Dvadesetjednogodišnji Bišćanin Adnan Nezirov sasvim zasluženo je pobjednik ovogodišnjeg šoua "Zvijezda možeš biti ti", Neovisne televizije Hayat.
U televotingu je dobio 23.700 glasova, a i najbolje ocjene žirija. Uvijek nasmijan i raspoložen, kazao nam je da mu predstoji ozbiljan rad, snimanje albuma i spotova. Otkrio nam je da je u muzici od svoje šesnaeste godine, da od muzičara voli slušati Željka Joksimovića i Tošeta Proeskog.
NN: Kako se osjećate, da li su se stišale emocije nakon pobjede?
NEZIROV: Odlično se osjećam, ma jesu, smirile su se emocije. Super mi je ova cjelokupna atmosfera koja me okružuje.
NN: Koji su sljedeći planovi?
NEZIROV: Pa sada predstoji rad koji se odnosi na lagani odabir pjesama i snimanje. Album će imati osam pjesama, a omogućit će mi se i snimanje dva spota.
NN: Pored pjesme, izuzetno volite fudbal?
NEZIROV: Trenirao sam fudbal u klubu "Jedinstvo", a sada je to "Omladinac". Golman sam. U fudbalu sam od osme godine, prošao sam sve faze koje je trebalo proći.
NN: Koji vam je omiljeni golman?
NEZIROV: Mene zovu Supić (smijeh). Da vam odgovorim na pitanje, najdraži golman mi je Peter Čeh iz Čelsija.
NN: Vi ste se zapravo na šou "Zvijezda možeš biti ti", prijavili kao podrška sestri Dženani?
NEZIROV: To je tačno jer ona se dvoumila da li da se prijavi ili ne. Onda sam rekao da ću se i ja prijaviti, da zajedno budemo u tome. Ali eto, meni se posrećilo. Moram kazati kako sam potpuno rasterećeno ušao u ovaj šou. A puno su mi pomogli savjeti članice žirija, profesorice Gordane Topić. Nisam imao tremu, niti sam se puno zamarao komentarima žirija. I da su mi u početku jedinice davali, ja bih se samo zahvalio.
NN: Kako je sestra primila Vašu pobjedu?
NEZIROV: Pa drago joj je kao da je ona pobijedila. Naš cilj je zapravo bio da uđemo u finale i samim tim smo ostvarili svoje želje. A pobjeda, pa drago mi je da sam ja taj.
NN: Kako su Vas dočekali u vašem Bihaću po povratku iz Sarajeva?
NEZIROV: Bilo je nezaboravno! Napravili su mi nezapamćen doček, upriličen je i vatromet. Isto je bilo kao kada je naša fudbalska reprezentacija pobjeđivala. Puno mi je srce kada su mi rekli da je moja pobjeda i njihova. To čovjeku puno znači. Ali moram istaći da su me lijepo primili i u Sarajevu, kada sam nastupao u Domu mladih. Svi su pjevali samnom, radovali se, navijali za mene. U jednom trenutku mi je došlo da zaplačem.
NN: Sada ćete ozbiljnije zakoračiti u muzičke vode. Da li ste ranije živjeli od pjevanja?
NEZIROV: Da. Zapravo, od šesnaeste godine pjevam po restoranima i klubovima. Nije mi nikada bilo teško, jer radio sam ono što volim, a i zaradi se koja marka.
NN: Imate li uzore u muzičkom svijetu, koga volite slušati?
NEZIROV: Volim kako pjeva Željko Joksimović, pokojnog Tošeta Proeskog, da ne zaboravim Enesa Begovića, Šerifa Konjevića...
NN: U finalu ste upravo pjevali s Enesom Begovićem. Da li je to bilo po Vašoj želji?
NEZIROV: Organizatori su zapravo odredili s kim ćemo pjevati, ali mogu reći kao da su mi misli čitali. Bila mi je čast pjevati s takvim pjevačem.
NN: Sa kim biste voljeli snimiti duet?
NEZIROV: Sa Bijons (smijeh). Šalim se. Volio bih uraditi duet s Draganom Mirković ili Halidom Bešlićem.