Sa kineskom konkurencijom, koja potrošačima nudi manje kvalitetnu robu po zavidno nižim cijenama, ne bore se više samo trgovci na udaru su se našli i frizeri.
Sve veći broj salona ljepote u kineskoj četvrti u Milanu posjećuje veliki broj Italijana, koji ne mogu da odole više nego dvostruko nižim cijenama u poređenju sa domaćim frizerskim radnjama.
Razvija se i jedan potpuno nov fenomen `mušterije putnici`, koji iz drugih gradova italijanske provincije Lombardija dolaze u Milano da bi se jeftino šišali i fenirali.
Kineski frizerski saloni, iako ne svi, imaju dvojezične table, a neki od njih mogu i da zbune neupućene svojim italijanskim imenima, poput `Luiza` ili `Ćao, ćao, frizer`. Cijene u kineskim salonima ljepote kreću se od osam do 10 evra za šišanje i feniranje, dok za manikir, uglavnom, treba izdvojiti samo tri evra, navodi `Korijere dela sera`. Tako niske cijene moguće su, prije svega zahvaljujući filozofiji `bez suvišnih usluga` - kineski saloni nude obično šišanje bez dodatnih losiona, balzama ili preparata za jačanje kose.
Iako usluga kod Kineza nije poput domaće - i ne može se desiti da klijent, na primjer, bude poslužen kafom - manija šišanja u kineskim salonima se širi. Mušterije, osim iz Milana, uključujući i strance, dolaze i iz cijele Lombardije.
Frizeri Kinezi rade nedjeljom i ponedjeljkom, kada su gotovo svi italijanski saloni zatvoreni, a tokom radnog vremena, od devet do 21 čas, uspiju da ošišaju do 150 ljudi dnevno.
`Organizujemo se i dolazimo uvijek grupno jer tako ukupno za povratnu voznu kartu i šišanje i feniranje platimo između 30 i 35 evra`, kaže Sara, koja živi u obližnjem Dezencanu del Gardi, i dodaje da je za nju i njene drugarice šišanje kod Kineza postalo uobičajeno.
Mnogi stanovnici Milana, prije svega penzioneri i studenti koji žele da budu podšišani bez velikog troška, takođe su okrenuli leđa svojim frizerima `od povjerenja` zarad jeftinije orijentalne konkurencije.
`Iznajmljujem stan jer nisam iz Milana i to je jedan od načina da uštedim u ovom gradu, a da uvijek izgledam uredno`, kaže jedna studentkinja prava.
Vijest se proširila i priča je stigla na Internet, gdje su već otvoreni forumi na kojima se porede cijene i razmjenjuju savjeti o tome kog kineskog frizera odabrati među tolikom ponudom.
Svi komentari nisu, međutim, pozitivni.
`Jedna moja koleginica je bila tamo i rekla je da higijena nije baš na nivou jer, na primjer, ima odsječene kose po podu. Ne znam da li da idem, ali me privlači ideja da prođem jeftino, imajući u vidu cijene u Milanu`, kaže izvjesna Lori.
Fenomenom kineskog frizeraja su počeli da se bave i razni blogovi.
Sve u svemu, iako kineski saloni nisu `fino` opremljeni i u njima nema prestižnih, kvalitetnih kozmetičkih preparata, losiona ili francuskih parfema, mnogi Italijani smatraju da u suštini vrijedi šišati se u njima, ako imate u vidu cijenu, brzinu i rezultat usluge.
Zaključak je da sistem `niskog troška` djeluje, pa će domaći, milanski frizeri morati da se pomire sa činjenicom da se pred uštedom može i bez kvaliteta.