Senad Bašić, glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, popularnost je stekao igrajući u brojnim domaćim filmovima i teatarskim predstavama poput "Audicije", "Praznik u Sarajevu", "Teško je biti fin", "Kod amidže Idriza".
Međutim, uloga rokera Faruka Fazlinovića u seriji "Lud, zbunjen, normalan", koja obara rekorde gledanosti u cijeloj regiji, donijela mu je najveću popularnost.
Bašić, sada poznatiji kao Faruk, vlasnik muzičkog studija "Akord", u razgovoru za "Nezavisne" najavljuje novu sezonu popularne serije, govori o poslu glumca, saradnji sa rediteljem Goranom Markovićem, današnjem humoru, filmu...
NN: U toku je snimanje novog serijala serije "Lud, zbunjen, normalan". Kakvi su Vaši utisci sa snimanja i šta gledaoci mogu očekivati?
BAŠIĆ: Prošli mjesec smo završili snimanje deset epizoda nove sezone serije. Scenarista Feđa Isović se potrudio da svih deset budu ispisane na nivou prethodnih, a većina epizoda je i bolja od dosad viđenih. Glumci su bili raspoloženi, Juka je režirao fantastično, pa ne sumnjam da ćemo zadržati nivo zabave kakav je bio prethodne dvije godine. Vidjećemo šta kažu gledaoci.
NN: Ko je, u stvari, u porodici Fazlinović lud, zbunjen, a ko normalan?
BAŠIĆ: Djeda, tata, sin; Izet, Faruk, i Damir su i ludi i zbunjeni i normalni.
Nekad je lud djeda, nekad tata, nekad sin, od epizode do epizode, mada su sva trojica i ludi i zbunjeni i normalni. Neka luda, krnja, muška porodica. Djeda, kao najstariji, bi trebalo da bude najmudriji, a najčešće je najluđi. Takva su pravila komičnog.
NN: U novom serijalu Faruk će morati nastaviti bez Dine. Zbog čega je otišao, da li će vam nedostajati i da li ste našli novog tonca?
BAŠIĆ: Faruk će naći novog tonca, možda i proširiti djelatnost studija "Akord" na snimanje sahrana i dženaza, crkvenih i šerijatskih vjenčanja, tako da će mu trebati ne samo ton, nego i slika. Dino je otiš'o trbuhom za kruhom, možda hoće da pravi filmsku karijeru, možda i teatarsku, valjda mu je dosta televizije. Šalu na stranu, raditi sa Milanom Pavlovićem je stvarno zabavno.
NN: Serija je postigla ogroman uspjeh i prikazuje se u cijeloj regiji. Jeste li to očekivali?
BAŠIĆ: Iskreno, nismo ovoliku gledanost očekivali u regiji, ali radili smo, na početku snimanja kao i sada, punim gasom. Drago mi je da smo gledani, ne mogu ni zamisliti šta bi bilo da nismo. Ovako je sto posto bolje.
NN: Da li je danas teže nasmijati ljude i koliko vrijeme u kojem živimo utiče na humor?
BAŠIĆ: Mislite na krizu, brige. Nikad nije lako nasmijati gledaoce. Sad, kad se okrenem u prošlost, čitav život sam proveo u nekim krizama. Nestašicama kafe i farmerica, stabilizacijama, redukcijama, par-nepar, ratu, postratnoj krizi, krizi ovoga ili onoga. Takav je život - žešća kriza. Ovo demokratsko vrijeme je leglo na balkanski mentalitet k'o lud na brašno, k'o budali šamar. Naravno da je smiješno; pa i ova politizacija svega, čak i pipa za vodu, plin, struju, kablovsku... smiješno do boli. Boli do smijeha.
NN: Da li vam smeta ili godi popularnost?
BAŠIĆ: Popularnost je sastavni dio ovog posla. To je potvrda da radite nešto dobro, kad je prihvaćeno kod publike. Tu je negdje i smisao ovog posla, a to je publika. Bez publike u glumačkom poslu ne ide. Bez publike nešto fali.
NN: Da li ste nakon filma "Turneja" radili na filmu? Jeste li zadovoljni filmskom produkcijom u BiH i regiji?
BAŠIĆ: Odlično mi je bilo raditi sa Goranom Markovićem. Biti u timu filma "Turneja" je super nešto. Goran je veliki čovjek i reditelj. Kad god me pozove, radim s njim na neviđeno, što se kaže. Filmska produkcija u regiji je dobra s obzirom na to koliko je sistemski zapuštena. Filmadžije se nekako snalaze i prolaze scile i haribde, ali ipak dođu do svojih filmova. Koliko smo mi male države i narodi? Pa, ja mislim da u Londonu za ručak pojedu onoliko koliki su budžeti naših malih balkanskih država. A pri tome, još imamo dvadesetak filmova godišnje. Svaka čast filmadžijama. Volio bih kad bi se film stabilnije finansirao, recimo, iz kocke, lutrije, telekoma; neki zakon o finansiranju filma fali. Filmadžije su to zaslužile, a lagano, taj posao postaje i grana privrede. Tu se mora sistemski intervenisati. Inače, trenutno se pripremam za novi film Pjera Žalice.
NN: Šta za vas znači biti glumac?
BAŠIĆ: Čast mi je biti glumac u vremenu ekspanzije te profesije. Djelo Čarlija Čaplina u dvadesetom vijeku je ravno Keopsovoj piramidi iz starog Egipta. Svjetsko čudo. Dvadeseti i ovaj vijek će biti obilježeni nevjerovatnim prodorom filma, televizije, glume, režije. Čast mi je biti i zrno svega toga.
NN: Ko su vam bili glumački uzori?
BAŠIĆ: Generacija glumaca Slobodana - Cice Perovića, Slobodana Aligrudića... obilježila je sve što iza njih slijedi.
NN: Mnogi mladi bh. glumci se žale da ne mogu doći do posla. Da li postoje teatarski i filmski lobiji u BiH? Koliko je u vašem poslu bitna veza, a koliko kvalitet?
BAŠIĆ: U našem poslu nema korupcije. Imaju slabosti na ovoga ili onoga. Ali štele, korupcije i mita nema. Ne ide to. Niko nije lud. Nismo, ne znamo i ne smijemo biti pokvareni. Kako umjetno zvuči. Zato i jeste umjetnost.