Jedan od najglamuroznijih filmskih festivala u svijetu, onaj na Azurnoj obali, uz pregršt zvijezda počinje danas. Kanski filmski festival se održava 62. put, a prvi put u dugoj istoriji će ga otvoriti jedan animirani film. Osim njega, u takmičarskom programu naći će se neka od najvećih imena režije. Ali, krenimo redom.
"Up" Pita Doktera je nova animacija iz studija "Pixar" i biće službeni naslov otvaranja festivala, a time i svjetska premijera ovog 3D filma. Tokom svoje istorije Kan je već imao uvrštenih animacija u glavni program, od "Slonića Damba" 1947. do izvrsnog "Valcera s Baširom" prošle godine, ali ovo je prvi put da ga otvara animirani film, koji će biti van takmičarskog programa.
U deset dana, do 24. maja, publika i žiri, kojim predsjedava francuska glumica Izabel Iper, vidjeće mnogo iznenađenja. Ostali članovi žirija su glumice Asia Arđento, Robin Rajt Pen i Shu Kvi, pisac i scenarista Hanif Kureiši, te režiseri Džejms Grej, Li Čang-Dong i Nuri Bilge Džejlan. Recesija je pokucala i na vrata Azurne obale, pa se predviđa siromašniji filmski market, inače jedna od jačih komponenti festivala, ali i manje kupaca. Jedan od najpoznatijih medijskih zakupaca "Vanity Fair" odrekao se svog stalnog mjesta u hotel "Du Cap". Srećom, to ne znači i slabiji program.
Autorsku reprezentaciju, između ostalih, čine Pedro Almodovar, Džejn Kempion, Kventin Tarantino, Mihael Haneke, Lars fon Trir, Ang Li i Ken Loač.
Prejaka takmičarska konkurencija: Lars fon Trir se u Kan vraća s filmom "Antihrist". Prema najavama, film u kojem glavne uloge tumače Viljem Dafo i Šarlot Gejnsbur je netipična mješavina drame i horora, kojem je u središtu radnje jedan par na rubu braka, ali u srcu šume.
Andrea Arnold, škotska režiserka, koja je prije tri godine u Kanu dobila nagradu žirija za izvrsnu "Crvenu cestu", ove godine dolazi s filmom "Fish Tank". To je drama o tinejdžerki kojoj se život mijenja kad mama kući dovede novog momka.
Druga britanska nada je sedamdesettrogodišnji Ken Loač, koji ovdje ima dugu istoriju nagrada, ali je "Zlatnu palmu" osvojio tek prije tri godine, filmom "Vjetar koji njiše ječam". "Looking for Eric" je naslov njegovog filma u trci, a zanimljivo je da jednu od glavnih uloga tumači Mančesterov golgeter Erik Kantona.
Džejn Kempion, jedina žena koja ima "Zlatnu palmu" za "Piano", takmiči se s filmom "Bright Star", u kojem je u središtu trogodišnja ljubav pjesnika Džona Kitsa i Fani Bravn, gdje je jedan od aduta filma, po mnogima mišljenjima, jedan od najboljih glumaca svoje generacije.
Jedan od rijetkih Amerikanaca ove godine je Kventin Tarantino, koji će sa svojim "Inglorious Basterds", filmom smještenim u okupiranoj Francuskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata, bez sumje biti jedan od festivalskih aduta, to prije što glavnu ulogu tumači Bred Pit. Film je slobodna obrada italijanskog B-filma "Quel maledetto treno blindato" iz 1981, a Tarantino ne namjerava skrenuti s puta treša.
Nije Tarantino taj od kojeg se očekuju šokovi. Oni su rezervisani za Mihaela Hanekea i Gašpara Noea. Hanekeov film je "Bijela traka", o događajima u ruralnoj Njemačkoj s početka vijeka, a onaj Gašpara Noea "Enter the Void" o smrti dilera droge u Japanu. Ova dvojica već su stekla renomirane pozicije svaki za sebe filmovima kao što su "Funny Games", "Skriveno" i "Nepovratno".
Pedro Almodovar i njegova Penelope Kruz su miljenici Kana i ovoga puta će predstaviti "Los abrazos rotos". Film govori o čovjeku koji je poslije saobraćajne nesreće izgubio vid i ženu koju voli.
Italijanski veteran Marko Belokio u filmu "Vincere" ispituje tajnu Musolinijevu ljubav, a Francuze predstavljaju tri režisera, dva mlađa Žak Odriar ("Un prophete") i Ksavier Đanoli ("A l'origine"), kao i vemešni Alen Resne, koji snima i sa 86 godina, ovoga puta film "Divlja trava".
Azijskih režisera manje je nego inače. Tu su Lou Je iz Kine s "Proljećnom groznicom" i južnokorejski poetičar Park Čan-Vok s filmom "Žeđa", te Ang Li s filmom koji mogi iščekuju s velikim zanimanjem "Taking Woodstock", film posvete jednom od krucijalnih događaja muzike i kontrakulture. Glavne uloge tumače Demetri Martin, Emil Hirš, Imelda Staunton, Henri Gudman i drugi.
Ukratko, mnogo autorske Evrope i malo Amerike i Azije, uz jak program izvan konkurencije garantuju antologijsku etapu. A, izvan konkurencije među poznatima su Teri Giliam ("Imaginarij doktora Parnasusa"), poznat kao zadnji film Hita Ledžera, Sem Raimi ("Odvuci me u pakao"), te Alehandro Amenabar ("Agora"). Na posebnim projekcijama trebalo bi da budu prikazana i drama Frensisa Forda Kopole "Tetro", te Verner Hercogov rimejk "Zlog poručnika" s Nikolasom Kejdžom u glavnoj ulozi.
Regionalne nade: Novost na festivalu je i povratak rumunskih autora koji su bili u trendu proteklih godina. U programu "Poseban pogled" novi film predstaviće Korneliu Porumboiu, a režiser hita "4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana" Kristian Munđiu predstavlja omnibus "Priče iz zlatnog doba", koji je producirao i surežirao.
Filmova iz našeg okruženja ima vrlo malo, i to samo dva kratka hrvatska filma i jedan djelimično srbijanski. U program nisu ušla ni dva ugledna filma za koje se smatralo da imaju izgledne šanse. To su "Besa" Srđana Karanovića, te "Na putu" Jasmile Žbanić.
Kratki filmovi koji su u programu su "Tulum" Dalibora Matanića, koji je uvršten među sedam kratkih filmova Sedmice kritike. Film pripovijeda o posljedicama rata na mlade u Vukovaru. U Sedmici kritike našao se i film "Obični ljudi" francusko-srpskog režisera Vladimira Perišića, koji tematizira ratni zločin iz perspektive regruta u streljačkom vodu, a prema opisu, film podsjeća na dešavanja na Ovčari. Kratki film "Ciao Mama" Gorana Odvorčića primljen je u službenu konkurenciju, te se s još osam kratkih filmova iz cijelog svijeta bori za nagradu za najbolji kratki film. Film prati odnos majke i kćerke nakon što majka odluči da napusti porodicu. Samohrana majka ostavlja jedinu kćerku i odlazi na put sa svojim novim ljubavnikom. Kćerka se osjeća ostavljeno, ali prevlada strah i radi što god je potrebno da izazove majku, prijeti samoubistvom, te najavljuje da se želi preseliti kod oca.
Ovo je vjerovatno jedini festival na kojem su više cijenjene evropske i azijske zvijezde od američkih. Po crvenom tepihu u Kanu ove godine prošetaće mnoge zvijezde, među kojima će biti Bred Pit, Monika Beluči, Penelopa Kruz, Džoni Holidej i Erik Kantona.
Festival će zatvoriti film "Coco Chanel et Igor Stravinsky" Jana Kaunena.
Zanimljivosti
Festival je osnovan davne 1939. kao alternativa tada fašističkom festivalu u Veneciji, a održava se od 1946. svake godine, s izuzetkom od 1948. do 1950, kada nije održan zbog manjka sredstava.
Ove godine će, usprkos globalnoj krizi, biti održan, iako je "L'Oreal" otkazao sponzorstvo prvi put do sada, a glavni frizer Žak Desanaž radi sa 20 odsto manjim budžetom i 15 frizera, a hoteli su bukirani samo na nekoliko dana. Publiku nastoje privući zabavama, ali najskuplji apartmani ipak su iznajmljeni već sedmicama unaprijed.
Zlatno vrijeme Kana počinje pedesetih, kada bi se sva svjetska krema preselila u južnu Francusku. Tu su bili Romi Šnajder, Alen Delon, Žan Kokto, Merilin Monro, Kim Novak, Federiko Felini, Elizabet Tejlor, Sofija Loren i, naravno, Brižit Bardo, koja je postala simbol Kana. Skandali ipak nisu zaobišli ovaj poznati festival. Godine 1968. festival je prekinut u znak podrške francuskim studentima, a iste godine se član žirija Žan-Luk Godar pokušao objesiti o zavjesu. Godine 2002. Jevrejski kongres iz SAD pozvao je američke slavne ličnosti na bojkot. Godine 2004. kontroverze je izazvao Majkl Mur i njegov "Farenhajt 11/9" i dodjela nagrade četrnaestogodišnjem Japancu Juuji Agiri za najboljeg glumca, dok je 2005. Džejmes Hergot dijelio kondome.
Pedesetih je crvenim tepihom vladala Grejs Keli u dioru, a šezdesetih Brižit Bardo u pepita haljinicama. Ove godine možemo očekivati mnogo skromnije haljine i nakit na crvenom tepihu, a "Luja Viton", "Svarovski" i "Fendi" odustali su od posuđivanja nakita i haljina za dodjelu zbog svjetske krize.
Samo jednom je isti film dobio i "Zlatnu palmu" i "Oskara" za najbolji film, a to se dogodilo filmu "Marty" davne 1955. Ove godine su samo dva američka filma u glavnoj konkurenciji, a nema ni klasičnih filmova i blokbastera, kao što su "Pink Panter" i "Da Vinčijev kod".