Nakon što je godinama odbijao da govori za medije u Bosni i Hercegovini, reditelj Emir Kusturica je sinoć dao intervju u Centralnom dnevniku Televizije Sarajevo, u kojem je objasnio svoje stavove u vezi sa granatiranjem Sarajeva i svojom odlukom da se nastani u Srbiji.
- Prethodnica ratu i onome što je kasnije prouzrokovalo tragediju, koja je trostruka, jeste moje neslaganje s politikom porodice Izetbegović, sa onim što je uradio Radovan Karadžić i pokušaji da se preko Miloševića ublaže stvari koje su se dešavale. Kako je vrijeme odmicalo ja sam u Sarajevu bivao sve veći đavo i tu se negdje taj odnos potrošio i kako je ne samo kuća moga djede, nego i moja vlastita kuća srušena nakon Dejtona, a srušili su je pripadnici muslimanskih brigada. Da ne bi čovjek pravio šta je ko sve kome uradio, ja u multietnički život kojeg stvara Bakir Izetbegović ne vjerujem zato što je njemu još u gimnaziji kobasica smrdila, a volio je više pljeskavicu - rekao je Kusturica voditelju Senadu Hadžifejzoviću.
S druge strane, kazao je Kusturica, "imao si te gorštake Srbe koji su bezumno uništavali i protiv čega sam ja digao svoj glas."
- Gdje sam ja hendikepiran? Hendikepiran sam za jednu vrstu iskustva, a to je glad, žeđ i bomardovanje. Ja s vama nisam dijelio tu sudbinu, shvatio sam da ja tu više ne pripadam. Praktično sam prestao da govorim o tome, a ostao sam najgori i pristao sam na to. Moje iskustvo nije paralelno tvom, Senade. Ti si čovjek koji pristane na multietnički život, ali ne može da zaboravi da ga je neko "rokao" s brda. Ja to iskustvo nemam - kazao je Kusturica.
Voditelj Hadžifejzović ga je zatim podsjetio na rečenicu koju je svojevremeno izgovorio: "Ja se Sarajeva nikada neću odreći", na šta je Kusturica odgovorio:
- To je jedna od rijetkih koje su demantovane. To je jedna od rijetkih koje nisu ispunile ideal moje majke. To je jedna od tih rečenica u kojima sam ja participirao u društvenom životu Sarajeva. Ja nisam rušio Sarajevo, niti nisam učestvovao u njegovoj podjeli. Taj grad je podijeljen mnogo ranije i on je politički uveo čitavu stvar u tragediju.
Na pitanje zašto je izabrao Srbiju za domovinu, Kusturica je odgovorio:
- Zato što je Srbija veća livada i zato što u Beogradu možeš da se sakriješ i da budeš nevidljiv. Sarajevo je premalo da bih bio u njemu i slagao se s minimumom političkog života. Juče sam pročitao kako je Izetbegović rekao da je 150 Srba izašlo iz Sarajeva zato što su ih zvali njihovi lideri. To može u crtanom filmu. Nije ni Srbija obećana zemlja, ali je dovoljno velika za moj projekat "Mokra Gora", gdje nema reklama i crvenih tepiha za kojima Sarajevo žudi. Ostao sam svoj i zajedno sa svojim iluzijama.
Na pitanje da li bi volio prošetati ili potrčati Sarajevom, reditelj je kazao da bi slagao štagod odgovori.
- Cijenu svojih iluzija sam skupo plaćao. Stvorena je velika prepreka za tu šetnju i to trčanje zato što sam jednostavno prkosan i ponosan čovjek. Ja mislim da u toj razmjeni krivica možda nisam uspio da procijenim koliko sam bio važan ljudima unutra, pa sam eventualno imao malo pameti da to uvažim, a kako ta pamet nije bila manipulativne prirode, već emocionalne, ja mislim da su to dvije emocije koje nisu kompatibilne. Ja nisam nikada bio protiv tih ljudi i jednostavno ne vjerujem u taj politički recept - kazao je Kusturica.