Viktor Manuel Lozano provodi dane kao i većina drugih dvogodišnjaka ide u obdanište, crta, vozi tricikl. Razlika je u tome što on to radi u zatvoru gdje živi sa majkom, osuđenom za ubistvo, i ocem, bivšim trgovcem drogom.
Za zatvor u Aranhuezu španski zvaničnici tvrde da je jedini na svijetu sa ćelijama za porodice. U prostorijama, zvanim `ćelije s pet zvjezdica`, nalaze se i kreveci za bebe, a zidovi su iscrtani likovima iz Diznijevih filmova.
U zatvorskom dvorištu uređen je čak i park za djecu.
Namjera zatvorskih vlasti bila je da mala djeca, dok još ne shvataju u potpunosti pojam zatvaranja, uspostave vezu sa roditeljima osuđenim na zatvorsku kaznu, kao i da se zatvorenici koji žele da se rehabilituju nauče roditeljstvu.
AP navodi da ni zatvorski psiholozi ni roditelji zatvorenici ne misle da je to idealno rješenje, ali ističu da se na taj način ipak lakše bore s bolnim razdvajanjem.
`To što su uz mene moje dijete i muž čini me veoma srećnom iako znam da ovo nije najbolje mjesto za podizanje djeteta. Na neki način i djeca su zatvorenici`, kaže 28-godišnja majka malog Viktora Manuela Karmen Garsija.
Ona je osuđena na deset godina zatvora zbog ubistva svog bivšeg mladića. U zatvoru je upoznala Viktora Lozana, za koga se udala tokom izdržavanja kazne, a kasnije je rodila Viktora Manuela. Dvogodišnji dečak poznaje samo život u zatvoru.
U tom zatvoru, koji se nalazi 40 kilometara južno od Madrida, ima 36 porodičnih ćelija, od kojih je samo 16 zauzeto. Mališani mogu da ostanu u toj ustanovi samo dok ne napune tri godine, a poslije toga brigu o njima preuzimaju rođaci ili socijalne službe, dok roditelji odlaze u obične ćelije.
`Teško je biti pritvoren, ali u ovom odjeljenju potpuno zaboravite da ste u zatvoru`, rekla je Ramona Montoja (33), koja služi jedanaestogodišnju kaznu zatvora zbog prodaje narkotika.
Montoja i njen suprug, takođe osuđen zbog trgovine drogom, zatražili su od suda da služe kaznu u Aranhuezu, kako bi tamo mogli da podignu svoje četvrto dijete.
Ramona Montoja odvodi svakog jutra jednogodišnju kćerku Marinu u obdanište dok njen suprug radi u zatvorskom supermarketu. Ona pohađa časove šivenja, a u devet sati uveče porodica je ponovo zaključana.
Sobu od 14 kvadratnih metara, `ćeliju 169`, punu igračaka, sa porodičnim fotografijama i slikama Mikija Mausa i Paje Patka na zidovima, i prozorom koji gleda na dvorište, ona naziva `rajem`.
`Čisto je, daju nam najbolje mlijeko za dijete, doktor dolazi dva puta nedjeljno i sobe su prelijepe. Jedino što me podsjeća da sam u zatvoru je prozivka, koju vrše tri puta dnevno`, priča Montoja.
Zatvorski psiholog Marija Jela kaže da zbog tog komfora mnoge žene, prije nego što njihovo dijete napuni tri godine, pokušavaju da zatrudne kako bi ostale u porodičnim ćelijama.
Pravo da borave u porodičnim ćelijama uskraćeno je osuđenim pedofilima i drugim seksualnim prestupnicima, a svi kandidati za to odjeljenje moraju da prođu dvomjesečni kontrolni period kako bi dokazali da su spremni da žive zajedno i podižu dijete.
Neki stručnjaci, ipak, smatraju da bebe ne treba da provedu svoje prve godine života iza rešetaka, ni pod kakvim okolnostima. `To nije prednost, zatvori su pogrešna mjesta za djecu. Ima mnogo dokaza koji pokazuju da će oni biti dugoročno oštećeni`.
Španske vlasti, međutim, tvrde da je `porodični zatvor` postigao uspjeh, ali priznaju da se mogu pojaviti emotivni problemi kod djeteta kada ga odvoje od roditelja. Za sada nema planova za otvaranje novih zatvora po modelu onog u Aranhuezu.