Puna prostorija pasa nekoga će oduševiti, a nekoga možda malo i uplašiti, ali nema razloga za to jer ovi umiljati ljubimci samo mirno sjede, leže ili stoje i nikada ne laju i nikada neće izaći napolje.
Čudna kolekcija 51 prepariranog psa predstavlja veliku atrakciju ljupkog zamka Bitov u Češkoj. Ta kolekcija nalazi se u Ginisovoj knjizi rekorda kao najveća na svijetu.
Posljednji vlasnik zamka, ekscentrični baron Georg Has, bio je veliki ljubitelj životinja.
On je bio ponosni vlasnik hiljada životinja uključujući i lavicu zvanu Mici Mausi, s kojom je obožavo dijeliti ručak svaki dan. Ali njegove omiljene četvoronožne životinje bili su psi, kojih je imao više od 200. To je značilo da je u njega bilo veoma teško ući ako je neko bio nepozvan tokom četrdesetih godina prošlog vijeka, kada je Evropom bjesnio Drugi svjetski rat.
Kada su umiljati psi preminuli, baron je većinu njih sahranio - njihovo vječno počivalište još se može vidjeti na mjestu nekolicine grobalja smještenih unutar zamka.
Na svakom od njih moguće je vidjeti drvene krstove s malim metalnim pločama, na kojima su ispisana njihova imena.
Posljednji vlasnik zamka, ekscentrični baron Georg Has, bio je veliki ljubitelj životinja
Ali, njegovi najdraži ljubimci imali su sasvim drugačiji tretman - preparirao ih je lokalni preparator, u čijoj umješnosti možemo i danas uživati.
Španijeli, terijeri, pudlice i bokseri - psi svih oblika i veličina - čine značajan dio te kolekcije.
Njih možete vidjeti kako pokorno sjede, leže u pozama kao da iščekuju poziv gazde, a neki od njih stoje na zadnjim šapama.
Svaki od njih ima znak koji začuđenim posjetiocima govori o tipu psa kojeg posmatraju, a često imaju i napisano ime. Moguće je da baron nije imao ime za svakog od svojih 200 pasa.
Bitov je jedan od najstarijih čeških zamkova i prvi zapisi o njemu datiraju iz 11. vijeka.
Smješten na uzvišenju iznad rijeke Želetavke, zamak je godinama služio kao odbrambeni bedem za jedan dio Moravije.
Prvi vlasnici zamka bili su lordovi Bitov da bi početkom 19. vijeka prešao u ruke barona Dauna, koji je bio veliki vojskovođa. Građevina je nekoliko puta bila rekonstruisana i danas predstavlja izuzetan primjerak gotičke arhitekture u nekadašnjoj Češkoj.
Trenutno njime upravlja načelnik Kan Bider, koji ima čast da održava kolekciju pasa u besprijekornom stanju.
Njih nije potrebno izvoditi i, naravno, ne mora ih hraniti, ali ih mora održavati i brinuti se o njima kao i o svakoj drugoj kolekciji.
Nažalost, baron Has nije mogao dugo uživati u svojoj ekscentričnoj kolekciji. Uprkos tome što je bio glasoviti protivnik fašizma tokom Drugog svjetskog rata, on je bio i etnički Nijemac.
Na kraju rata češki partizani su mu dali rok od 24 sata da napusti svoje imanje i da ode iz zemlje.
Sa 64 godine starosti i slomljenog srca što napušta svoj zamak, bio je prinuđen da pješke krene prema austrijskoj granici. Nešto kasnije pronađen je mrtav nakon što je izvršio samoubistvo.
Ta kolekcija prepariranih pasa nalazi se u Ginisovoj knjizi rekorda kao najveća na svijetu
Has je bio ekscentrik kao što aristokrate znaju biti. Zajedno sa Adlerom Čezekom vodio je tvornicu porcelana, u kojoj je bilo zaposleno više od 1.000 ljudi.
On je, takođe, išao ispred svog vremena dizajnirajujći veličanstveni zoo-vrt za svoje životinje, gdje je imao uređene terarijume, kaveze za ptice i različite ograđene prostore koje je ispunio egzotičnim stvorenjima iz čitavog svijeta.
Baron Has nije volio samo životinje. Njega su voljeli u čitavoj regiji i družio se s običnim narodom kao i sa aristokratijom.
Često je bio viđan u obližnjim kafanama na opšte oduševljenje lokalnih ljudi.
Ipak, manje prihvaćena je bila njegova naklonost prema ženskom polu i prema istorijskim zabilješkama iz tog kraja, bio je veliki ženskaroš, ali i zavodnik. Mnoge od seoskih djevojaka nisu uspijevale odoljeti njegovom šarmu.