Mladi Davor Rostuhar iz Zagreba za sebe kaže da je fotograf i pisac, a mnogi će kazati da je prije svega avanturista, jer je do 28. godine obišao 65 zemalja.
Bio je u pustinjama, džunglama, plovio divljim rijekama svijeta. Susreo se sa plemenom u Papua Novoj Gvineji, koje živi na nivou kamenog doba. Imao je čast da posjeti skriveno tibetansko kraljevstvo Mustang na Himalajima, od Zagreba do Egipta je proputovao na biciklu.
Iza sebe ima napisane tri knjige, bezbroj reportaža i preko 1.000 fotografija.
"Odmah da vam kažem kako sebe ne smatram avanturistom, već fotografom i piscem. A ako me ljudi vide drugačije, ja tu ništa ne mogu. Mene ne vodi pustolovina, ne putujem zbog adrenalina, već fotografije, a što usput bude i pustolovine, to je drugo", kazao nam je na početku našeg susreta Davor.
Na pitanje zar putovanje na biciklu od Zagreba do Egipta nije pustolovina, sliježe ramenima.
"Pa, to vi tako vidite, ali ja ne. Ja sam samo htio dokazati da se s malo novca može dosta toga obići, ali ima tu i jedna lijepa priča. Naime, drug i ja smo se uputili na put dug 8.000 kilometara u trajanju od 10 mjeseci. Ponijeli smo sa sobom 1.500 dolara. Za bicikla smo se opredijelili jer bolje upoznajete ljude u krajevima kroz koje prolazite", priča Davor Rostuhar i dodaje: "Kada putujete vlakom ili busom, manje toga se vidi. Mi smo tih 284 noći, koliko smo proveli na putu, samo tri puta bili u hotelu, kada smo bili baš bolesni. A sve ostalo, većinom smo spavali kod ljudi koji su nas pozvali. Mislim, ljudi su svugdje bili dragi, gostoljubivi, kada vide tako mlade ljude da putuju pozovu, tako da smo jako malo trošili."
Dodaje da im je ipak u Siriji ponestalo novca.
"Roditelji su nam htjeli platiti avionske karte da se vratimo doma. A mi nismo htjeli nego smo mislili da će se dogoditi čudo. Ako daš priliku svijetu da te čuva onda se događaju lijepa čuda. Mi smo odlučili ostati i nadali smo se da ćemo smisliti šta ćemo dalje. I onda se našao jedan čovjek, bogataš, sirijski naftaš, koji nas je vidio da spavamo na cesti", kazuje Davor.
On ih je smjestio u hotel.
"Rukovodio se time da budemo ugošteni lijepo u njegovoj zemlji jer smo iz daleke Hrvatske došli na biciklima. Dao nam je novac koji je u njegovim očima bio džeparac. Međutim, to nam je bilo dostatno za naredna četiri mjeseca, da dođemo do Egipta", ispričao nam je Rostuhar.
Kaže kako bi od putovanja koja su ga fascinirala izdvojio posljednje tibetansko kraljevstvo Mustang u Himalajima.
"To je jedno malo skriveno kraljevstvo u Himalajima u kojem je tibetanska kultura preživjela do danas. Otvoreno je tek 1992. godine i limitiran je broj posjetitelja. Morate imati posebnu dozvolu, tako da smo mi bili među prvima s ovih prostora koji su ga posjetili. To je bilo jedno posebno iskustvo. Kao što je poznato, tibetanska kultura je, otkad su Kinezi okupirali Tibet pedesetih godina, ubijena u Tibetu. Preživjela je samo u tako nekim zabitima, poput tog kraljevstva koje je bilo izolirano. Pošto sam radio reportažu za 'Nacionalnu geografiju', imao sam tu čast da posjetim Mustang", kaže Davor.
Dodaje kako bi izdvojio i pleme Bangatung u Novoj Gvineji, koje živi kao u kamenom dobu.
"Tisuću sam puta pričao o susretu s ljudima koji žive na nivou kamenog doba i malo sam se umorio. Znate, na početku smo i mi njima bili čudni, a kasnije su se navikli, kada su vidjeli da imamo dobre namjere", govori Davor.
Upitan da li već ima viziju sljedeće destinacije, odgovara potvrdno, ali nije želio sve otkrivati.
"Puno je mjesta koje bih želio posjetiti, ali ne moram kazati koji je moj sljedeći cilj. Neću zadugo ići u džunglu, jer sam tamo bio više godina. Sada me ponovo interesira Evropa. Moram kazati da na Balkanu ima puno zanimljivih stvari", priča Davor.
Zamolili smo ga da nam ispriča na kakve je poteškoće, u smislu izgorjelih tenisica, nailazio na putovanju u Novoj Gvineji.
"Bilo je jako vlažno. Svaki dan pada kiša i morali smo se sušiti, hodali smo kroz rijeke, potoke u Novoj Gvineji. Tako smo svako veče sušili tenisice iznad vatre da bi ujutro mogli nastaviti put. Međutim, jedanput su te tenisice pale u vatru i jedna je tenisica pola izgorjela, i to je to. Moglo se improvizirati, hodati u njoj. Nije cijela peta izgorjela. Znate, čovjek kada je u takvim situacijama nema izbora", govori Davor.
Kaže da je bilo trenutaka kada mu je život bio u opasnosti, ali da se sve dobro završilo.
"Strah je suprotan ljubavi. Ako čovjek zna što radi i što hoće, onda je strah samo saveznik. Ljudi se boje kada su slabi. Isto je i sa mnom. Ali, u tim nekim ključnim situacijama ja živim svoj put i radim ono što treba. Tada nema straha", Davorove su riječi.
S obzirom na to da je studij sociologije i historije napustio radi svoje ljubavi, fotografije, zanimalo nas je da li namjerava završiti fakultet.
"Ne planiram, ali nikada se ne zna šta život nosi. Moram vam kazati da nikada nisam požalio što sam počeo ovim da se bavim", kazuje Davor.
Kaže da nije školovani fotograf.
"Na tom prvom putovanju u Egipat, prije nekoliko godina, napravio sam neke fotografije. Kupio sam fotoaparat i počeo fotografirati u vrijeme kada nisam ništa znao o fotografiji. Putem sam učio i sviđalo mi se. Vjerojatno mi je Bog dao neki talent, oko za fotografiju da mogu primijetiti, napraviti dobre fotografije, što se vidi u časopisima za koje radim, poput 'Nacionalne geografije'", govori Davor, koji od 2001. godine živi kao slobodni fotograf i pisac.
Kaže da su mu se roditelji u početku brinuli zbog posla kojim se bavi, ali su shvatili da ga ozbiljno i odgovorno radi.
"S vremenom, vidjeli su da nisam neki glupan koji ne zna šta radi već da radim ono što ljudi prepoznaju kao dobro. Dali su mi podršku. Naravno da se još brinu, ali mislim da je ipak sada malo drugačije", zaključio je Davor Rostuhar.