Neispričana priča o rođenju CIA viđena očima čovjeka koji je cijeli život vjerovao u Ameriku i bio spreman žrtvovati sve što mu je bilo drago kako bi zaštitio svoju zemlju ispričana je u filmu "The Good Shepherd", drami epskih razmjera, u kojoj nastupa zvjezdana glumačka ekipa pod režiserskom palicom Roberta de Nira.
Met Dejmon glumi Edvarda Vilsona, patriotu koji shvata vrijednost tajnosti, jer su mu diskrecija i osjećaj časti usađeni još od tragičnog djetinjstva koje je proveo kao pripadnik povlaštenog društvenog sloja.
Dok je bio marljiv i osjećajan student na Jejlu 1939. godine, unovačili su ga u tajno studentsko društvo `Lobanje i kosti`, čvrsto povezano bratstvo čiji je cilj stvaranje budućih svjetskih vođa. Vilsonov britak um, besprijekoran ugled i iskrena vjera u američke vrijednosti učinili su ga odličnim kandidatom za karijeru u obavještajnoj službi, po mišljenju onih koji nadziru pojavu mogućih novaka.
Idealističkog mladića angažuju da radi za Kancelariju za stratešku službu (OSS), CIA prethodnika tokom Drugog svjetskog rata. Ta će mu odluka izmijeniti život, a izmijeniće i geopolitički obrazac našeg vremena, jer će Vilson i njegove kolege iz tajne grupe stvoriti najmoćniju obavještajnu organizaciju na svijetu.
Kao jedan od osnivača CIA, Vilson radi u srcu organizacije u kojoj je prijetvornost norma, a ništa se ne može uzeti zdravo za gotovo. Njegov idealizam se neprestano urušava, jer je po prirodi sumnjičav, što odražava pogled na svijet koji je polako obuzimala paranoja hladnoratovskog perioda.
Njegove metode se prihvataju kao norma za rad, a Vilson postaje jedan od operativaca veterana, neprestano se boreći sa svojim pandanom u KGB-u, s kojim igra globalnu partiju šaha.
Dobitnici `Oskara` Met Dejmon, Anđelina Džoli i Robert de Niro na čelu su ove impresivne zbirke potvrđenih glumačkih veličina, u kojoj su i Alek Boldvin, Tami Blanšard, Viliam Hart, Džo Peši, Džon Torturo…
Još od početka devedesetih godina, režiser i producent Robert de Niro neprestano istražuje temu koja će mu omogućiti drugi režiserski nastup u karijeri, nakon hvaljenog debija s filmom `Priča iz Bronksa` 1993. godine. Ali, glumca nije zanimalo režirati kakvu uobičajenu špijunsku fantaziju.
Želio je snimiti film koji bi prikazao što se zaista krije iza obavještajne službe i razotkrio te pretežno bezimene ljude koji nadziru naš svijet, a pri tom moraju platiti i ličnu i profesionalnu cijenu.
Većina se slaže da je film predug, ali oko ostalog su mišljenja jako podijeljena. Pohvaljeni su vizuelnost i glumci, a Endrju Saris iz `Njujork observera` kaže da `nijedan američki film do sada nije ušao u ovo, još nepoznato područje s toliko autoriteta i emocionalne rezervisanosti i da ga se zato isplati pogledati`, dok Brent Simon s Filmstew.com ističe kako se film bavi `kompleksnim pitanjima s više različitih pozicija pa tako gledaoca ne pušta na miru`.
S druge strane, oni kojima se film nije svidio zamjerili su mu nedostatak akcije i napetosti, što su po Suzan Taverneti `ključni sastojci špijunskog žanra`. Robert Vilonski iz `Village Voicea` zamjera mu nedostatak razrađenosti materijala, a najčešća je zamjerka nedostatak živosti.