Ismeta Dervoz, urednica i producentica specijalnih projekata na FTV-u, te odnedavno članica žirija u šouu "Operacija Trijumf", indirektno ili direktno bavi se estradom već 37 godina.
Bila je pjevačica kultnog benda "Ambasadori", sa kojima je nastupala na "Eurosongu" i postigla mnogo uspjeha u vrijeme bivše Jugoslavije. Karijeru je uspješno nastavila u solističkim vodama, sve do 1988. godine, kada je odlučila da se povuče sa scene. Ipak, ni tada nije u potpunosti napustila estradu. Posljednje dvije decenije radila je kao muzička urednica i producentica u različitim muzičkim projektima i na festivalima, što je rezultiralo i njenim angažmanom u najgledanijem šouu "Operacija Trijumf".
U prvoj emisiji šoua "Operacije Trijumf" Ismeta Dervoz je doživjela pad. Kaže da je tom prilikom zadobila povrede Ahilove tetive, ligamenata koljena i jednu duboku posjekotinu.
"Međutim, taj pad se, na moju veliku sreću, dobro završio. Po procjenama svih ljudi, mogao je biti fatalan. Imala sam sreću", objašnjava ona.
NN: Šta ste pomislili nakon pada?
DERVOZ: Ništa, samo da je direktan prenos i da se jednostavno moram dići i izaći iz te rupe. Ja sam televizijski profesionalac. Ja sam žena koja ima 37 godina staža na estradi. Mi puno puta tokom našeg života, bilo čime da se bavimo, metaforično ili stvarno padamo. Može neko pokušati da vas "sruši", pa je to borba da se dignete. Padaju manekenke na pistama, plesači na premijerama, ljudi na ulici. To je nešto što se može dogoditi. Ali, ono što je važno u našem poslu, jeste to da mi moramo ustati. Ako ne ustanete, onda ste završili to čime se bavite. Ovo je fizički pad, koji je, nažalost, mogao biti fatalan za mene. Upozorili smo produkciju da pripaze na obezbjeđenje tog dijela. To je rov za teledirigovanu kameru. Dakle, rov gdje se kamera kreće po šinama u toku emisije. Bitno bi bilo da se to nikad više nikome ne dogodi. Imala sam ogromnu sreću. Sa svojih 55 godina imam zavidnu fizičku kondiciju i očigledno dobru genetiku.
NN: Šta je zaslužno za Vašu zavidnu kondiciju?
DERVOZ: Dnevno radim 14 sati. Ne bavim se nikakvim sportom. Nemam discipline za bilo kakve sportske aktivnosti. To ne volim i nisam nikad radila.
NN: Da li ćete zapjevati u šouu "Operacija Trijumf"?
DERVOZ: Ne, i to sam na početku rekla organizatorima. Tamo sam zbog neke druge funkcije. Osim toga, zvanično ne pjevam od 1988. godine, uz nekoliko izuzetaka. Ja to ne smatram mjestom gdje bih trebala da reaktiviram svoju karijeru. Ne želim reaktivirati svoju karijeru i pored nagovaranja mnogih kolega, autora, kompozitora.
NN: Ipak, moderno je da pjevači koji su u prošlom stoljeću bili popularni obnavljaju svoje hitove u drugačijim muzičkim aranžmanima!
DERVOZ: Možda nemaju čime drugo da se bave. Ja imam dinamičan posao u FTV-u. Vezan je za muziku. Angažirana sam maksimalno i nemam tog praznog prostora gdje bi me opet "zasvrbjeli tabani" da idem na scenu. Ušla sam u muzički posao sa 14 godina. Kada sam izašla iz njega imala sam 27 godina aktivne karijere. Bila sam sretna u tom poslu. Estrada je meni bila divna, uživala sam u njoj, dala mi je puno putovanja, divnih ljudi, susreta, bavljena muzikom.
NN: Nikad niste požalili što ste zvanično završili svoju estradnu karijeru?
DERVOZ: Nisam požalila što sam se time bavila i što sam se time prestala baviti. Važno je ne dovesti sebe u poziciju da vam nešto ogorči to čime se bavite. Ja sam izašla iz estrade onda kad se počelo nastupati na plejbek, pjevati "Bum Cile, bum" i tako dalje. To nije bio moj svijet.
NN: Imate iskustva sa evrovizijskom scenom. Kakav je Vaš stav o domaćem izboru?
DERVOZ: Ja sam ovdje izašla iz projekta takmičenja za pjesmu "Evrovizije" iz dva razloga. Jedan razlog je bio taj što projekt pripada BHRT-u i automatski im nisu potrebni profesionalci, nego kadrovi BHRT-a, bez obzira da li oni to znaju raditi ili ne. Drugi razlog je bila moja potpuna distanciranost od takvog načina promišljanja o "Eurosongu". Ne možete pričati kako to nije nacionalni ključ. Molim vas, složite pazlu i poredajte redom sve nastupe i biće vam sve jasno. Ne smatram da talenat, kreativnost mogu imati nacionalni predznak, niti da smijem o bilo kome razmišljati na osnovu toga kako se zove ili gdje živi. Nas u Evropi treba da predstavlja najbolja pjesma, najbolji pjevač i autor. Šta mi pružamo ljudima u BiH? Nema festivala, ne rade muzičke produkcije, ne stimuliramo događanja u zemlji koja su ranije imala za rezultat veliki broj izvođača, dobru diskografiju i muzičku scenu. Od čega televizije da prave program kad imate dvije ploče u BiH objavljene u godini dana? Za mene talenat nema nacionalni predznak.
NN: S funkcijom članice žirije opet ste u žiži javnosti. Da li Vam to "paše"?
DERVOZ: Iskreno, ne. Ja sam otišla u "Operaciju Trijumf" na izričite zahtjeve i molbu menadžmenta FTV. To je bilo, naravno, nakon poziva organizatora. Stav kuće je bio da bih ja trebala da prihvatim poziv. Moram reći da mi je imponiralo što su tamo Tonči i Marina, pa mi je to na neki način umirilo situaciju unutar mojih promišljanja o tome. Biti u žiži javnosti nije prijatno. Nije lako. Ja s tim mogu da se nosim, jer za mene to nije nepoznanica. Ali, iskreno, kad ne morate, onda je puno ljepše raditi svoj posao iza kamere i uživati u produkciji. Ja bih voljela da moja televizija ima onako veliku produkciju kao šta je "Operacija Trijumf". Da imamo toliko sredstava da možemo kupiti tu licencu, pa da je ovdje radimo. To bih voljela. Meni bi to kao televizijskoj producentici bio veliki izazov, puno veći nego sjedjeti kao članica žirija. Ali, polaskana sam, naravno. I veoma je značajno to što ovaj projekat po prvi put u TV emitiranju uvezuje teritoriju regiona.