Etoša nacionalni park, nekada najveći rezervat za divljač na svijetu i dom za 114 vrsta sisara, ove godine slavi 100. rođendan. Svake godine ovaj park posjeti nekoliko stotina hiljada turista, tako da je prihod od turizma glavna potpora ekonomije ove dvomilionske zemlje koja je nezavisnost dobila prije 17 godina.
Pored slonova, nilskih konja, lavova i geparda, Etoša je dom i za više od 340 vrsta ptica, uključujući i pink flamingose, kojima je nacionalni park Etoša, pun minerala, pravi raj za ishranu.
Naziv Etoša, što u prevodu znači `ogromna praznina`, odnosi se na veliku niziju, od 5.000 kilometara kvadratnih. Četvrtinu parka je nekada zauzimalo jezero, koje je vremenom isušeno, ali se napuni tokom kišnih sezona.
Svake godine najmanje 300.000 turista, uglavnom iz Evrope i SAD, posjeti Etošu.
`Etoša je dragulj naše turističke krune`, kaže Tobi Aupindi, direktor Namibijskih rezervata.
Riječ je o najstarijem parku divljači na svijetu koji je nekada davno zauzimao površinu od 100.000 kilometara kvadratnih. U to vrijeme bio je to najveći rezervat na svijetu. Zbog promjene političke vlasti, procjenjuje se da park danas zauzima oko jedne četvrtine nekadašnje površine, ali je i dalje veoma velik i bitan za očuvanje životne sredine.
Kako je Namibija relativno mlada država (tek 1990. godine je dobila nezavisnost), tako nema ni budžet namijenjen za očuvanje ovih rezervata.
`Istina je da se mora odvojiti novac za održavanje parkova, a pritom su neophodni i novi smještajni kapaciteti, jer ovi koje imamo datiraju još iz šezdesetih godina prošlog vijeka`, kaže Aupindi, koji dodaje da se u toku renoviranje svih turističkih ustanova u Etoši, koji će biti na svjetskom nivou.
Etoša je osnovan daleke 1907. godine, kada je Namibija bila dio Njemačke kolonije Jugozapadna Afrika. Tadašnji kolonijalni guverner Fridrih fon Londkvist je bio taj koji je Etošu i zvanično proglasio nacionalnim parkom.
Samo od turizma Namibija godišnje inkasira tri milijarde dolara, a u turističkoj industriji posao je našlo oko 50.000 ljudi.
Specifičnost Etoše jeste i Slana pustinja koja zauzima veći dio parka, sa oko 690 km dužine i oko 50 km širine. Pustinja je većinom suva, ali za vrijeme ljeta i kišnih sezona se napuni vodom, što privlači razne vrste ptica. Pored ptica u rezervatu žive i druge ugrožene vrste, kao što je crni nosorog. Za vrijeme sušne sezone, vjetar duva preko slanih pustinja i nosi slanu prašinu skroz do južnog dijela Atlantskog okeana. Ova so je važna za mnoge vrste i upravo zato predstavlja dom za brojne ugrožene životinjske vrste.