Postoje žene na našim prostorima koje su uvijek bile ispred svog vremena, ali i izvan svake konkurencije kada je u pitanju umjetnost življenja u svakom smislu te riječi.
One se nisu libile da budu ekstravagantne u načinu odijevanja, da se obnaže za potrebe umjetnosti, da tijelo dovedu na rub izdržljivosti, ali i da svojom muzikom i temama o kojima su pričale u javnosti, istu šokiraju, kraće rečeno pomjerale su i još pomjeraju granice.
JOSIPA LISAC
Ako iko na prostorima ovog regiona s punim pravom nosi titulu istinske modne ikone, koja, prije svega, insistira na vlastitom stilu i ne oslanja se na prolazne trendove, onda je to ekstravagantna dama bezvremenskog sjaja, pjevačka legenda Josipa Lisac.
Otkada je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka svojim fascinantnim glasom, originalnom interpretacijom, ali i jedinstvenom pojavom počela bilježiti uzlaznu putanju u svojoj karijeri, javnost je, prije svega, intrigirala posebnom modnom osviještenošću koja je dostojno pratila njena vrhunska muzička dostignuća. Prava kostimirana remek-djela katkad su izazivala čuđenje, divljenje ili pak neshvatanje, ali genijalna umjetnica nikada nije dopuštala da njen izgled preraste samu muziku.
"Veoma sam zadovoljna stilizacijom same sebe, brinem se za sebe, ali nikada ne bih izbacila svoju vlastitu modnu kolekciju. Ja na drugi način djelujem na društvo. Svojom pojavom neke ljude inspiriram. Moje kolekcije ionako nitko ne bi nosio. Imam sebe, svoj svjetonazor, a kroz svoju odjeću nosim svoje probleme, jer i mene dovoljno ne razumiju", istakla je jednom prilikom Josipa Lisac, koja je od mladosti navikla na interesovanje javnosti i komentare.
OLIVERA KATARINA
S pet minuta na sceni šokirala je Beograd. Kao da nije prošlo trideset godina od posljednjeg nastupa. Kada se sve završilo, nije mogla da zaustavi suze. U bijelom svijetu bila je zvijezda, a u svojoj zemlji nefotogenična, nepodobna. Danas je penzioner, invalid prve kategorije. Riječ je, naravno, o glumici i pjevačici Oliveri Katarini čiji buntovnički i pomalo divlji duh možda i najzaslužniji za to što je obilježila jedan period u domaćem filmu.
Pitanje da li je ljepota dar ili prokletstvo neizostavno se postavlja u slučaju Olivere Katarine. Glumica koja je osvojila Kan, Njujork, Berlin i Pariz decenijama je bila "zabranjena" na domaćoj sceni, ali ne i zaboravljena.
Olivera Katarina iza sebe ima dva braka, sa Vukom Vučom i Miladinom Šakićem, sa kojim je dobila sina Maneta.
Kako je izjavila u jednom intervjuu, imala je preveliku želju za životom, željela je da osjeti život i po tome se razlikovala od većine ljudi iz svog okruženja.
NEDA ARNERIĆ
Baš kao što je lako osvojila Slavka Štimca, Pericu u "Varljivom letu '68", glumica Neda Arnerić je tom brzinom uspjela i da se izbori za status seks simbola bivše Jugoslavije. Zbog prvog muža odrekla se svjetske karijere, ali nikada nije zažalila zbog toga. Jednom prilikom je istakla da žali jedino što nema djece, razmišljala je o usvajanju, ali je odustala zbog birokratije.
Prvi film snimila je sa 13 godina. Višnja iz filma "Višnja sa Tašmajdana" plasirala ju je na naslovne strane svih novina u tadašnjoj Jugoslaviji, a njen status seks simbola iz dana u dan je dobijao sve veće razmjere.
Generacije je pamte po erotskim ulogama, a ona je priznala da kada je igrala u filmu "Ko to tamo pjeva" nije imala pojma o seksualnosti te da je igrala nešto što nije bila doživjela.
"U scenariju je pisalo - oni se bude ujutru i nakon vođenja ljubavi kreće priča. A, ja u to vreme nisam ni znala kako se vodi ljubav. Bio je to deo mog zanata, a smatram sebe dobrim zanatlijom", ispričala je glumica.
Arnerićeva, koja je diplomirani istoričar umjetnosti, stalno ističe da je u glumi naturščik. Sudeći prema njenim ulogama, uspela je da se izbori sa glumačkim izazovima. Ako je u glumi i bila naturščik, kako tvrdi, na polju ljepote je samouvjereno vladala.
ALEKSANDRA SLAĐANA MILOŠEVIĆ
Multitalentovana i kontroverzna Aleksandra Slađana Milošević cijeli život posvetila je umjetnosti. Mnogi je smatraju ikonom muzičkog novog talasa osamdesetih u Jugoslaviji, a svakako jednom od najautentičnijih figura tog doba. Pažnju je skretala oblačenjem, šminkom, frizurom, pjesmama, uvijek drugačija od ostalih, jedinstvena, svoja, intrigantna.
Izdvajala se i po britkom jeziku, smjelo iznoseći sve što joj je na pameti. Miloševićeva pjeva, piše muziku i tekstove, svira na nekoliko instrumenata, režira spotove, osmišljava scenske kostime, dizajnira veb sajtove. Manje je poznato da je ona i psiholog, praktičar transakcione analize te društveni aktivista.
Počela je da ruši tabue, kad je izdala pjesmu pod nazivom "Seksi dama", koja je bila zabranjena za emitovanje na brojnim radijskim i televizijskim programima.
OLJA IVANJICKI
Slikarka Olja Ivanjicki je bila učesnik najburnijih godina našeg slikarstva i ostavila je u tom vremenu višeznačan trag. Bilo je to vrijeme ideologije u umjetnosti, ali i vrijeme u kojem su obručevi počeli da popuštaju pod pritiskom vrenja drugačijeg osjećanja svjeta. Toj lomljavi je doprinjela i ova slikarka u dva važna trenutka. Prvi je okupljanje umjetnika u grupu "Mediala", grupu sa jasnim opredjeljenjem za integralnog, cjelovitog čovjeka i za jedinstvo suprotnosti u idejama i u umjetnosti. Drugi važan Oljin doprinos savremenoj umjetnosti bio je šezdesetih godina, kada je nastajao pokret nova figuracija, koji je imao ironičan odnos prema savremenom svijetu, potrošačkom društvu i ideji progresa.
Za Olju, koja je preminula prije četiri godine, govorili su da je kao ličnost posjedovala neku magiju, neku mačkastu tajnu i imala ljepotu i čudan, smirujući glas.
MARINA ABRAMOVIĆ
Priču o ženama sa naših prostora koje su pomjerale i pomjeraju granice nemoguće je završiti bez svjetski poznate umjetnice Marine Abramović. Planetarna zvijezda performansa u mladosti se morala boriti da je porodica zbog njenih "ludih" ideja ne smjesti u ludnicu. Ali danas više nema straha da će se to desiti, jer Abramovićeva, koja je rođena u Beogradu, sa trenutnom adresom u Njujorku dobija najvažnija svjetska priznanja za svoj rad.
Kontroverze prate ovu ženu čitav niz godina, ali "veliki prasak" desio se prije tri godine u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku gdje je bila postavljena retrospektiva Marine Abramović nazvana "Umjetnica je prisutna".
Ova izložba neočekivano je postala spektakularni društveni događaj, koji je posjetilo gotovo 800.000 ljudi, a trajala je ukupno 75 dana.
Abramovićeva je nepomično sjedila na tvrdoj stolici po osam sati dnevno i gladala u oči svakog ko se s njome želio suočiti. Neki ljudi su plakali, neki su se smijali, mnogi su bili samo zbunjeni pitajući se jesu li zaista učestvovali u umjetničkom činu.
"Poslije 40 godina tokom kojih su ljudi mislili da sam luda i da trebam biti u bolnici za mentalne bolesti, konačno sam dobila sva priznanja. Ja sam 'alternativna' od rođenja, no, izvinite, imam 66 godina i ne želim više biti alternativna. Želim biti uvažavana prije negoli umrem", rekla je ova slavna umjetnica.