Ivan Bosiljčić, mladi glumac iz Užica, kome bi mnoge kolege pozavidjele na uspjehu, iz godine u godinu sve je popularniji u Srbiji, ali zahvaljujući brojnim TV serijama njegovo ime pominje se često i u svim bivšim jugoslovenskim državama.
Nedavno, 15. januara, uz posljednju epizodu serije "Ranjeni orao", u kojoj glumi Nenada Aleksića, kapetana Kraljevske akademije, proslavio je 30. rođendan.
Bosiljčić je nakon završene Gimnazije u Užicama upisao glumu na novosadskoj Akademiji umjetnosti u klasi Vide Ognjenović. U Pozorište na Terazijama došao je krajem 2000. godine, gdje je izabran na audiciji i od tada je stalni član ove pozorišne kuće. Prvu ulogu je dobio u predstavi "Briljantin".
Već nekoliko mjeseci je u vezi sa pjevačicom Jelenom Tomašević, ali svoju ljubav još dobro skrivaju od očiju javnosti. Ivan i Jelena su se upoznali prije tri godine na manifestaciji posvećenoj obnovi Đurđevih stupova, a prve vijesti o njihovoj tajnoj vezi u javnost su procurile nekoliko sedmica prije početka "Eurosonga" u Beogradu, kada je Jelena predstavljala Srbiju s pjesmom "Oro".
Uprkos svim uspjesima, Ivan čvrsto stoji na zemlji. Kaže da je svjestan koliko je postigao, kao i da je zanimljiv brojnim obožavateljkama, ali da mjesta za foliranje i nedolično ponašanje nema jer je svakako bolje da ga publika voli nego da u njima pobuđuje negativno raspoloženje.
Ivan priželjkuje različite uloge i voli da iznenađuje publiku. Kaže da se njegov trud do sada uvijek isplatio, a da ga je u svijet glume doveo - inat.
NN: Šta je bilo presudno kada ste se odlučili za glumački poziv?
BOSILJČIĆ: Verovali ili ne - inat! Iz ljubavi prema poeziji uplovio sam u
recitatorske vode, gde je moj dar bio osporen. U želji da dokažem suprotno, našao sam se na prijemnom ispitu na Fakultetu dramskih umetnosti u Novom Sadu i, po mišljenju stručnih ljudi, bio izabran da budem jedan od 11 mladih ljudi sa kojima vredi raditi na temu glume. Dugo mi je trebalo da shvatim ozbiljnost glumačkog puta. Sada sam zadovoljan. Ovo je dokaz da i inat može biti koristan.
NN: Koliko ste se spremali za upis na Akademiju?
BOSILJČIĆ: Spremao sam se mesec dana za dramski deo, a komediju i recitatorski deo sam pripremio za dva dana. Ono čemu sam se najmanje posvetio bilo je najefektnije, ali to je bila čista sreća. Za ovakve situacije uvek treba biti spreman do kraja. Trenutak upisa je jedna od najvećih prekretnica u životu, moglo bi se reći i najvećih uspeha. Ipak, trebalo je taj uspeh opravdati, što radim i dan-danas.
NN: Kada ste prvi put imali nastup pred većim auditorijumom?
BOSILJČIĆ: Bavio sam se folklorom od svoje šeste godine, tako da sam kao igrač imao puno nastupa u pozorištu. Prvu ulogu sam dobio na trećoj godini Akademije u užičkom pozorištu, kada sam igrao Ludu u Šekspirovoj "Bogojavljenskoj noći". Bio je to odličan početak uz odličan ansambl! Zahvaljujući celoj toj okolnosti, iste godine bio sam nagrađen na susretima "Joakim Vujić" kao najbolji mladi glumac festivala.
NN: Šta biste radili da niste glumac?
BOSILJČIĆ: Pedagog ili muzičar! Zbog uloge u predstavi "Jasmin na stranputici" naučio sam da sviram gitaru. Muziku obožavam, a najviše volim da pevam ruske ciganske pesme.
NN: Kojom ulogom do sada ste najzadovoljniji?
BOSILJČIĆ: Ulogom Mirka Topalovića u predstavi "Maratonci trče počasni krug" Pozorišta na Terazijama, koju je svojevremeno na filmu igrao Bogdan Diklić. Zadatak je bio izuzetno težak jer je tekst adaptiran za mjuzikl, ali se moj trud, najveći do sada, isplatio. Uživam svaki put igrajući ovu ulogu. Što se tiče filma, izdvojio bih ulogu Rumuna Vasila u ostvarenju Darka Bajića "Na lepom plavom Dunavu". Poznato je da se na filmskom platnu obično prikazuju obnažene žene, ali u ovom filmu sam se i ja pojavio na takav način. S druge strane, honorar je bio skroman.
NN: Koji su Vaši glumački uzori?
BOSILJČIĆ: Žarko Laušević, Nebojša Dugalić, Nebojša Glogovac, zatim moji glumački savetodavci Danilo Lazović, Mihajlo Janketić, Rada Đuričić i Ljiljana Lašić. Najviše o glumačkom pozivu naučio sam od ove "stare garde".
NN: Koliko ste spremni da prihvatite kritiku?
BOSILJČIĆ: Veoma sam otvoren za svaku vrstu kritike, ponekad možda i previše, ali od svačijeg utiska i mišljenja izvučem ponešto dobro za budućnost. Zvanične novinske kritike ne smatram za preterano realne jer često zavise od okolnosti i drugih faktora. Razgovor lice u lice mi daleko više znači.
NN: Koliko su TV serije pogodne za promovisanje mladih glumaca?
BOSILJČIĆ: I te kako! Zato je i odgovornost nastupa u masovnom mediju kao što je TV velika. TV serije su dobre pripreme za film, ali i za popularizaciju pozorišta. Svestan sam da deo publike dolazi u pozorište jer me zna sa televizije.
NN: Da li ste zadovoljni brojem kastinga za predstave u pozorištu?
BOSILJČIĆ: U Pozorištu na Terazijama praksa je kasting za gotovo svaku novu predstavu. Ja i nakon odigranih 10 mjuzikla svaki put iznova moram da se dokažem, i pred žirijem, sa kojim sam imao saradnju, i pred onima koje prvi put vidim. To mi je možda najteži deo posla, ali i najkorisniji. Nažalost, ovo pozorište je jedino koje pravi audicije. Međutim, svaka odigrana predstava i nastup na TV-u ili filmu je svojevrsni oblik kastinga. Nikad ne znate ko vas gleda!
NN: Dešava li se često da pojedini glumci zbog poznanstva dobijaju uloge?
BOSILJČIĆ: Kao i u svakom drugom poslu, poznanstvo je dobra preporuka za novu saradnju. Ali, koliko god protekcije da postoji, popularno rečeno lobija, uvek ostane mesta za talenat i kvalitet.
NN: Uloga u seriji "Ljubav i mržnja" donijela Vam je posebno veliku popularnost kod većeg broja žena. Da li je to zbog toga što žene vole "nestašne" momke?
BOSILJČIĆ: Postoji i ta mogućnost, ali verujem da je to zbog toga što me je publika videla u drugom svetlu. Priželjkujem različite uloge i volim da iznenađujem publiku.
NN: U istoj seriji ste imali stariju ljubavnicu. Da li ste ipak pristalica toga da muškarac treba da bude stariji od žene?
BOSILJČIĆ: U ljubavi nemam granice i predrasude. Mislim da se u slučaju doktora Bojana Lazarevića radilo o nesigurnosti i hiru.
NN: Koliko su neki momenti u privatnom životu mogli doprinijeti tome da neku ulogu odigrate lošije?
BOSILJČIĆ: Posao ne bi trebalo da trpi, ali ponekad je pravi život jači od fiktivnog pozorišnog života. Do sada mi se nije desilo da me privatni problemi blokiraju na sceni. Štaviše, dešavalo se da u scenskom trenutku razrešim neke lične dileme, "izludim se" kako van teatra ne bih mogao i to bude neka vrsta ventila za privatni pritisak. Daleko su opasnije po moje uloge i kvalitet njihove interpretacije idilične životne situacije kada dolazi do preterane opuštenosti na poslu. Kreativna tenzija uvek mora biti prisutna.
NN: Jednom ste kazali da se niste uobrazili iako ste svjesni da ste i te kako zanimljivi obožavateljkama. Da li se ta situacija sada promijenila?
BOSILJČIĆ: Mislim da su obožavateljkama intrigantni i zanimljivi likovi koje ja tumačim, ali je svakako bolje da me neko voli nego da u njemu pobuđujem negativno raspoloženje. U ovakvom razmišljanju, priznaćete, nema mesta za preteranu uobraženost.
NN: Po Vašem mišljenju, koje osobe Srbiju u svijetu predstavljaju na najbolji način?
BOSILJČIĆ: Sportisti i vrhunski umetnici. I jednih i drugih imamo na pretek.
NN: Da li Vam je teško reći "izvini"?
BOSILJČIĆ: Ne, to je najblagorodnija reč u komunikaciji.
NN: Koliko ste romantični?
BOSILJČIĆ: Prepoznajem kod sebe poveću dozu romantike. U životu ima dovoljno ljubavi uvek i za svakoga. Trudim se da budem otvoren za sve vrste ljubavi. Može nas unakaziti jedino odricanje od ljubavi jer je ona najvažnija u životu.
NN: Koja je najluđa stvar koju ste napravili da biste osvojili djevojku?
BOSILJČIĆ: U obdaništu sam uradio salto preko šipke i razbio glavu, ali to mi nije pomoglo da osvojim Danijelu. Sve i da sam bio nindža, imala je momka iz druge ulice.
NN: Šta mislite o ženama koje se za razne časopise slikaju nage u trudnoći?
BOSILJČIĆ: Pravo da vam kažem, i ne razmišljam o tome, ali se obradujem kad vidim obučenu koleginicu sa detetom u naručju i osmehom na licu.
NN: Da li ste pristalica ekstremnih sportova?
BOSILJČIĆ: Rekreativno treniram plivanje, a pomalo sam se bavio boksom i mačevanjem. Ako je paraglajding ekstremni sport, onda sam pristalica, i to velika!
NN: U kojem gradu biste najradije živjeli?
BOSILJČIĆ: Izuzetno sam zadovoljan svojom trenutnom geografskom pozicijom. U Beogradu sam, na četiri sata vožnje od Zlatibora, tri sata od Studenice, sat od Fruške gore i 45 minuta od aerodroma sa kog mogu bilo gde! Ali moram priznati da mi je svaka vrsta školovanja i usavršavanja u inostranstvu zanimljiva ideja. Najradije bih proveo neko vreme u ruskim školama, pozorištima i ruskoj filmskoj industriji. Na drugom mestu mi je rad na Zapadu. Fascinantan je uspeh Dragana Mićanovića u "Globe" teatru u Londonu. Bravo za njega!
Postavili ste mi, moram naglasiti, nekoliko pitanja koje mi niko do sada nije postavio. Srećan sam zbog toga!
Uloge
Najzapaženije Ivanove uloge bile su u predstavama "Briljantin", "Poljubi me, Kejt", "Heroji", "Spusti se na zemlju", "Cigani lete u nebo", "Čikago", "Maratonci trče počasni krug", "Jasmin na stranputici", "Mileva Ajnštajn"...
Glumio je u filmovima "Na lepom plavom Dunavu" i "Gde cveta limun žut". Ipak, najvećem dijelu publike predstavio se kroz mnogobrojne serije. Neki od naslova popularnih TV serija u kojima je glumio su: "Stižu dolari", "Ljubav i mržnja", "Ranjeni orao" i "Bela lađa".
Molitva
NN: Imate li nekakav ritual prije predstave, kako bi sve proteklo u najboljem redu?
BOSILJČIĆ: Izgovorena molitva, pa i ona najkraća - "Gospode, pomiluj", neizbežan mi je početak svakog nastupa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.