Amel Ćurić, prvi pobjednik OBNovog šoua "Music talents", promoviše svoj prvenac "Urnebes". Kaže da je kao mali potajno maštao o sebi kao muzičaru, iako je volio i jedno vrijeme aktivno trenirao rukomet. Voli poslušati i zapjevati pjesme Halida Bešlića i Harisa Džinovića, a za turbo folk je poželio da krepa.
NN: Otkud naziv `Urnebes` za Vaš album prvenac?
ĆURIĆ: Odabrao sam ga jer mi se čini najprikladnijim. Na albumu ima svega i taj naziv mu potpuno odgovara. Materijal sadrži i balade i klasični rok, ali i žešće pjesme. Za svakoga ponešto.
NN: Koliko je bilo teško pronaći ljude koji bi Vam pomogli u izdavanju albuma prvenca?
ĆURIĆ: Bilo je more obećanja, a kada je trebala konkretna pomoć - izostala je. Ipak, još ima dobrih ljudi, a nikako ne mogu zaboraviti i podršku Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH.
NN: Da li ste sebe oduvijek zamišljali u muzici?
ĆURIĆ: To je bilo više u podsvijesti. Nisam se nešto pretjerano trudio da uspijem; jednostavno se dogodilo.
NN: Kako se boriti protiv pirata?
ĆURIĆ: Ma, ne može se protiv njih boriti, izuzev zakonima koje će inspekcije i policija provoditi. Mislim da je sada još gore što se muzika skida s Interneta. Više ni pirati nisu naš glavni problem.
NN: Slušate li narodnu muziku?
ĆURIĆ: Nisam ljubitelj narodnjaka, ali volim poslušati i zapjevati pjesme Halida Bešlića i Harisa Džinovića. Želim istaći da moramo znati razgraničiti narodnu muziku, sevdalinku i turbo folk. Za prvu smatram da je u redu, sevdalinku treba njegovati i očuvati je, a turbo folk mora da umre, da budem precizniji - mora krepati.
NN: Da li je istina da ste se nekada aktivno bavili sportom?
ĆURIĆ: Naravno, trenirao sam rukomet. Obećavao sam u tome, ali kada sam povrijedio koljeno, a to je bilo u šesnaestoj godini, morao sam prestati kako posljedice za moje zdravlje ne bi bile veće. Možda bih, da sam nastavio, sada bio rame uz rame sa svojih nekoliko prijatelja u rukometnoj reprezentaciji BiH.
NN: Prepoznaju li Vas ljudi na ulici?
ĆURIĆ: Da, kako mlađi tako i stariji. Valjda ovi drugi imaju više vremena za gledanje televizije, pa tako pogledaju i pokoji spot koji sam snimio. Interesantno je da mojim nastupima prisustvuju i starije gospođe. Možda i zato što gotovo nikada ne propustim priliku da odsviram i otpjevam pokoju sevdalinku.
NN: Nađete li vremena za odlazak u rodnu Gračanicu?
ĆURIĆ: Za to uvijek moram naći vremena.
NN: Da li je tačno da privodite kraju studije na Elektrotehničkom fakultetu?
ĆURIĆ: U septembru ću obnoviti posljednju godinu i to vam govori da namjeravam sve to privesti kraju. Ostalo mi je još nekoliko ispita. Ipak, nemam iluzija da se ovdje može prosperirati od fakultetske diplome, jer se to još kod nas ne cijeni, niti bilo kome može obezbijediti dobra finansijska sredstva. Jednostavno, ne želim da mi sutra neko kaže kako sam nepismen. Diplomiraću prvenstveno radi sebe.
Slupao nagradu
NN: Da li još vozite hjundai gec koje ste dobili kao nagradu za pobjedu u superfinalu OBN `SuperNova Music talents` 2003. godine?
ĆURIĆ: Ne vozim, slupao sam ga prije izvjesnog vremena. Planiram nabaviti neko drugo vozilo.
NN: Bila je neka teža nezgoda?
ĆURIĆ: Da sam se povrijedio vi novinari biste prvi saznali, kao što uvijek sve prvi znate. Ipak da vam odgovorim - nisam bio povrijeđen.