Almas Smajlović, frontmen poznate sarajevske alterrok grupe "Erogene zone", zadovoljan je promocijom njihovog DVDa "Mi nismo isti". U intervjuu za naš magazin govori o svom djetinjstvu, bendovima uz koje je odrastao, te objašnjava da li se u našoj zemlji može živjeti od muzike.
NN: Da li ste zadovoljni prodajom vašeg DVD-a i prijemom kod publike pjesme `Ti i ja`?
SMAJLOVIĆ: Zadovoljni smo. Svirali smo u Zenici, Bihaću i Goraždu, a uskoro ćemo nastupiti i u Tuzli i Mostaru. Iskreno smo prezadovoljni reakcijom publike na pjesmu `Ti i ja`. Kažu nam da je postala hit, što nas zaista raduje.
NN: Da li možete živjeti od muzike koju `Erogene zone` preferiraju?
SMAJLOVIĆ: Ne znam uopšte kako odgovoriti na to pitanje. Da nam je država uređena, kao što to nije, a inače kod nas ništa nije normalno, moglo bi se živjeti. Ovako, u muzici smo zbog ljubavi prema njoj. Svi mi u bendu radimo još jedan posao kako bismo sebi obezbijedili pristojan život. Tako opstajemo, ali uspijevamo sve stići. U početku je bilo teško, ali sada je sve došlo na svoje mjesto.
NN: Imate li menadžera koji vam ugovara nastupe ili se sami brinete o tome?
SMAJLOVIĆ: Imamo menadžera. Do sada sam nekako i sam plivao u tim vodama jer se moralo, ali vremenom se i to promijenilo i sretan sam što mogu kazati da imamo osobu koja se brine za menadžerski dio posla.
NN: Šta mislite o domaćoj estradi?
SMAJLOVIĆ: Ne mislim ništa. Zapravo, nemam vremena koje bih trošio na takvo što. Dovoljno je da vam kažem kako se ne družim s osobama s estrade. Ukoliko s nekim i sjednem na kafu, ne pričamo o muzici.
NN: Imte li uzor u muzici?
SMAJLOVIĆ: Sada nemam. U djetinjstvu sam volio grupu `Ekatarina Velika`. Međutim, to ne znači da ne slušam razne vrste muzike. Pratim i domaću i stranu scenu, zapravo sve novo što izađe na tržište.
NN: Rođeni ste u Njemačkoj, a u Sarajevo ste doselili kada vam je bilo 11 godina. Da li Vam se tada bilo teško prilagoditi na potpuno drugačiji način života, tim prije što ste bili dijete?
SMAJLOVIĆ: Nije, zaista nije. Brzo sam se snašao, stekao nove prijatelje i tada su nekako počeli i nestašluci. Pohađao sam Osnovnu školu `Andrija Rašo`, sadašnja `Meša Selimović`, na Alipašinom polju. U tu školu sam se upisao u četvrtom razredu. Bile su to lijepe, bezbrižne godine djetinjstva. Bio sam prilično živahno dijete i kao posljedica toga desili su mi se razni lomovi ruku i nogu.
NN: Je li istina da ste već kao stariji osnovac s rajom išli vozom na more?
SMAJLOVIĆ: Naravno, to su bile prave avanture. Naveče sjednete u voz za Ploče, ponesete nešto malo hrane u rancu i tek kada dođete u Ploče odlučite na koju ćete stranu. U Makarsku, Zaostrog ili neki drugi grad. Događalo nam se i da zaspimo na plaži, kada nismo imali para za prenoćište. Ali to su bili zaista lijepi i nezaboravni dani. Tada smo živjeli u jednoj državi i niko vam nije tražio ove ili one isprave. Žao mi je što današnje generacije nemaju tu privilegiju.
NN: Kažu da Almas obožava sport i da je jedno vrijeme trenirao košarku i rukomet?
SMAJLOVIĆ: To je tačno. Danas pratim nogometnu Ligu prvaka.
NN: Mnogima u BiH kladionice su strast. Kako je to u Vašem slučaju?
SMAJLOVIĆ: Ne kladim se. To me ne interesuje.
NN: Imate li kućnog ljubimca?
SMAJLOVIĆ: Nemam. Jedino ako se računa da mi se u i oko vikendice stalno mota jedan cuko, pa bih ga mogao i nazvati kućnim ljubimcem.