljepšeg pola bradonje smatraju neurednim, nimalo velikodušnim, a što je najvažnije - manje veselim.
Brada je za većinu ispitanica, znak loše volje, malodušnosti, potištenosti i nedovoljne želje da brinu o higijeni. Drugim riječima, mrzi ga i da se obrije, a kamoli da uradi nešto drugo!
Ipak, čini se da je najzanimljivije "Forbsovo" istraživanje. Ono će možda razočarati one koji nose bradu, a možda ih i obradovati. Dakle, to istraživanje pokazuje da više od 98 odsto najbogatijih muškaraca na svijetu nikada ne pušta bradu. Bogataši su uvijek glatko izbrijani. Kao da postoji neka veza između bogatstva, dobre zarade i brijanja. Jasno, bogati muškarci privlače pažnju dama. Još jedan razlog za bradonje da se bore za svoja prava. Iza dlakavog lica koje djeluje neuredno krije se možda čisto srce koje ne haje za novac ni za žilet, ni aparat za brijanje, pa ni mirišljavi losion. Ako ih neko voli, to znači da je otkrio šta se nalazi ispod brade.
(opušteno.rs / Nn)
