Nevjerovatno, ali istinito. Prvi alpinista iz BiH na "krovu svijeta". San koji se ne ispunjava svaki dan, već jednom ili nijednom u životu, ostvario se Banjalučaninu Petru Pećancu, koji je kročio nogom na vrh Mont Everesta (8.848 metara) i tako ušao u istoriju bh. alpinizma.
Prije 28 godina, alpinisti iz BiH, članovi ekspidicije bivše Jugoslavije, popeli su se na 7.100 metara i stali. Tu granicu prešao je upravo Pećanac prošle godine, kada je osvojio Čo Oju (8.201 m), da bi ove godine, tačnije, 20. maja, ispisao novu stranicu istorije tačno u čatiri sata ujutru po našem vremenu.
Put na `krov svijeta`
Ekspedicija `Everest 2007` startovala je prije dva mjeseca, kada je desetočlana ekspedicija poletjela iz Beograda za Katmandu. Čekalo ih je dugih i veoma napornih 60 dana, u kojima su pokušali i uspjeli da osvoje Mont Everest.
`Odmah po polasku iz Beograda, ekipa je bila veoma raspoložena. Tokom puta bilo je dosta anegdota, bodrenja, a sve s jednim ciljem - da uspijemo`, kaže Petar.
Ni u jednom trenutku nije pomislio na neuspjeh. Tokom dugih priprema marljivo je radio na aklimatizaciji, koja je veoma bitna za takve poduhvate.
`Zadnjih 50 metara do vrha imao sam samo jednu želju. Kada sam vidio da je vrh preda mnom, poželio sam samo da ostanem živ. To je, inače, zona smrti i dovoljan je jedan pogrešan korak za put bez povratka`, kaže Pećanac.
Prolazeći stazom, Petar je nailazio na leševe planinara koji su ostali zarobljeni u području vječitog leda, u utrobi planine koju su toliko voljeli.
`Everest svake godine uzme nekoliko desetina života i ta pomisao te tjera da budeš priseban i koncetrisan`, dodaje on.
Ističe da oko kampova ima dosta smeća. Međutim, i to ne može zasjeniti predivne pejzaže koji tokom osvajanja staze prate alpiniste do `krova svijeta`.
Na `krovu svijeta`
`Kada sam izašao na vrh, nisam imao osjećaj šta sam uradio. Svi članovi ekipe su se slikali i ostavljali poruke svojim voljenima. Ja sam prvi put u životu roditeljima u kameru rekao da ih volim`, kaže novi bh. junak.
Petar je put Himalaja krenuo sredstvima koja je obezbijedio kreditom, tako da je na Mont Everestu ostao bez feninga.
`Zato sam nakupio deset kilograma kamenja koje ću podijeliti svojim prijateljima. Za sebe sam sačuvao privjesak koji sam dobio od budističkog sveštenika dalaj-lame, iz hrama Rongbuk, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 5.300 metara`, dodaje Petar.
`Krov svijeta` je, opisuje, kupast tako da si jednom nogom u Kini, a drugom u Nepalu. Osjećaj je, tvrdi, prelijep, jer pogledi prema Tibetu fasciniraju.
Najteže od čitavog puta bilo mu je kada je trebalo da krene dolje. Petnaest minuta je malo da se uživa u uspjehu kojem je podario najmanje pet godina. Ali zadržavanje na vrhu je suviše rizično, tako da je nevoljno krenuo.
`Silazak je trajao oko pet sati. Tokom silaska govorio sam sebi da se nikada više neću penjati, ali već po dolasku u kamp donio sam odluku da ću se penjati ponovo, ali s druge strane, iz Nepala. Pare dođu i prođu, a uspomene sa ovakvih poduhvata ostaju zauvijek`, rekao je Pećanac.
Kada je završio sa sređivanjem prvih utisaka, okrenuo se i izustio: `Do skorog viđenja, moj Evereste`.
Osvojeni vrhovi
Petar Pećanac je rođen 29. januara 1979. godine u Drvaru. Sa roditeljima se za vrijeme rata seli u Novi Sad, gdje ostaje do svoje dvadesete godine, kada dolazi u Banjaluku na odsluženje vojnog roka. Kao veliki zaljubljenik u prirodu, prvo se počinje baviti speleologijom, ali se ubrzo s Planinarskim društvom `Kozara` penje na Triglav, zatim Durmitor, Maglić i druge vrhove u bivšoj Jugoslaviji. Nakon toga, vođen izazovom, Petar prelazi i Planinarsko alpinističko-orijentacioni klub PAOK Banjaluka i pod dirigentskom palicom Duška Blažića za sobom ostavlja i najviši vrh Evrope Monblan, Grand Paradizo na Alpima - najviši vrh Anda Akonkagvu, visoku 6.962 m, a kao generalna proba za napad na Mont Everest i drugi najviši vrh Himalaja Čo Oju.
Za deset godina postojanja PAOK-a, ovo je najveći uspjeh jednog od njihovih članova. Ne krijući oduševljenje, Blažić je rekao da su, pored vrhunskog rezultata, dobili i kvalitetnog alpinistu koji će pripremati mlade za buduće poduhvate.
`U budućnosti se planira osvajanje još nekih vrhova na Himalajima, Andima i Alpama, ali sada je najvažnije da nam Petar prenese svoja iskustva sa Mont Everesta`, kaže Blažić.
On napominje da je za svaki uspjeh potrebno i dosta novca i da bi bilo dobro da se institucije više pobrinu za obezbjeđivanje sredstava za ovakve poduhvate.
Planovi za budućnost
Sada kada je sve prošlo, kada je svijet bacio pod noge, Pećanac se, vođen avanturističkim duhom, ne planira zaustaviti na tome. Kao fotograf radi na američkom brodu, s kojim će, nada se, prokrstariti cijelim svijetom, a na nove avanture kreće već početkom jula. U šali kaže da je sada na redu Mjesec, ali u zbilji dodaje da ništa sebi više ne smije obećati, jer ono što obeća, to i ispuni.
Odluku da `napadne` Mont Everest s nepalske strane oživotvoriće ukoliko nadležne institucije budu imale sluha da finansijski pomognu naredni poduhvat. A do tada, slike i reportaže o najvišem vrhu svijeta neće morati gledati, jer ga je ponio u srcu.
Vrtoglavi troškovi
Samo za pristup području Himalaja potrebno je nepalskoj vladi platiti 10.000 dolara. Čitav poduhvat Petra Pećanca koštao je 80.000 KM. Sredstva su obezbijeđena podizanjem kredita od strane najbližih i članova PAOK-a. Osim toga, Petar je mnogo para izdvojio za opremu koja je koštala više od 6.000 dolara. Za jedan dan Petar je i po 4.000 dolara ostavljao u prodavnicama alpinističke opreme u Americi.
Položaj i ime
Najviši vrh planete nalazi se u masivu Himalaja, na sjeveru indijskog potkontinenta, na granici jedine hindu kraljevine na svetu Nepala i budističkog Tibeta.
Vrh je otkriven 1852. godine, a izmjerena je visina od 8.840 metra. Iako su predlagana imena Devadunga i Gaurišankar, na kraju je pala odluka da se planini da ime po Džordžu Everestu, načelniku oblasti Survey of India.