Istina je da nikad nisam zavaravala nikoga. Ja sam im samo dozvoljavala da se zavaraju sami. Nije im bilo bitno ko sam i šta sam. Umjesto toga, stvarali su lik za mene. Nisam željela da se raspravljam s njima. Oni su, očigledno, voljeli nekoga ko nisam bila ja, jedna je od izjava glumice i jedne od najvećih seks simbola 20. vijeka Merilin Monro.
Monroova je pronađena mrtva u svom domu u Los Anđelesu 5. avgusta 1962. godine. Zvanično je saopšteno da je uzrok smrti prekomjerna doza tableta za spavanje, ali to će uvijek ostati misterija, jer mnogi vjeruju da je CIA umiješana u njenu smrt zbog ljubavne afere s tadašnjim predsjednikom SAD Džonom Kenedijem.
Rođena je 1. juna 1926. godine kao Norma Džin Mortenson u sirotištu okružne bolnice u Los Anđelesu.
Njena majka Gledis Perl Monro rođena je u Porfirio Dijazu, u Meksiku, a mnogi biografi, kao i Donald H. Volf u knjizi "Posljednji dani Merilin Monro", vjeruju da je biološki otac Norme Džin bio Čarls Stenli Giford, prodavac u filmskom studiju "RKO Pictures", gdje je Gledis radila kao montažerka.
Na rodnom listu Merilin Monro kao otac je naveden Gledisin drugi muž, Martin Edvard Mortenson, no Mortenson je ostavio Gledis prije rođenja Norme Džin.
U intervjuu za "Life Time", Džejms Daferti, divin prvi muž, rekao je da je Norma Džin vjerovala da joj je Gliford otac. Ko god bio njen otac, smatra se da nije imao nikakvu ulogu u njenom životu.
Kako nije mogla da se brine o njoj, majka je Merilin udomila kod Alberta i Ide Bolender iz Hothorna, u Kaliforniji, gdje je živjela do svoje sedme godine.
Gledis je posjećivala Normu Džin svake subote. Jednog dana je rekla da je kupila kuću. Nekoliko mjeseci nakon što su se uselili, Gledis je doživjela slom živaca i smještena je u bolnicu u Norvoku.
Norma Džin je proglašena državnom štićenicom, a Gledisina najbolja prijateljica Grejs Maki postala je njen staratelj.
Kad se Makijeva udala 1935. godine, Norma Džin poslata je u sirotište u Los Anđelesu, a zatim se selila po domovima za nezbrinutu djecu.
Prvi put se udala za Džejmsa Dafertija sa 16 godina, kako ne bi morala da se vrati u dom ili starateljima.
Dok joj je muž služio u transportnoj mornarici tokom Drugog svjetskog rata, Norma Džin Daferti preselila se sa svekrvom i počela raditi u fabrici "Radioplane Company".
Tu ju je primijetio fotograf Dejvid Konover, te zahvaljujući njemu, ubrzo potpisuje ugovor u Agenciji za modele "The Blue Book".
U svojoj knjizi "Potraga za Merilin", Konover je tvrdio da je bio u vezi s Merilin godinama. Ubrzo nakon potpisivanja za agenciju, Monroova je skratila kosu, izravnala je i ofarbala u zlatnoplavu.
Postala je jedna od najuspješnijih modela agencije, pojavljujući se na desetinama naslovnih stranica raznih časopisa. Prvi ugovor potpisala je za filmsku kuću "20th Century Fox", gdje je ostvarila manje uloge u filmovima "Skuda hu, skuda hej" i "Opasne godine".
Monroova je potom potpisala ugovor sa "Foksom" i konačno 1952. godine dobila je glavnu ulogu u filmu "Ne trudi se da kucaš", u kojem je igrala poremećenu dadilju koja napada djecu koju čuva. Uloga u tom filmu smatra se za jednu od najboljih u njenoj karijeri.
Nedugo potom počele su kružiti fotografije gole Merilin Monro, koje je snimio fotograf Tom Keli dok je ona tražila posao.
Kupio ih je Hju Hefner, a u decembru 1953. godine pojavila se u prvom izdanju "Playboya". Zbog skandala u Foksu, Monroova je odlučila javno da potvrdi da je na fotografijama zaista ona.
Tokom sljedećih mjeseci, uloge u filmovima "Gospoda preferiraju plavuše" i "Kako se udati za milionera" zacementirale su njen status na A-listi glumica te je postala jedna od najvećih svjetskih filmskih zvijezda.
Za ulogu u filmu "Autobuska stanica", režisera Džošue Logana bila je nominovana za "Zlatni globus", a i kritičari su hvalili njen nastup.
Kritičar "New York Timesa" Bosli Krauder napisao je: "Ljudi, čvrsto se držite i pripremite se za silno iznenađenje. Merilin Monro se konačno dokazala kao glumica."
Godina 1959. donijela je najveći hit njene karijere, komediju Bilija Vajldera "Neki to vole vruće", u kojoj je nastupila sa Tonijem Kertisom i Džekom Lemonom. Taj film smatra se jednim od najboljih filmova ikad snimljenih, a Monroova je za glumu dobila "Zlatni globus" kao najbolja glumica u mjuziklu ili komediji.
Artur Miler napisao je ono što će postati posljednja dovršena saradnja Monroove i Klarka Gejbla, film "Neprilagođeni". Monroova, Gejbl i Montgomeri Klift ostvarili su uloge koje savremeni kritičari smatraju izvrsnim.
U maju 1962. godine ostvarila je posljednji poznat javni nastup, pjevajući "Srećan rođendan, predsjedniče" na televizijskoj rođendanskoj proslavi predsjednika Džona Kenedija.
Poput poslovnog, i privatni život najpoznatije plavuše svih vremena bio je podjednako uzbudljiv, možda čak i više.
Nakon prvog braka sa Džejmsom Dafertijem, Monroova se udala za Džoa Dimađija, čuvenog igrača bejzbola, 14. januara 1954. godine.
Tokom medenog mjeseca posjetili su Japan, a nju su zamolili da posjeti Koreju. Za četiri dana održala je deset nastupa na vrlo niskim tempereturama za 100.000 vojnika koji su tamo služili. Biografi su naglasili da Dimađio, koji je ostao u Japanu, nije bio srećan supruginom odlukom, jer je htio da to bude intimni put.
Iste godine, 14. septembra, Monroova je snimila sada već kultnu scenu u kojoj joj vjetar diže haljinu za film "Sedam godina vjernosti" u Njujorškom pozorištu "Trans Luks".
Razvod od Dimađija zatražila je zbog psihičkog nasilja 274 dana nakon vjenčanja.
U februaru 1961. godine njen psihijatar poslao ju je u psihijatrijsku kliniku, gdje je smještena na Odjel za najteže slučajeve.
Za dramaturga Artura Milera, Monroova se udala 29. juna 1956. godine, a vjenčanje su krili od medija i od javnosti.
Iako je odgojena u hrišćanskom duhu, preobratila se na judaizam prije nego što se udala za Milera.
Nakon što je završila snimanje filma "Princ i igračica" sa Lorenseom Olivijerom, par se vratio u SAD iz Engleske i otkrio da je ona trudna. Međutim, ona je patila od endometrioze, a trudnoća se pokazala kao vanmaterična. Završila je pobačajem. Od Milera se razvela 1961, a godinu dana kasnije nađena je mrtva.
Dvadeset godina je u njenu grobnicu stizao buket crvenih ruža tri puta sedmično, pretpostavlja se da ih je slao njen drugi muž Džo Dimađio.
Džinovska diva
U centru Čikaga sredinom jula postavljen je divovski kip slavne holivudske dive Merilin Monro.
Idejni kreator statue visoke osam metara je umjetnik Sivard Džonson, a Merilin je prikazana u kultnoj sceni iz filma "Sedam godina vjernosti", kako stoji na ventilacionom otvoru i pokušava da obuzda lepršavu haljinu.
Iako je scena originalno snimljena u Njujorku, dok je voz prolazio i nalet vjetra podigao haljinu slavne glumice, umjetnik je odlučio da statuu postavi u Čikagu - gradu vjetra.
Statua će u centru grada stajati do proljeća 2012. godine, kada bi trebalo da je zamijeni neka druga umjetnička instalacija.
Filmografija
- "Opasne godine"
- "Ljetna munja"
- "Dame iz hora"
- "Srećna ljubav"
- "Karta za Tomahavk"
- "Džungla na asfaltu"
- "Vatrena lopta"
- "Sve o Evi"
- "Desni kroše"
- "Priča iz predgrađa"
- "Ljubavno gnijezdo"
- "Sudar u noći"
- "Nismo oženjeni!"
- "Ne treba kucati"
- "Majmunska posla"
- "Muškarci više vole plavuše"
- "Kako se udati za milionera"
- "Rijeka bez povratka"
- "Sedam godina vjernosti"
- "Autobuska stanica"
- "Neki to vole vruće"
- "Hajde da se volimo"
- "Neprilagođeni"
- "Nešto se mora i dati"
Citati
* "Ako možete navesti ženu da se smije, možete je navesti na bilo šta…"
* "Ne smeta mi život u muškom svijetu, sve dok mogu biti žena u njemu."
* Niko mi nikada nije rekao da sam lijepa dok sam bila djevojčica. Svim djevojčicama treba reći da su lijepe, čak i ako nisu."
* "Najviše volim da spavam, bar tada mogu da sanjam."
* "Da sam poštovala sva pravila, nikada nigdje ne bih stigla."
* "Bolje je biti nesrećan sam nego nezadovoljan sa nekim - dalekim."
* "Često je dovoljno samo biti pored nekoga. Nije potreban dodir. Čak ni razgovor. Dovoljan je samo osjećaj koji prolazi između vas dvoje. Vi znate da niste sami."
* "Holivud je mjesto gdje će vam platiti 1.000 dolara za poljubac i 50 centi za dušu."
* "Ja sam definitivno žena. I uživam u tome."
* "Psi me nikada nisu ujeli. Samo ljudi."