Ni u vrelim letnjim danima virtuoz na fruli Bora Dugić ne pravi predah već nadomak rodnog Kragujevca uveliko priprema program za koncert koji će održati početkom sledeće godine u Beogradu. Sa podjednakim zanosom on i posle 37 godina duge karijere stvara vrhunska dela. Zanimljivost je, međutim, da su sva ona izvedena na frulama koje je ovaj umetnik sam napravio.
NN: Uz sviranje i komponovanje, Vi ste i konstruktor frule. Koliko ste ih do sada napravili?
DUGIĆ: Napravio sam 30 frula, ali ne za prodaju već da bih na njima svirao. Još sam kao student matematike želeo da definišem dimenzione i akustičke principe, koji bi mi kasnije poslužili tokom gradnje ovog instrumenata. To je Sizifov posao, jer teorija i praksa nemaju isto značenje. Teorija podrazumeva idealno, a to praksa ne može da obezbedi. Međutim, iz mog amaterskog entuzijazma i beskonačnog broja pokušaja na kraju su se izrodili opipljivi rezultati. Frula je dobila definisanu i naštimovanu skalu zahvaljujući kojoj je postala ravnopravna sa ostalim instrumentima u orkestru. Iz mojih konstruktorskih pokušaja izrodilo se nekoliko značajnih pronalazaka kojima je povećana moć frule kao instrumenta.
NN: Kako izgleda ceo postupak pravljenja?
DUGIĆ: To je veoma složen proces. Najpre se bira komad odsečenog drveta koji se zatim suši nekoliko godina. Potom sledi obrada na približnu meru, zatim impregnacija pa još jedna kontrola i izbor najakustičnijih komada. Završetak podrazumeva gradnju metalnih delova koji su deo veznog i ukrasnog sistema. Najdelikatniji deo je proba. Zamislite samo kakvo je razočaranje kad stvar ne uspe!
NN: Da li još neko proizvodi frule osim Vas?
DUGIĆ: Ima dosta proizvođača i pokušaja proizvodnje, međutim, želja za hiperprodukcijom je neke od njih deplasirala. Samo najuporniji i najstrpljiviji mogu da urade majstorsku frulu. Nameravam da stvorim svoju radionicu, ali o tome kada dođe do realizacije.
NN: Da li imate naslednika?
DUGIĆ: Sama reč naslednik nema direktno značenje naslednog prava, jer onaj koji dolazi posle mene mora da ponudi nešto drugo čime će privući pažnju. Tu pre svega mislim na stil i snagu imaginacije, jer su one osnovna sila kojom umetnik raspolaže i komunicira sa slušaocima.
NN: Koliko frula može da iznese neke modernije zvuke?
DUGIĆ: Frula je savršeno uklopljena u današnju svetsku muziku. Podsećam vas na Selin Dion i film `Titanik`, gde je frula odigrala značajnu ulogu. Frula je arhetipski instrument i kao takva će služiti čoveku do kraja njegovog postojanja. Naravno, moda u muzici je promenljiva, ali se za jedan tako iskren i čoveku blizak zvuk uvek pojavi potreba.
NN: Vi ste i u pobedničkoj pesmi `Molitva`, Marije Šerifović, svirali jednu deonicu.
DUGIĆ: Da, u `Molitvi` sam odsvirao jednu izuzetno lepu deonicu za koju sam koristio mali hor frula.
NN: Ko su nosioci našeg izvornog melosa?
DUGIĆ: Kao i uvek i danas srpsku izvornu pesmu čuvaju entuzijasti i zaneseni pojedinci. Bez njih bi ona davno nestala. Sama ta činjenica treba da natera one koji su moćni da se dobro zamisle, da li je racionalno prepustiti identitet našeg naroda pukom slučaju. Zato nacionalna RTS ima istorijsku odgovornost za očuvanje naše nacionalne muzike.
NN: Koga biste Vi naznačili kao muzičke uzore?
DUGIĆ: U udžbenicima je dovoljno uzora koji mogu da formiraju ukus mladog čoveka. Potrebno je, međutim, više pedagoškog rada kako bi se shvatilo koliki je značaj muzike u životu ljudskog bića.
NN: Šta biste Vi uradili da ste na mestu aktuelnog ministra?
DUGIĆ: Formirao bih savet od najeminentnijih muzičara iz naše zemlje i uticao da se estetika, kao predmet, što pre uvede u škole.
NN: Šta slušate u slobodno vreme?
DUGIĆ: Najradije laku klasiku, ali to nije uvek praviilo. Slušam muziku koja u meni budi emocije, ali ne bilo koju, već isključivo kvalitetnu i iskrenu.