Antonija Pušića, svima poznatijeg kao Rambo Amadeus svjetski mega car, ne treba posebno predstavljati. Ovaj najpopularniji Crnogorac u svijetu rock and rolla ima poseban status kod bosanskohercegovačke publike, a to i dokazaje svakim svojim koncertom. Tvrdi da mu uloga perfomera odlično leži i da i dalje uživa na svirkama. U intervju za "Nezavisne" govori o odnosu kapitalizma i turbo folka, Čokmudu, popularnoj muzici i satiri.
NN: Kako je prošao posljednji studijski album `Oprem dobro`? Da li pirati mogu biti zadovoljni?
RAMBO AMADEUS: Pojavom Interneta prodaja nosača zvuka postala je besmislena. Naravno, s druge strane, živi nastup je dobio na vrijednosti. Živi nastup ne može se proslijediti metodom copy-paste. Morate da budete prisutni po prirodi stvari. E, to je situacija koja meni odgovara jer mi posao performera leži. Uživam u živom nastupu, u improvizaciji.
NN: Vi ste realističan opisivač našeg prostora i vremena i u tome često nema ničeg smiješnog. Ispada da se ovdje ljudi vole smijati svojoj zaostalosti, patnji?
RAMBO AMADEUS: Satira je kompleksan posao, naročito ako se obraćate širem auditorijumu. Onda je potrebno da imate višeslojni sadržaj, tako da svaka društvena grupacija dobije svoj dio kolača. Smijeh je, naravno, maslo uz koje se kritika lakše guta.
NN: Nekad ste pjevali `šta je ljudi, hoćete hita - Rambo je malo hitova sita`. Izgleda da ipak ne odustajete od pravljenja hitova?
RAMBO AMADEUS: A zašto bih odustao? Pa i ta pjesma je bila hit.
NN: Na albumu `Oprem dobro` ima raznih žanrova: jazz, funk, reggae. Kojem stilu teži Rambo Amadeus i da li je žanr uopšte bitan?
RAMBO AMADEUS: Sami ste odgovorili, žanr je nebitan. On je tu samo kao tijesto za picu. Morate preko nečega da stavite sadržaj da biste zadovoljili formu.
NN: Na albumu `Oprem dobro` jednu pjesmu ste posvetili čokmudu. Šta je čokmud?
RAMBO AMADEUS: Gorštak koji živi u gradu iznad 500 metara nadmorske visine. Izraz gorštak je fizička odrednica, a čokmud karakterna. Čokmud je osoba čvrstog karaktera, principijelan. To je moja riječ i vrlo sam ponosan što je odmah ušla u naš jezik, kako god da se sada taj jezik zove.
NN: U pjesmi `Predrasude` govorite o mentalitetu balkanskih naroda. Da li su te predrasude i danas izražene?
RAMBO AMADEUS: Ta pjesma ima zadatak da donekle eliminiše pomenute predrasude.
NN: Da li Vam je ikada u životu dosadio bend? Da li ste ikad planirali ostaviti sve?
RAMBO: Naravno. Međutim, sve drugo je mnogo dosadnije.
NN: Koliko pratite muzička kretanja u svijetu?
RAMBO AMADEUS: Muzika je kroz istoriju imala nekoliko zenita. Ja slušam sada ovaj posljednji zenit, koji se dogodio šesdesetih u džezu. U poređenju sa tim, današnja popularna muzika je neizdrživo prosta, banalna, hladna i dosadna.
NN: Turbo folk je Vaša sintagma. Koliko je ta pojava opasna i šta za vas predstavlja turbo folk?
RAMBO AMADEUS: Pa i `Evrovizija` je turbo folk. Ljudima koji su odrastali u socijalizmu, čitav ambijent kapitalizma je turbo folk.
NN: U trendu su plastične operacije i silikoni. Da li možda planirate za dobrobit karijere ugraditi silikone u grudi, usne...
RAMBO AMADEUS: `Armatura u karu, airbag u jaja`. Sve češće je dovoljno da citiram samog sebe.
NN: Najdraži narodni stih?
RAMBO AMADEUS: `Jer ranjena ptica ne može da pjeva, ni presahli izvor putnika da svrati.`
NN: Živite pored mora. Poznato je da se bavite jedrenjem. Šta Vas još opušta osim jedrenja?
RAMBO AMADEUS: Opušta me i rad oko jedrilice.
NN: Možete li našim čitaocima predložiti recept za neku morsku ribu?
RAMBO AMADEUS: Dobra riba se jednostavno sprema, ili se obari deset minuta ili se isprži. Ne treba je kvariti začinima i komplikovanim procesima.
Biografija
Antonije Pušić je rođen 1963. godine u Kotoru u Crnoj Gori. Osnovnu i srednju školu završio je u Herceg Novom. Nakon toga pohađao je i Nižu muzičku školu, Odsjek klavir. Muzičku karijeru započeo je 1979. godine u jazz-punk bendu `Radioaktivni otpad`. Godine 1984. je sa grupom `Egzodus` svirao u sarajevskom hotelu `Bristol` na otvaranju Olimpijskih igara.
Diskografija: `O tugo jesenja` (1988); `Hoćemo gusle` (1989); `Psihološko-propagandni komplet M-91` (1991); `Kurac, Pička, Govno, Sisa` (live) (1993); `Izabrana dela` (1994); `Muzika za decu` (1995); `Mikroorganizmi` (1996); `Titanic` (1997); `R.A. u KUD France Prešern` (live) (1998); `Zbrana dela 1 i 2` (1998); `Metropolis B` (1998); `Čobane, vrati se` (2000); `Don't happy, be worry` (2000); `Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna` (live) (2004); `Oprem dobro` (2005).