Nakon smrti pjevačice, u žižu javnosti dospjela je njena asistentkinja Robin Kraford, sa kojom je navodno godinama održavala ljubavnu vezu. Iako Vitni nikada to nije potvrdila, mnogi su svjedočili njihovoj velikoj ljubavi, koju nisu smjele javno da pokazuju kako ne bi narušile imidž pop dive. U pismu objavljenom u magazinu "Eskvajer" Robin je s puno emocija i divljenja govorila o dragoj prijateljici koju je upoznala prije više od tri decenije.
Pročitajte u cjelosti pismo koje je Robin napisala o svojoj dragoj prijateljicim za koju se šepkuliše da je bila velika ljubav preminule pjevačice:
"Ovo je prvi put da govorim o Vitni. Ona je znala da nikada ne bih rekla ništa što bi je povrijedilo. Bila je veoma lojalna prijateljica i zato je nikada ne bih iznevjerila. Trudim se da ne mislim da je kraj, da je nikada više neću zagrliti i čuti njen smijeh koji sam obožavala. Njen smijeh će mi najviše nedostajati.
Pokušavam da se zaštitim od medijskih izvještaja u kojima se toliko insistira na tome da ju je droga ubila. Danas su mnogi zavisni od narkotika, pa su još uvijek među nama, zar ne? Ne znam šta se te noći dogodilo, ali ako Vitni nije bila u stanju da uzme telefon i pozove nekoga za pomoć, plašim se da je došla do tačke beznađa i da je otišla u velikoj patnji.
Razmišljam o tome kako je čudno da nas je napustila baš u februaru. To je bio njen omiljeni mjesec u godini. Prvi album je objavila na Dan zaljubljenih, neposredno pred dodjelu Gremi nagrada, koju je svake godine s radošću isčekivala. Uvijek se radovala i odlasku na čuvenu žurku kod muzičkog producenta Klajva Dejvisa. Ovog februara ti događaji prošli su bez nje i u sjenci njene tragične smrti.
Upoznala sam Vitni kad je imala 16 godina, u gradskom centru u Nju Džerziju gdje smo obje radile preko leta. Pružila mi je ruku i predstavila se: Vitni Elizabet Hjuston, i ja sam odmah znala da je posebna. Nisam srela mnogo ljudi koji se predstavljaju punim imenom i prezimenom. Izgledala je neodoljivo sa tenom boje breskve, nikada nikog sličnoj njoj nisam upoznala u našem gradu.
Nije bila ni nalik onoj Vitni Hjuston koja je postala kasnije, ali, u isto vrijeme, bila je drugačija, predodređena da bude među slavnima. Ona je toga bila svjesna i prije nego što je potpisala prvi ugovor za snimanje ploče. U to vrijeme radila je kao model i nastupala je sa majkom Sisi Hjuston na Menhetnu u Njujorku. Sjećam se kako se u kolima oblačila i šminkala prije izlaska na scenu. Izgledala je kao anđeo. Moja majka joj je prilikom upoznavanja rekla: Ličiš na anđela, ali ja znam da ti to nisi". Ima u tome dosta istine.
Vitni je izabrala život koji je živjela. Majka ju je usmjeravala da pjeva u crkvi, ali ona je sebi zacrtala da će joj muzika biti profesija. Za to je bila predoređena. Kada se jednom obavezala, do kraja je ostala dosljedna sebi i ništa nije moglo da je omete na putu do slave.
Kada je počela da pravi prve profesionalne uspjehe rekla mi je: Drži se mene, ja ću te voditi širom planete". I tako smo nas dvije krenule na put oko svijeta. Bila sam njen asistent i kreativni direktor. Bila sam njena desna ruka. Putovala sam s njom prvom klasom, letjela Konkordom kao što ljudi putuju gradskim prevozom, odsjedala u najboljim hotelima... Nikada se nije ponašala kao nadmena zvijezda. Brinula je o svima, članovima benda, porodici, prijateljima, meni - sve nas je izdržavala. Nije štedjela kada je trebalo da pruži drugima. Osjećala je potrebu da pomogne svima i možda je to ono što ju je intimno umaralo, iako to nije pokazivala.
Vitni je bila perfekcionista u svemu što je radila. Snimanje filma "Tjelohranitelj" za nju je predstavljalo veliki izazov, potpuno se bila posvetila tome. Teško da bi neko drugi iznio toliki posao, jer osim što je glumila, radila je i muziku za film. Kevin Kostner je uzeo pjesmu "I Will Always Love You" od Doli Parton i donio je Vitni sa željom da je otpjeva. Ona je jednostavno rekla: U redu. U svakoj prilici tačno je znala šta želi, i nije trošila puno riječi bilo kakvi dogovori da su bili u pitanju.
Uvijek sam se iznova divila načinu na koji Vitni izvodi pjesme, mogu slobodno da je uporedim sa vrhunskim sportistima koji se na takmičenju fokusiraju da naprave što bolji rezultat. Svaki put to je bio apsolutni vrhunac onoga što ona može da izvede. Nije bilo važno da li je prelađena, ili joj je glas promukao, ona je pjesmu iznosila perfektno od prvog do posljednjeg tona. Čak i kada je duhom bila odsutna, emocije su izvirale iz njenih pjesama.
Ljudi su uvijek osjećali potrebu da zaštite Vitni. Nisu ni bili svjesni koliko ona to ne podnosi. Nisu shvatali da je ona ta koja "drži volan" kada se radi o njenom životu. Jednom me je neko pozvao i rekao mi kako familija brani Vitni da se viđa sa mnom. Niko nikada nije mogao da je spriječi da uradi ono što naumi. Uvijek je radila po svom.
Imala je nevjerovatan karakter. Kada su joj ljudi okretali leđa, ili su joj govorili da će je napustiti, ponašala se kao da ne mari za to, i nikada ih više nije kontaktirala. Nikada nije pokazivala slabost, to je za nju bio najveći poraz. Poznavajući je, mislim da je te noći kad je umrla upravo njen ponos bio koban po nju. Ona je jednostavno bila takva da bi se raspala ako bi osjetila i priznala sebi bilo kakav osjećaj slabosti ili tuge.
Vitni je za života mnogo ljubavi davala drugima, želim da vjerujem da je osjećala da joj je ta ljubav bila uzvraćena. Nadam se će konačno pronaći svoj mir."