Uvijek nasmijan i raspoložen dvadesetčetverogodišnji Husein Ćordić, učesnik prve sezone "Big Mama Haus" na OBN TV, sebe u budućnosti vidi u medicini.
Kaže kako kod kupovine odjeće ne gleda marku, već da se u tome osjeća udobno i da mu stoji. Od parfema preferira Hugo Boss. Trenutno vodi muzičku emisiju "Hey music" na televiziji OBN. Uz smijeh dodaje da će možda ostati u šou-biznisu ako specijalizira plastičnu hirurgiju.
NN: Šta Vas određuje kod kupovine odjeće?
ĆORDIĆ: Najbitnije je da mi stoji. To uopšte ne mora biti neka marka, niti nešto skupo. Volim nositi farmerke i košulje. U tome se najbolje osjećam, a na nogama su mi obavezno tene. Još se nisam navikao da nosim cipele.
NN: Koliko često idete kod frizera?
ĆORDIĆ: Svakih 20-25 dana idem na šišanje.
NN: Šta koristite nakon brijanja?
ĆORDIĆ: To je kolonjska voda. Nema tu nikakvih krema. Uglavnom preferiram after-shave marke adidas. Najbolje mi odgovara. Što se tiče parfema, to je Hugo Boss.
NN: Kakvo iskustvo je na Vas ostavilo učešće u šouu "Big Mama Haus"?
ĆORDIĆ: Pa, nosim jedno interesantno i lijepo iskustvo. Zapravo, za učešće me prijavio drug, a otišao sam u šou iz nekog revolta, jer nisam uspio na fakultetu položiti jedan ispit. Nisam se pokajao, ali to je za mene zaista neki drugi svijet.
NN: Da li biste se opet prijavili?
ĆORDIĆ: Najvjerovatnije ne. Možda da me pozovu da budem gost na deset dana, da se zabavim, upoznam nove ljude, ali da budem duže - ne bih.
NN: Kakvi su Vaši dalji planovi?
ĆORDIĆ: Ako za koju godinu dobijem specijalizaciju na plastičnoj hirurgiji, onda ću biti u šou-biznisu (smijeh). Šalim se. Medicinom ću se baviti. Mnogi misle da sam odustao, ali nisam. Štrebao sam, položio jedan od težih ispita i upisao sam četvrtu godinu. Ako nešto iskrsne u smislu dalje saradnje sa televizijom OBN, dobro je, da se skinem sa leđa roditeljima. A da se odreknem medicine zbog drugih poslova, to ne dolazi u obzir, nema tih para.
NN: Trenutno na TV OBN vodite emisiju "Hey music".
ĆORDIĆ: Zanimljivo je, koleginice sa kojim radim su super. Inače volim muziku.
NN: Da li ste imali ponuda da se bavite manekenstvom?
ĆORDIĆ: Bilo je nekog govora kada sam bio u "Big Mama Haus", ali ništa konkretno. Iskreno, ne bih volio da se bavim manekenstvom. Možda biti foto model, uraditi fotke za neko odijelo, parfem. Išao sam nekoliko puta na fashion week. Kada sam vidio ko sve tamo sjedi, shvatio sam da nisam za manekenstvo.
NN: Još se niste odlučili da li ćete specijalizirati plastičnu ili kardiohirurgiju?
ĆORDIĆ: Prije svega, jako je teško dobiti specijalizaciju. Moja prva ljubav je bila urgentna medicina, ali vidjećemo. Plastična i kardiohirurgija nude mnogo izazova. Često čujemo optužbe kako ljekari uzimaju mito. Naravno da ne opravdavam bilo koju vrstu korupcije. Ali nije svejedno kada šest godina studirate, pa specijalizirate, liječite ljude i dobijate tri puta manju platu od onih koji sjede i ništa ne rade.
NN: Zašto ste se opredijelili za medicinu?
ĆORDIĆ: Sve je krenulo od osmog razreda, razmišljanjem o tome šta ću upisati, a volio sam matematiku. Ipak upišem srednju medicinsku koju je završio i moj otac. Završio sam je u Katoličkom školskom centru u Sarajevu, a inače sam rođen u Prijedoru. Moja porodica se prije više godina preselila u Sarajevo. U srednjoj školi sam dobio odlično znanje, praksu. Puno vremena smo provodili sa bolesnicima. Naučili smo davati injekcije, vaditi krv, priključiti infuziju, previjali smo rane. Čistili smo pacijente koji su bili nepokretni i nisu mogli otići na WC. Ništa ne može zamijeniti kada vam pacijenti zahvale što ste im pomogli. Na fakultetu ima studenata koji će sutra završiti za ljekare, a ne znaju dati injekcije, izvaditi krv. Tokom studiranja im se pruži prilika da nauče, ali većina bježi. To je neshvatljivo.
NN: Da li ste se profesionalno bavili sportom?
ĆORDIĆ: Da, košarkom, mada sam uvijek volio da treniram fudbal. Kada sam se upisao kao podmladak u FK Sarajevo, trenirali smo napolju, na kiši i u blatu. Moji mi kući kažu: "Hajde bolan pređi na košarku, gospodski sport, lagano se obučeš, šorc, majicu, igraš u sali." I pređem u klub Cenex, ali se kasnije klub raspadne.
NN: Šta Vas može ražalostiti?
ĆORDIĆ: Neki dan se sa sestrom vraćam kući i vidimo čovjeka kako kopa po kontejnerima, vadi komade hljeba i stavlja ih u džepove. Nama su oči bile pune suza. To me može ražalostiti, a ne oni što stalni traže "daj marku, daj da kupim kiflu". Jednom se vraćam sa molitve i vidim ženu, sva se skupila i kao da očekuje milostinju. Vratim se da joj dam marku-dvije, ona me pogleda - imala je azurno plave oči - i kaže: "Nemoj sine, ti". A ima ih koji prose da bi kupili alkohol, što me stvarno ljuti.
Favoriti
Omiljena knjiga: "Crveno i crno" Mari-Anrija Bela Stendala i "Zločin i kazna" Fjodora Dostojevskog;
Muzičar: Volim sve slušati - od strane muzike, repa, popa, Enrikea Iglesijasa, Dinu Merlina, zbog tekstova, Zdravko Čolić mi je super, zatim Željko Samardžić, Halid Bešlić;
Film: Zove se "Savršena oluja", urađen je po istinitom događaju;
Hrana: Volim ljuću hranu, poput meksičke, ali i ćevape, sirnicu.