Prvi slučaj otmice djeteta koji je zaokupio pažnju medija dogodio se davne 1932. godine, kada je nestao sin američkog avijatičara Čarlsa Lindberga, poznatog po tome što je prvi preletio Atlantik. Dvogodišnji Čarls Lindberg junior nestao je iz krevetića u porodičnoj kući u Nju Džerziju, pokraj kojeg je pronađen zahtjev za otkupninu u iznosu od 50.000 dolara.
`Nakon dva do četiri dana obavijestićemo vas gdje ćete ostaviti novac. Upozoravamo vas da ne obavještavate javnost ili policiju`, pisalo je u poruci.
Lindbergovi nisu poslušali. Tadašnji američki predsjednik Herbert Huver zaprijetio je da će `okrenuti nebo i zemlju`, a pomoć u pronalasku djeteta ponudio je i mafijaški šef Al Kapone. Otkupnina je isplaćena nepoznatoj osobi na groblju u Njujorku bez prisustva policije, ali su se informacije o lokaciji na kojoj se nalazi dječak pokazale netačnim.
Unakaženo tijelo Čarlsa juniora, gotovo dva i po mjeseca nakon otmice, otkrio je vozač kombija u šumarku pokraj puta, udaljene nekoliko kilometara od Lindbergove rezidencije. Nakon dvije i po godine, njemački imigrant Bruno Hauptman uhapšen je zbog posjedovanja označenih novčanica kojima je plaćena otkupnina, a na njegovu krivicu upućivao je i niz drugih dokaza. Hauptman je završio na električnoj stolici, odbijajući da pristane na doživotnu robiju u zamjenu za priznanje zločina.
Devetogodišnja Amber Hagerman posljednji put je viđena 1996, dok je vozila bicikl u blizini kuće djeda i bake u Teksasu. Njeno tijelo, prerezanog vrata, otkriveno je u obližnjem potoku četiri dana nakon otmice, a ustanovljeno je i da je djevojčica silovana. Ubica još nije pronađen, ali je u julu ove godine objavljeno da je izvjesni Terapon Adhan, optužen za ubistva četiri druge djevojčice, pod istragom i zbog ovog slučaja. Ubistvo male Teksašanke označilo je prekretnicu u sistemu pronalaženja nestale djece. Ubrzo nakon što su upravnici radio-stanica u okrugu Dalas/Fort Vort odlučili da emituju učestala dnevna upozorenja o otmicama maloljetnika, službeno je usvojen `Dalas Amber Plan`, javni servis za pomoć u pronalasku djece koju policija proglasi nestalima. Zahvaljujući tom programu, do danas je samo u tom okrugu pronađeno osam otetih mališana.
Sedmogodišnji Adam Volš nestao je iz robne kuće lanca `Sirs` na Floridi 1981. Majka mu je dopustila da se zabavlja video-igrama dok je ona obilazila prodavnice, nakon čega se Adamu gubi svaki trag. Dvije sedmice nakon nestanka, Adamova glava je pronađena u kanalu na plaži, a ostaci njegovog tijela nikada nisu otkriveni. Ubistvo Adama Volša priznao je osuđeni serijski ubica Otis Tul, ali nije osuđen zbog nedostatka dokaza. Ova otmica je rezultovala osnivanjem Nacionalnog centra za nestalu i iskorištavanu djecu i Zakonom o zaštiti i bezbjednosti djece, kojim su postrožene kazne seksualnim zlostavljačima djece i ustanovljena nacionalna baza podataka o osuđenim počiniocima zločina na Internetu.
Beti Mahmudi, predsjednica organizacije `One World: For Children` koja promoviše zaštitu djece u tzv. miješanim brakovima, postala je heroina nakon što je četvorogodišnju kćer uspjela izvući iz Irana, gdje ju je zadržao otac Sajed Bozorg Mahmudi. Sve je počelo 1984. kada je tročlana porodica Mahmudi otputovala u posjetu Sajedovoj porodici u Iran. Prema tamošnjim zakonima, otac mora odobriti izlazak iranske djece iz zemlje, što je Sajed odbio da učini. Nakon 18 mjeseci `zarobljeništva`, Beti i Mahtob Mahmudi uspjele su preći snijegom okovane planine duž iransko-turske granice i domoći se američke ambasade, odakle su prebačene u SAD.
Agoniju Beti Mahmudi ovjekovječila je američka glumica Sali Fild u filmu `Ne dam svoje dijete`, da bi se nekoliko godina nakon toga pojavio i dokumentarac `Bez svoje kćeri`, koji prikazuje događaje iz Sajedove perspektive. Taj iranski ljekar, danas u sedmoj deceniji života, još pokušava da uspostavi kontakt sa svojom kćeri u Americi.
Najveća inspiracija holivudskim scenaristima ipak ostaje slučaj Peti Herst, 19-godišnje unuke američkog izdavačkog giganta Vilijama Randolfa Hersta, otete iz apartmana koji je dijelila s vjerenikom. Peti je šokirala javnost jer je prihvatila ideologiju svojih otmičara, ljevičara iz organizacije `Symbionese Liberation Army` (SLA), koji su nasljednicu htjeli razmijeniti za svoje kolege u zatvoru. Kada je taj pokušaj propao, članovi SLA zatražili su od porodice Herst da osigura hranu svim siromašnim stanovnicima Kalifornije. Zahtjev je ispunjen tek djelimično, jer su Herstovi uložili šest miliona dolara od potrebnih 400 miliona, a SLA je odbila da oslobodi Peti tvrdeći da je isporučena hrana bila lošeg kvaliteta.
Sedamdesetak dana nakon otmice, Peti se pridružila svojim otmičarima u pljački banke u San Francisku, a godinu i po nakon tog događaja uhapšena je zajedno s još nekolicinom pripadnika urbane gerile. Petin advokat tvrdio je da je njegova klijentica tokom zarobljeništva bila mučena i seksualno zlostavljana, te da su njena nedjela rezultat `ispiranja mozga`. Vjerovalo se i da je mlada bogatašica razvila tzv. stokholmski sindrom, koji se ogleda u razvijanju specifičnog oblika odanosti žrtava prema svojim otmičarima. Peti je ipak osuđena na sedam godina zatvora, ali joj je američki predsjednik Džimi Karter omogućio izlazak nakon nepune dvije godine. Neodslužene godine konačno joj je oprostio Bil Klinton, posljednjeg radnog dana.
Stokholmski sindrom pripisuje se i Austrijanki Nataši Kampuš, najpoznatijoj žrtvi otmičara s ove strane Atlantika, čijem je bijegu prethodilo osam godina zarobljeništva pod paskom Volfganga Priklopila. Kontroverze oko ovog slučaja nastale su kada je Nataša počela mijenjati svoje prvobitne iskaze, a produbile se kada je njena majka optužena da je glavni organizator otmice vlastite kćeri, s pedofilskim lancem u pozadini priče. Nataša je nestala kada joj je bilo 10 godina, a svoju slobodu je izborila osiguravši povjerenje svog otmičara. Priklopil je prošle godine odveo Natašu na skijanje u blizini Beča, a neposredno nakon njenog bijega ubio se bacivši se pod voz. Mediji su u početku spekulisali da je Nataša bila trudna, ali o svojoj intimi ona ne želi da govori.
`Volfi nije bio zvijer, imali smo vrlo nježan odnos. Ne mrzim ga`, izjavila je Nataša, a policijski istražioci potvrdili su postojanje dokaza da je Nataša spavala u postelji svog otmičara.
U slučaju koji je posljednja četiri mjeseca potresao Evropu, za nestanak djevojčice Medlin Mekan osumnjičeni su njeni roditelji. Četvorogodišnja Britanka nestala je iz hotelskog apartmana u Portugalu početkom maja, dok su roditelji Geri i Kejt bili na večeri u obližnjem restoranu. Upravo zahvaljujući snažnoj kampanji to dvoje ljekara za pronalazak njihove kćeri, plakati s fotografijama male Medlin ubrzo su preplavili kontinent. Portugalski mediji objavili su da policija zna da je djevojčica ubijena jer su pronađeni tragovi krvi, a roditelji su osumnjičeni nakon dovršetka forenzičke obrade uzoraka. Vratili su se u Veliku Britaniju. Odluka o podizanju optužnice sada je na tužiocu, kojem su predočeni svi policijski dokazi i koji može donijeti odluku o izručenju bračnog para Portugalu.