Hrvatski glumac i voditelj Rene Bitorajac pred sobom ima veoma "burnu" jesen i zimu. Filmskom i pozorišnom glumcu sigurno neće nedostajati angažmana, a i sam se potrudio i sebi zadao posla na novoj predstavi koju radi sa kolegom Tarikom Filipovićem.
"Što se poslovnih planova tiče radim s Tarikom predstavu. Samo nas dvojica za kazalište 'Kerempuh'. Promocija predstave će biti oko Nove godine. Radim i na 'Supertalentu', čekam emisije uživo. To mi je bila dobra poslovna ponuda i interesantan posao", kaže Bitorajac, koji se u ulozi voditelja tog rialiti šoua dokazao već prošle sezone.
U intervjuu za "Nezavisne novine" Bitorajac priča o mladalačkom životu, svojim uspjesima, porodici i strastvenim hobijima.
NN: Vaš voditeljski angažman u televizijskom šouu "Supertalent" jedan je od mnogih u nizu, a prvi je bio kad ste imali samo 12 godina na otvaranju Dječjeg festivala u Šibeniku. Jeste li i tad bili jednako hladnokrvni u svom nastupu kao i danas?
BITORAJAC: Tada sam to doživljavao kao igru, a danas kao posao. Ni kao klinac nisam bio tremaroš, ali ipak kod prvog voditeljskog angažmana, koji je također išao u živo, nije mi bilo svejedno.
NN: Je li Vas ikad neko nazvao supertalentom, ili kako biste se predstavili da učestvujete na tom šouu?
BITORAJAC: Ne smatram se supertalentom, pa zašto da me drugi tako zovu. Nažalost, takvi šou programi nisu postojali u mojoj mladosti. Da su postojali tko zna da li bih imao hrabrosti sudjelovati, a iz današnje pozicije teško mi je reći, kada bih nastupio s čime bi to bilo.
NN: Glumom se bavite od sedme godine, ali trebalo je punih 30 da dobijete glavnu ulogu u filmu "Metastaze" za koji ste prošle godine i nagrađeni. Kako je bilo raditi na tom filmu?
BITORAJAC: Pretjerali ste, profesionalac sam tek 15 godina. Većini glumaca prođe i cijeli život da ne dobiju glavnu ulogu na filmu. Mnogi dobiju dvije, tri, ali ostanu nezapažene baš kao i film. Ja sam svoju priliku čekao i dočekao. Puno stvari se treba poklopiti da glavna uloga bude stvarno glavna.
NN: Od malih nogu jako ste svestrani, svirali ste trubu, trenirali karate, jahanje, završili srednju školu Centar za kulturu i umjetnost. Kakva je situacija danas, jeste li se orijentisali samo na glumu i porodicu?
BITORAJAC: Naravno da ne. Redovito rekreativno igram nogomet što se slobodnih aktivnosti tiče. I dalje zasviram trubu, vozim motore i quadove po šumi, a tu i tamo se upišem na nešto, kao prošle godine na gimnastiku. Ipak, obaveze mi ne dopuštaju kontinuirano bavljenje nečim.
NN: U kakvoj ste porodici odrasli? Pamtite li neke avanture iz djetinjstva?
BITORAJAC: Roditelji su mi iz Zagreba i ja sam rođen u Zagrebu. Od rođenja živim u centru grada uz dvije-tri kratke selidbe i povratak u centar. Mislim da sam iz fine, prosječne, građanske obitelji. Nikada nismo imali previše. Većinom dovoljno, a ponekad i premalo, ali bili smo obitelj, što je danas u društvu sve rjeđa privilegija. Tko nema avanture iz djetinjtva nije imao djetinjstvo, ja sam imao burno i veselo, ali neka avanture ostaju meni.
NN: U javnosti imate nastup pun samopouzdanja. Koliko Vam je ono pomoglo u glumačkim počecima ili su u Vaša jedra duvali i neki drugi vjetrovi?
BITORAJAC: Do 25. godine sam se borio sam sa sobom. Sve mi je bilo neugodno. Sramio sam se kao u osnovnoj školi. S godinama i radom na sebi dobio sam i samopouzdanje.
NN: Sjećate li se prve ljubavi u naivnim danima mladosti? Jeste li bili glavni zavodnik?
BITORAJAC: Prva se barem nikada ne zaboravlja. Bio sam sve samo ne zavodnik.
NN: Iako ste po horoskopu u znaku osjetljivih Riba, odajete utisak vrlo odlučne osobe koja se ne dvoumi mnogo u životu i vrlo dobro zna što želi. Utisak ponekad vara ili?
BITORAJAC: Čovjek se vremenom mijenja i gradi kao osoba. Ne razumijem se baš u horoskop i sve Ribe oko mene su potpuno drugačije. Odlučan jesam, znam što hoću u većini slučajeva i jak sam emotivac. Da, i Riba sam po horoskopu.
NN: Imate imidž pomalo "neukrotivog tvrdoglavog muškarca". Jeste li dopuštali ženama da Vas mijenjaju?
BITORAJAC: Nisam, niti slučajno. Ipak, s vremenom sam postao sve prilagodljiviji, spreman na kompromis i razgovor. Eto ga, zbilja, odonda imam ženu (smijeh).
NN: Samo na televiziji ste "bitanga" ili ste to ponekad bili i u privatnom životu?
BITORAJAC: A muško sam. Moraš se tu i tamo pred curama praviti važan. Bio sam bitanga na mahove, ili kada je to trebalo. Nije mi to bila furka i ne bih se nazvao bitangom.
NN: Jeste li svadljivi ili pokušavate stvari riješiti na miran način?
BITORAJAC: E, sad, svadljiv. Do svađe i dođe kad je svaka strana uvjerena da je u pravu. To nije svađa nego branjenje svojih stavova. Ako mislim ili shvatim da nisam u pravu povučem se, ali i obratno.
NN: Kada želite pobjeći nakratko od glume, gdje volite nestati, kako se izduvate?
BITORAJAC: Priroda i društvo. Vožnja motorom. Ima bezbroj ispušnih ventila… Tu je naravno i obitelj uz koju se ne možeš ni sekundu koncentrirati na glumu.
NN: Jeste li ikad poželjeli propasti u zemlju zbog nekog vlastitog "blama" u javnosti?
BITORAJAC: Blamova je bilo i htio sam propasti u zemlju, ali da me ubijete ne mogu se sada ničega sjetiti. Istrenirao sam se da loše stvari brzo zaboravljam. Ipak, da je bila blamaža za prepričavanje toga bih se sjećao.
NN: Jesu li Vas ikada uhodile obožavateljke? Imate li koju zanimljivu priču kad su one u pitanju?
BITORAJAC: Te priče često odu u psihološke trilere. Srećom, nemam puno ružnih iskustava. Najljepša su iskustva kada na neku foru uspiju ući u garderobu ili 10 predstava za redom gledaju iz sredine prvog reda…
NN: Šta je po Vama potrebno za sretan i stabilan brak? Smatrate li se idealnim ili dobrim suprugom?
BITORAJAC: Nitko nije savršen i idealan. Osim mene, naravno (smijeh). Povjerenje, poštovanje, ljubav i privlačnost uz malu dječicu, moj je recept.
NN: Je li teško uz mnoge obaveze biti tata dvoje male dječice?
BITORAJAC: Naravno da nije. Ja sam slobodan umjetnik i sam radim svoj raspored. Ne zapostavljam obitelj, pa kako umoran bio djeca su najveće bogatstvo i radost.
NN: Da li uvijek vjerujete u sebe?
BITORAJAC: Znam biti nesiguran, ali ustrajem jer vjerujem u sebe.
NN: Vlasnik ste i dječje igraonice, šta Vas je navelo na ovaj projekat?
BITORAJAC: Supruga je po struci odgajateljica i obožava djecu, k tome još nezaposlena. Ukazao nam se divan prostor i već duže vrijeme postojeća ideja. Ne oduzima joj puno vremena, ali zadovolji onu radnu potrebu. Čovjek se kada radi osjeća korisnijim, a na kraju krajeva i egzistira. Dali smo si truda, radimo vesele rođendane i na dobrom smo glasu. Još sam prije mjesec dana u istom prostoru otvorio i glumački klub za djecu od osam do 18 godina. Nije nam dosadno.
NN: Motociklistički klub "The Actors", osnovali ste zajedno sa kolegama, koliko vremena provodite vozeći motore?
BITORAJAC: Sa njima minimalno, sam konstantno. Ne možemo se sakupiti za grupnju vožnju niti pod razno. Budemo nekada po trojica, četvorica, ali…. Ubijaju nas termini. Svake godine zaključimo da smo zakazali, ali zato sljedeće godine…..
Biografija
Rene Bitorajac je rođen u Zagrebu 2. marta 1972. godine. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu i osnovnu muzičku školu - instrument truba. Poznat je po ulogama u serijama "Bitange i princeze" i "Naša mala klinika" i u filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku", "Ničija zemlja", te u filmu "Metastaze" za koji je nagrađen "Zlatnom arenom" u Puli 2009. godine. Pored glume bavi se i voditeljskim poslom.
Porodica
Rene je u braku sa Anom Zoricom Bitorajac. Vjenčali su se 2006. godine. S obzirom na to da je Ana po struci odgajateljica, zajedno su otvorili dječju rođendaonicu "Bitange i princeze".
Imaju četvorogodišnjeg sina Gabriela i jednogodišnju kćerku Larisu.