Jet set

Era Ojdanić: Ja sam doktor za narodna veselja

Željko DERAJIĆ

Ne postoji veće narodno veselje u Srbiji i BiH koje može da prođe bez Ere Ojdanića, jednog od najpopularnijih pjevača narodne muzike. Nedavno gostovanje na manifestaciji "Zimsko prelo", koje je održano u Gornjoj Piskavici kod Banjaluke, iskoristili smo za razgovor s njim. Pjevač, koji je do sada snimio 40 singlica, 20 LP ploča i 15 CD-ova, nikada nije brojao pjesme, a niti žene koje je promijenio u životu. Hitovi poput "Rado, lepa Rado", "Užičanka", "Pravoslavac", "Šumadijo" i "Oženjen sam kao momak živim" ne blijede ni nakon nekoliko decenija.

NN: Otkud Vi na veselju u Gornjoj Piskavici i kakve utiske nosite iz Krajine?

OJDANIĆ: Nedavno su me kontaktirali čelni ljudi ove predivne manifestacije i nisam mogao da ih odbijem. Uvideo sam da su ljudi gostoljubivi i veliki rodoljubi i da su rešeni da očuvaju tradiciju naroda sa ovih prostora. Drago mi je da sam u društvu vrednih i dobrih domaćina. Ovakve i slične manifestacije se i organizuju da bi se ljudi ovog kraja zadržali na ovim područjima, a mladi ljudi da ne idu u inostranstvo. Ovde je srce RS i svako može da nađe sebe.

NN: Da li Vas još nešto veže za ovaj kraj, a da mi to ne znamo?

OJDANIĆ: Naravno. Iz porodice Kovačević iz Gornje Piskavice je moja supruga Zorica, sa kojom imam sina od 24 godine. Nakon odrađene svirke svratiću malo i kod rodbine, jer ja sam ponosni zet Gornje Piskavice.

NN: Koliko ste već na estradi i kakve uspomene nosite na posao kojim se bavite?

OJDANIĆ: Ja sam u muzici već skoro 40 godina. Za posao me vežu lepe uspomene, mada ima i onih koje bih voleo da zaboravim. Ali sve je to šou koji traje dok traje i čovek se mora s tim nositi. Ko se ne zna s tim boriti, ne može biti uspešan.

NN: Srećno ste oženjen čovjek. Kako uspijevate uskladiti poslovni i privatni život?

OJDANIĆ: Najviše vremena u životu sam proveo van kuće. Ali zato sam uspešan u svom poslu. Za to je zaista neophodna pomoć i razumevanje porodice. Uvek sam svoj posao radio odgovorno i profesionalno i verovatno je u tome ključ uspeha.

NN: Zašto ste odabrali da svirate najviše po narodnim veseljima? Zašto ne po diskotekama?

OJDANIĆ: Zato što me ljudi zovu sa svih strana upravo na svadbe i veselja. Nema mesta na svetu gde je zakoračila srpska noga, a da ja nisam pevao. Čikago, Melburn, Beč, samo su neki od gradova gde sam pevao. Biću realan, ali ja sam doktor za narodna veselja i to narod prepoznaje i zato me zove. Što se tiče diskoteka, to je više za ove turbofolkeraše, a ja nisam takav.

NN: Šta mislite o turbo folk muzici, ako je možemo tako nazvati?

OJDANIĆ: Naravno da je možemo tako nazvati. Jer sve što ne izlazi iz naroda je turbo folk. Ja smatram da je to jedna vrsta mode koja bude tri meseca i prođe. Pevam pesme koje ostaju večno i ponosan sam na sebe. Mene narod tako pamti i pamtiće me sigurno i posle mog radnog veka. Ja lako ne menjam kožu.

NN: Šta mislite o kolegama koji to rade? Evo, primjera radi, Šaban Šaulić, Miloš Bojanić... Oni su krenuli u turbofolkeraše. Šta mislite o tome?

OJDANIĆ: Zna se gde je njima mesto. Oni su začetnici prave narodne muzike. I nije mi jasno zašto su to uradili. Jedini koji je uspeo da se prekvalifikuje iz narodne u turbofolk muziku je Mile Kitić, koji pali i žari diskotekama i svaka mu čast. Uspeo je. Ja sebe ne vidim u tom fazonu.

NN: Pjevali ste i u prošlom i u sadašnjem sistemu. Kada je bilo lakše raditi?

OJDANIĆ: Sada je puno lakše. Imamo veću slobodu. Sećam se dosta pehova koje sam imao sa cenzurom, koja je u komunizmu bila jaka. Nisi smeo da kažeš sve što misliš. Takođe se sećam da sam za dočeke Pravoslavne nove godine imao problema sa inspektorima koji su mi zabranjivali nastupe. Tako se sećam da smo jednom u pola 12 ugasili svetla, pustili pse u dvorište lokala i dočekali Novu godinu. Veselje je trajalo do pet ujutro.

NN: Čuli smo da ste u svoje vrijeme znali i mladu odvesti sa svadbe?

OJDANIĆ: Ma dajte... (smijeh). To su bila luda i nezaboravna vremena. Ljudi su bili ljubomorni, pa su svašta smišljali.

NN: Poznato je da ste veliki šoumen. Da li biste se slikali za "Plejboj"?

OJDANIĆ: Ne. Mislim da nisam više za to. Nikada nisam ni imao priliku ili ponudu, ali ako bih je i dobio, naravno da ne bih prihvatio. Ja sam ozbiljan čovek na pragu šeste decenije, tako da to nije u planu. Nisam skandal-majstor i mislim da mi to nije potrebno.

Sedma sila

NN: Kakva Vam je saradnja sa sedmom silom?

OJDANIĆ: Bez novinara se ne može. Međutim, nedavno sam imao peh sa žutom štampom, kojoj sam objavio rat. Jedan fotograf me je uslikao kada sam krenuo da se tuširam nakon humanitarnog koncerta za djecu bez roditelja, koji je održan u Beogradu. Žestoko sam se naljutio na žutu štampu i to još traje. Što se tiče ostalih novinara, sve je super.

"Veliki brat"

Iako nam tada nije potvrdno odgovorio na pitanje da li bi ušao u kuću "Velikog brata", popularni pjevač se ipak našao među žiteljima kuće na Košutnjaku. Odmah na početku stavio je do znanja ko je kralj po pripovijedanju i gledaocima zasigurno pokazao da im uz njega neće biti dosadno.

Najčitanije