Neuhvatljivi, fenomenalni i neumorni najčešći su pridjevi koje "Željini" navijači stavljaju uz ime njihovog odnedavno omiljenog napadača, Bubakara Dialibe Dutibunga.
Devetnaestogodišnji Senegalac u Sarajevo je došao prije godinu i po dana u pratnji kolege po struci. Prilikom dolaska dvojice tamnoputih fudbalera u snijegom okovano Sarajevo nije se dizala velika halabuka. Legenda kaže da su dva Senegalca iz aviona izašla u ljetnoj garderobi, te da su, kada su vidjeli i osjetili klimu, skoro počeli plakati.
U međuvremenu, stariji od njih dvojice Junuz nije izdržao život profesionalnog fudbalera u Sarajevu, te se vratio u domovinu, dok je mlađi Buba - kako ga svi zovu, na najboljem putu da postane legenda `Željinog` juga i naslijedi velike napadače momčadi s `Grbavice`.
`Vozdra, brate`
`To je bio zaista šok. Ja koji do tada nikad nisam osjetio zimu, a kamoli vidio snijeg, izlazim iz aviona. Napolju je sve bijelo, a meni je hladno kao nikad u životu. Bio sam se prepao. Da se avion u tom trenutku vraćao u Senegal, siguran sam da uopšte ne bih izlazio iz aviona. Kasnije sam zvao majku i skoro plačući tražio da se vratim. Srećom, ostao sam`, govori Buba, kojem tokom razgovora prilaze navijači `Želje` i pozdravljaju ga.
Dialibu su od dolaska u Željezničar treneri bacali sa pozicije na poziciju. Pravu priliku dobio je kada ga je sadašnji trener Enver Hadžiabdić gurnuo u sam špic napada. Od tada je najbolji strijelac `Želje` i igrač koji je, i ako ne postigne gol, vječita prijetnja protivničkim defanzivcima. Krasi ga i karakteristika neprimjerena našoj ligi - Buba tokom čitave utakmice ne prestaje da trči.
Međutim, još je interesantniji životni put ovog mladića koji izgleda mnogo zreliji nego što to pokazuju njegove godine. Tvrdi da mu nedostaju domovina i porodica, ali da kao profesionalac želi da ostvari svoje ciljeve. U Sarajevo i FK Željezničar je došao posredstvom menadžera. Smatra da bh. liga nije puno jača, ni finansijski ni kvalitetom, od senegalske, ali je bliže potpisu za neki veći evropski klub.
`Sa 15 godina sam shvatio da je fudbal moj život. Ocu nije bilo nimalo drago. On je želio da učim i studiram kao moj stariji brat. Međutim, ja volim fudbal i na njega sam apsolutno koncentrisan, a majka mi je velika podrška. Ona me je naučila da uvijek budem veseo, čak i kada mi je teško`, govori Dialiba interesantnom kombinacijom engleskog i bosanskog jezika.
I ranije je Buba bio miljenik fanova `Želje`, ali nakon postignutog gola u vječitom derbiju protiv Sarajeva ne može da pobjegne od navijača. Svako želi da se pozdravi s njim i potapše ga po ramenu. Najčešći Dialibin odgovor je: `Vozdra, brate`.
Oduševljen Sarajevom
Interesantno je koliko ovaj mladić ima strpljenja. Sa svakim se srdačno pozdravi, iako vjerovatno ne poznaje nikoga od ljudi koji mu prilaze. Osmijeh mu ne silazi s lica, iako nakon derbija ima problema s nogom, te pomalo šepa.
`Napiši da ga je Obuća katilski srušio s leđa`, dobacuje jedan od navijača `Želje` koji se pozdravio s Bubom.
`Ja vam nisam nešto interesantan. Ne pijem, ne pušim, ne ganjam cure jer sam vjeran svojoj djevojci u Senegalu`, dodaje Buba, te dodaje da je musliman vjernik i da nema poroka.
`Mojoj porodici i meni je to jako važno. Kada se čujem s ocem, on me uvijek pita klanjam li. Vjerski život mi se poklopio sa fudbalom jer i fudbal traži neporočne ljude`, kaže Buba.
Iako ga suigrači iz `Želje` zovu da izađe s njima na kafu, on to gotovo uvijek odbija jer `nije tip za kafane`.
`U slobodno vrijeme odem često na bazen u Terme. Tamo mi je nekako najbolje jer se bar malo osjećam kao kod kuće, gdje sam odrastao skoro na plaži`, dodaje Buba.
Iako prvi susret sa Sarajevom za Dialibu zbog nepodnošljive zime nije bio nimalo ohrabrujući, mladi nogometaš oduševljen je našim gradom. Prema njegovim riječima, ljudi u BiH su topli kao i njegovi Senegalci.
`Primijetio sam da ljudi vole fudbalere. Tako je i kod mene u Senegalu. Ako dobro igraš svi te vole i žele da razgovaraju s tobom. Posebno me Sarajevo oduševilo zbog toga što su me ljudi ovdje prihvatili kao svog. Od kako sam došao nisam doživio nijednu rasističku provokaciju`, kaže Dialiba i kroz osmijeh dodaje da bi možda bolje bilo da se ljudi malo distanciraju jer od oduševljene djece nikad ne može mirno kući.
Ne želi da govori o najavama da će možda igrati za reprezentaciju BiH. Na opasku novinara da ne može postati pravi Sarajlija ako ne nauči skijati, odmahuje rukom i smješka se.
`Gazda kod kojeg živim vodio me je jednom na Bjelašnicu. Super je meni taj snijeg, ali nakon 20 minuta kazao sam mu da se vratimo. Neka vama snijega, ja sam bolji na suncu`, završava smijući se.
Umalo da postane pjevač
Interesantno je da Dialiba fudbaleru `Želje` uopšte nije pravo ime.
`Ja se zovem Bubakar, ili kako vi kažete Ebu Bekr. Dialiba, što na bosanskom jeziku znači pjevač, srednje mi je ime ili nadimak koji mi je otac dao iz poštovanja prema njegovom prijatelju koji je poznati pjevač u Gambiji`, kaže Buba.
Tvrdi da je malo falilo da postane pjevač.
`Išao sam kod očevog prijatelja u Gambiju i on je tamo popularan kao ovdje, recimo, Sinan Sakić. Očev drug je tražio da idem na časove pjevanja jer navodno imam lijep glas, ali meni je fudbal bio draži`, govori napadač `Želje`.