Jedna od trenutno najutjecajnijih etnoglazbenih skupina u Hrvatskoj "Afion" nastupila je nedavno u Mostaru u OKCu "Abrašević".
Pjevajući obrade poznatih svjetskih folklornih napjeva u modernom aranžmanu, `Afion` je uspio za glazbeni pravac `etno` zainteresirati i brojne koji se ranije nisu susretali s ovakvom vrst glazbe. `Afion` (makedonska riječ koja znači mak, a preuzeta od grčke riječi opion) je akustična skupina koja stvara vlastite interpretacije tradicijskih pjesama Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Za sebe kažu kako istražuju tradicijsku glazbu tog povijesno burnog područja, gdje se miješaju utjecaji Mediterana, Panonije i srednje Europe sa Balkanom. Izvode ljubavne, suptilne erotske i obredne pjesme, vesele poskočice, šaljive rugalice. Tekstovi i osnovne melodije su tradicijski, a oko njih se talože glazbeni slojevi naneseni kistom svakog od glazbenika koji unosi svoje glazbene preferencije i omiljene stilove u zvuk `Afiona`.
Sastav čine Danijel Maodus na akustičnoj gitari, Tatjana Bijelić na flauti, bubnjar Nenad Kovačić i Josip Mazić na kontrabasu i basu, a dosadašnje i buduće planove s `Nezavisnim` je podijelila pjevačica Lidija Dokuzović.
NN: Kako je počela priča zvana `Afion`?
LIDIJA: Okupili smo se slučajno 2003. godine u Zagrebu na sastancima Hrvatske makedonske zajednice. Počeli smo s neobaveznim okupljanjem i sviranjem za svoju dušu. U vrlo kratkom vremenu smo iz skupine koja svira sebi za dušu postali svojevrsna klupska atrakcija. U početku su s nama svirala još i dva Makedonca, no kako je sve postajalo ozbiljnije tako su i oni uvidjeli da ne mogu pratiti taj tempo jer su ipak obiteljski ljudi, tak' da se stvorila jezgra koja i danas funkcionira.
NN: Do sada ste izdali jedan album naziva `Afion`. Kako biste opisali svoju glazbu?
LIDIJA: Za sada smo izdali taj jedan album, koji trenutno promoviramo. Bili smo čak i na `Womixu` – Worl Music festivalu, koji je prošle godine održan u Sevilji i moram priznati kako je bilo odlično. Glazba koju pjevamo je uistinu svjetska. Naši zvukovi dolaze iz svih krajeva svijeta, tako da čak imamo i jednu narodnu pjesmu iz Armenije koju smo obradili na svoj način. Na albumu se može pronaći cijela paleta ljudskih osjećaja - ljubav, životna radost i vedrina, ali i tuga, čežnja, bol i sevdah. Posebno smo obradili dvije-tri sevdalinke, koje publika uvijek dobro primi.
NN: Gdje ste do sada nastupali? Koliko znamo - niste često u BiH?
LIDIJA: Bili smo u BiH na festivalu `Ex-Yu Rocks`. No, istina, nismo nikada nastupali samostalno i svirka u Mostaru nam je prvi samostalni nastup ovdje. Do sada smo održali osamdesetak koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH te Srbiji. Imali smo rasprodane koncerte na prvom zagrebačkom `Et'nofestivalu` u ožujku 2006. i World Music festivalu `Nebo` u Zagrebu 2005. i 2006. Sudjelovali smo na festivalu aktualne glazbe `Interzone 2006` u Novom Sadu, Ethnoambient festivalu u Solinu 2005. i etnofestivalu u Crnomlju 2005. te smo nastupili na spomenutim festivalima `Ex-Yu Rocks` u Jablanici 2005. i Travniku 2004. i 2006.
NN: Kako biste predstavili članove svoje grupe bh. publici?
LIDIJA: Svirači su Danijel Maodus koji voli eksperimentirati raznim stimovima na akustičnoj gitari i dvanaestici, Tatjana Bijelić je na flauti, koja ima toplinu, prozračnost i ekspresivnost kavala, a kad zasvira diplicu i strančicu, tradicijske hrvatske puhaće instrumente, pjesme dobivaju novu dimenziju. Nenad Kovačić kombinira nestandardni set bubnjeva sa djembeom, bongosima, tarabukom i raznim šuškalicama, dok je Josip Mazić na kontrabasu i basu. Kad zatreba, i momci mogu i zapjevati. Ja sam pak pjevačica – glavni vokal i imam glas soprana.