Jet set

Šaban Šaulić: Ljubav prema Bosni proistekla iz duše

Šaban Šaulić: Ljubav prema Bosni proistekla iz duše
Šaban Šaulić: Ljubav prema Bosni proistekla iz duše
Halid Fejzić

"Kralj" narodne muzike Šaban Šaulić gostovao je u Jelahu kod Tešnja i po dobrom starom običaju napravio pravi spektakl. Više od 5.000 poštovalaca njegove pjesme uživalo je u hitovima za sva vremena, poput "Dva galeba bela", "Dođi da ostarimo zajedno", "Ne plači dušo", "Kočijaš stari", "Odlaziš, odlaziš", "Plave kose" i druge.

U razgovoru za `Nezavisne` otkriva zašto je Bosna nadahnuće u mnogim njegovim numerama, šta će se naći na novom albumu i koliko cijeni mlade pjevače.

NN: Često nastupate u Bosni i Hercegovini, gdje Vas publika voli, a i genetski ste vezani za ovaj kraj, jer Vam je majka iz Bijeljine. Kakav je osjećaj kada pjevate ovdje?

ŠAULIĆ: Ja se uvek u Bosni osećam dobro, zato što sam navikao na nju. Ovde imam dosta prijatelja, a i menadžeri s kojima sam radio su odavde. Volim Bosnu i mnogo sam pesama o Bosni snimio. Ta ljubav prema Bosni izašla je iz duše!

NN: Da li ste zadovoljni posljednjim albumom `Bogati siromah`?

ŠAULIĆ: Pa ne baš, jer je rađen na brzinu. Jedan čovek iz Beča, takođe muzičar, izrazio je želju da snimim šest starih izvornih pesama i dvije nove. On je kumovao izboru, a da je to bio moj odabir i da sam se ja pitao bilo bi tu i starih bosanskih izvornih pesama. Malo sam se zaletio i na brzinu to prihvatio. On je, istina, to pošteno platio.

NN: Sljedeći album ćete, dakle, raditi studioznije?

ŠAULIĆ: Svakako! Nekoliko pesama ću i sam prirediti, u svom prepoznatljivom stilu, kojim sam plenio srca svojih poklonika. Nadam se da će taj novi album biti upamćen s nekoliko hitova na duže staze, a ne poput ovih hibridnih pesama koje traju dva-tri dana. Takve pesme ne poštujem, ali sam ih, nažalost, morao snimati u `Grandu`, na insistiranje Saše Popovića. Reč je o pesmama kao što su `Telo uz telo`, `Virus` i slične. Zaista verujem da će iduća moja ploča biti mnogo bolja i kvalitetnija od pet-šest poslednjih albuma.

NN: Možete li definisati novu vrstu muzike, koju Rambo Amadeus naziva imenom turbo folk?

ŠAULIĆ: Nemam definiciju. Vidim, međutim, da je omladina sebe našla u toj muzici, iako je totalno ništavna.

NN: Tabloidi uveliko najavljuju da ste ekskluzivac `Mega saunda`, koji je osnovao vaš sugrađanin i nekadašnji saradnik Mića Nikolić. Ima li istine u tome?

ŠAULIĆ: Malo sam poranio s tom pričom. Postoji usmeni dogovor i ništa više. U poslednje vreme on se ne javlja, pa mi to pomalo miriše na raskid i pre samog početka. Sportskim žargonom rečeno: za sada je nerešeno.

NN: Ima li u bujici novih pjevača neko ko bi Vas dostojno mogao zamijeniti?

ŠAULIĆ: Ovim putem kojim su krenuli malo će njih doneti kvalitet. Svi nekako idu u stilu: kada treba preskočiti plot, odvale jednu dasku, pa prođu. Nemaju osećaj za normalno preskakanje. Sada je uzelo maha to ravno pevanje, koje ne podseća na našu narodnu muziku. Mi, koji se bavimo narodnom muzikom, dobro znamo da se ne može pevati bez trilera. Mladi to ne mogu da shvate. Dobro se sećam da su se neki od njih pre desetak godina trudili da pevaju trilerski, da pevaju dvojke sa finim lirskim tekstom, kao što su Viki Miljković i Indira Radić. Danas toga nema; sve je preraslo u bezobrazluk, `skini gaćice`, `ostavi me`, `davi me, pa me udavi` i slično. Ima još nekoliko pevača koji su nešto vredeli, ali su se i oni pronašli u ovom pevačkom razvratu.

NN: Traže li savjete od `kralja narodne muzike`?

ŠAULIĆ: Ne. Za razliku od njih, uvek sam tražio i dan-danas tražim savete, jer želim da muzici donesem nešto novo. Međutim, ovde se traži drčnost, pornografija, psovke, grdnja, bože sačuvaj. Evo, naprimer, surogat od pesme Seke Aleksić, `Da sam muško`, vređa ženski rod. Zamislite tu situaciju: devojke su masovno pevale `Eh, da sam muško`. Šta su onda one trebale da budu - ono između, transseksualci?! Nikad neću shvatiti zašto takve pesme prolaze kod žena.

Pecanje ispred fudbala

NN: Imate dvije velike ljubavi - fudbal i ribolov. Da li imate dovoljno vremena za njih?

ŠAULIĆ: Fudbal uglavnom gledam preko TV. Loptu sam jurio dvadesetak godina, pa me malo volja za tim prošla. A što se pecanja tiče, to najviše volim. Svaki slobodan dan iskoristim na vodi. Ostavim sve živo, čak ženu i decu ne vidim, zbrišem na pecanje, jer to mi je sve. Znam da me sutra čekaju novi koncerti, putovanja, rad, druženje sa publikom. Ovog ljeta sam dosta radio i mnogo sam finog sedenja i druženja sa mojim pecarošima propustio.

Najčitanije