Zeničanin Haris Burina jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih glumaca čije uloge nikad ne prođu nezapaženo. Za uloge u predstavama "Tetovirano pozorište" i "Ptice Sarajeva" dobio je dva pozorišna "Oskara" na najvećem pozorišnom festivalu u Edinburgu. Dio života proveo je u Francuskoj, gdje je osnovao svoju pozorišnu grupu "La Fenetre". Sa ulogama u filmovima "Nebo iznad krajolika" i "Nafaka" iznova je oduševio publiku.
Za `Nezavisne` govori o iskustvu iz Francuske, Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, o bh. kinematografiji i dramskoj školi koju uskoro pokreće.
NN: Mnogi su pohvalili Vaše uloge u filmovima `Nebo iznad krajolika` i `Nafaka`. Šta Vi mislite o tim filmovima i uopšte o poslijeratnoj bh. kinematografiji?
BURINA: Poslije rata pojavio se niz talentovanih ljudi koji su uradili dobre filmove. Međutim, mislim da je svaki film incident za sebe. Za posljednja dva filma u kojima sam glumio, `Nebo iznad krajolika` i `Nafaka`, mislim da su odlični s obzirom na uslove u kojima su snimljeni. Igrao sam različite uloge i zadovoljan sam učinjenim. Žalim jedino što je ostalo neprimijećeno da sam u filmu `Nebo iznad krajolika` odigrao dvije uloge na različitim jezicima.
NN: Možemo li Vas uskoro očekivati u nekom novom filmu?
BURINA: Trenutno sam na godišnjem odmoru. Spremam se za ulogu u filmu `Gola koža`, koji će režirati Adis Bakrač. Snimanje filma bi trebalo da počne na jesen. O tom filmu još ništa ne mogu reći jer je scenario tek na putu prema meni. Inače, angažovan sam i u Zeničkom narodnom pozorištu.
NN: Šta preferirate, pozorište ili film?
BURINA: Film mi je draži jer je brz i nervozan. Međutim, u pozorištu glumac pokazuje zanat i svoje znanje. Ja radim fazno. Kada se zasitim kamera, idem u pozorište i obrnuto.
NN: Pred rat ste otišli u Francusku i osnovali pozorišnu grupu `La Fenetre` s kojom ste uradili i nagrađivanu predstavu `Ptice Sarajeva`. Kakva iskustva nosite iz Francuske?
BURINA: U Francuskoj sam osnovao pozorišnu grupu koja je poslije prerasla u dramsku školu. Nekadašnji polaznici naše škole, njih 11, sada su poznati i ugledni francuski glumci i ponosan sam na to. Sa `La Fenetre` imao sam 17 pozorišnih premijera. Najveći uspjeh je doživjela predstava `Ptice Sarajeva`. Tu predstavu bih volio opet postaviti. Međutim, problem je uskladiti termine svih glumaca koji su glumili u toj predstavi.
NN: Kakav je odnos društva u Francuskoj prema umjetnicima?
BURINA: Kod nas u doba komunizma politika je shvatila da su umjetnici bitni. Danas, u našem bh. društvu, do umjetnika nije puno stalo. Postoji nerazumijevanje prema onome što radimo. U Francuskoj je potpuno drugačija situacija. Činjenica da je Francuska imala dva naturalizovana državljanina za ministra kulture dovoljno govori. Glumac u Francuskoj ima status kao grof u Britaniji.
NN: Da li planirate osnovati pozorišnu grupu u BiH?
BURINA: To mi je bila velika želja kada sam se vratio iz Francuske i uskoro će se na jedan drugi način ostvariti. Sa svojim saradnicima, negdje u septembru ili oktobru ove godine, pokrenuću dramsku školu za djecu od četvrtog do osmog razreda osnovne škole.
NN: Gdje ćete pokrenuti dramsku školu i zašto ste se odlučili na rad sa djecom?
BURINA: Odlučio sam da se posvetim djeci jer od djece se može najviše i naučiti. To je period adolescencije i period kada djecu treba usmjeriti na pravi put. Ideja je da to bude mobilna škola koja bi pokrivala cijelu BiH. Mjesec dana bi bili u tri grada, naredni mjesec u neka druga tri grada i tako. Plan nam je da u Sarajevu napravimo jednu fiksnu školu. Cilj je i da se pronađu talenti kojih u BiH sigurno ima, ali ih nema ko usmjeriti. Sigurno ima i mnogo talenata koji nemaju para za studiranje. Na ovaj način bi mogli doći do neke stipendije za školovanje. Ovo je ozbiljan projekat kojem se uistinu radujem.
NN: Vratimo se malo u osamdesete godine. Bili ste druga generacija tek osnovane Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Predstavama s ove akademije, `Tetovirano pozorište` i `Audicija`, počela je vaša pozorišna karijera. Kako danas gledate na to vrijeme?
BURINA: Naš uspjeh tada nije bio slučajan jer smo mi obučavani na Akademiji scenskih umjetnosti kao nindže koje su spremne za sve. `Audicija` je bila jugoslovenski fenomen koji se neće ponoviti. Tu predstavu su gledali i predsjednici i taksisti. Urađena je jezikom običnih ljudi i zato je postigla toliki uspjeh. Činjenica da je prodala 2,5 miliona karata govori sve. Predstava `Tetovirano pozorište` predstavljala je novi pozorišni pravac, nešto sasvim novo i zato smo 1987. godine osvojili prvu nagradu u Edinburgu na pozorišnom festivalu.
NN: Malo je poznato da ste u Edinburgu dobili dva pozorišna `Oskara`.
BURINA: Prvi put sam ga dobio 1987. godine za ulogu u `Tetoviranom pozorištu`, a drugi put 2003. godine za ulogu u predstavi `Ptice Sarajeva`.
NN: Koliko su Vam te nagrade pomogle u karijeri?
BURINA: Te nagrade su mi, prije svega, donijele uspjeh na međunarodnom planu. Pomogle su mi da upoznam ljude s kojima bih želio da radim i s kojima sam poslije i radio. Volio bih da sad te ljude, priznate svjetske režisere i glumce, dovedem i u BiH i da ostvarimo saradnju. Ta poznanstva su jako bitna.
Navijač Čelika
NN: Poznato je da ste nesuđeni fudbaler. Da li pratite fudbal i za koji klub navijate?
BURINA: Istina, volio sam fudbal, ali valjda mi nije bilo suđeno da ozbiljno zaigram. U BiH navijam za Čelik jer ja sam iz Zenice. Od svjetskih klubova najdraži mi je bio Arsenal u vrijeme kada je za njega igrao Tjeri Anri. Iako ne volim britanski fudbal, Arsenal mi je tad bio najbliži srcu.