Praveći veliki skok unaprijed u istraživanju tobolčara, naučnici su objavili da su uspjeli pročitati čitav genom malog kengura čije je ime Matilda: genetski su slični ljudima, a najvjerojatnije potiču iz Kine.
Naučnici su izradili kartu genetskog koda tih australijskih tobolčara i otkrili da se veliki dio njihovog genoma poklapa s ljudskim.
"Postoje neke razlike - mi imamo nečega više, a nečega manje, ali riječ je o istim genima od kojih su mnogi jednako poredani", rekla je direktor Centra za genomiku kengura Dženi Grejvs i dodala: "Iznenađeni smo sličnostima jer smo mislili da će biti izmiješani, ali nisu. Veliki dijelovi ljudskog genoma poklapaju se s genomom kengura."
Naučnici su otkrili i 14 do sada nepoznatih gena kengura, za koje pretpostavljaju da ih imaju i ljudi.
Posljednjeg zajedničkog pretka ljudi i kenguri imali su prije 150 miliona godina, otkrili su istraživači, dok su se miševi i ljudi od istoga pretka razdvojili prije samo 70 miliona godina.
Kenguri su se, kako je pokazalo istraživanje, najprije razvili u Kini, a zatim su se raselili po Americi, Australiji i Antarktiku.
"Kenguri nam daju mnoge informacije o tome kakvi smo bili prije 150 miliona godina", dodala je Grejvsova.
Naučnici su do sada očitali DNK strukturu više od 20 vrsta sisavaca, uključujući miševe i čimpanze, koji su na evolucijskoj stazi bliži ljudima.
Međutim, Grejvsova kaže da udaljenost genetske mape kengura i ljudi zapravo pomaže u razumijevanju evolucije čovjeka.
Upoređivanjem gena različitih vrsta naučnici mogu uočiti karakteristike DNK koje su ostale nepromijenjene i one koje su vremenom evoluirale.
"Elementi koji su ostali isti uglavnom su jako važni", kaže Grejvsova.
"Ovo istraživanje je važan korak u razumijevanju genoma", kaže genetičar Bil Šerman, vanredni profesor Univerziteta New South Wales.
Ipak, jedan njegov kolega je skeptičan o značaju tog projekta.
"Ako ste Australijanac i želite pokazati da ste jedan od vodećih igrača na polju genetike - tada je važno. Međutim, dvojica frajera će vrlo skoro u svojoj garaži sekvencirati genom drugog tobolčara", kaže profesor biologije i kompjuterskih nauka Veb Miler sa Univerziteta Penn State.
Ta "dvojica frajera" su Miler i njegov kolega Stiven Šuster, koji rade na prikupljanju sredstava za mapiranje genoma tasmanijskog đavola, kojem prijeti izumiranje od zaraznog facijalnog tumora.
Miler i Šuster tvrde da projekti poput njihovog pomažu u očuvanju vrsta.
Ovo nije prvi put da australijski jedinstveni životinjski svijet daje zanimljive evolucijske tragove. Početkom godine su naučnici mapirali DNK čudnovatog kljunaša i otkrili da spada u različite klasifikacijske razrede.