Severina Vučković, najpopularnija hrvatska pjevačica, briljira i u muzičkom i u filmskom svijetu.
Iako nije odavno izdala novi album, nastupa širom svijeta, a uporedo glumi u hrvatskim pozorištima, te u slovenačkim i bh. filmovima.
Nakon slovenačkog filma `Pijetlov doručak`, ostvarila je i jednu od glavnih uloga u bosanskohercegovačkom `Duhovi Sarajeva`, režisera Dejana Radonića, koji će imati svoju premijeru 22. novembra u sarajevskoj `Zetri`.
`Sretna sam što su me pozvali da glumim u filmu 'Duhovi Sarajeva'. Enis Bešlagić i Davor Janjić su me vodili kroz cijeli film sitnim znacima da se ne osjećam nelagodno. Zahvalna sam scenaristi Enveru Puški, koji je dozvolio Enisu, Davoru i meni da mijenjamo neke rečenice, da maštamo`, kaže Severina.
NN: Kakvog ste Vi duha?
SEVERINA: Ciganskog. Od 10 godina počela sam se smucati po autobusima sa sendvičem što je mater napravila od parizera i sa sokom u ruci. Išla bih sa svojom ekipom iz `Mozaika` kada smo imali predstave. Putovali smo po amaterskim scenama na relaciji Split - Metkovići. Onda sam pjevala po svim feštama u Splitu. Poslije, s nekih 14 ili 15 godina, imala sam bend. To je bio gaža-bend, gdje pjevate od osam do 12. Onda su mene iskorištavali. Bili su trostruko stariji od mene. Imali su po 40 godina, a ja samo 15. Onda sam motala kablove i monitore vukla na binu jer sam mislila da to tako treba. Potom sam išla na razna takmičenja, tako da sam dobila nagradu u Daruvaru za najboljeg mladog pjevača Hrvatske. Kasnije su mi dali mogućnost da idem na jugoslovensko takmičanje amatera pjevača, pa sam bila u Maglaju, gdje sam, takođe, dobila nagradu. Na tom takmičenju je bio i Đulijano. Bili smo presmiješni, kao neka dva djeteta. Nakon toga bila sam u Zagrebu i sa 17 godina sam pobijedila i dobila priliku. I tako, putujući steknete jedan nomadski način života, a nama je bliža riječ - ciganski. Ali, u pozitivnom smislu. Njihov život doživljam pozitivno. Oni su neopterećeni i veseljaci su. Stalno pjevaju i putuju.
NN: Dokazali ste da ste svestrana umjetnica. Dobro se snalazite s mikrofonom u ruci, na daskama koje život znače, ali i u filmu. Šta Vam je najdraže - muzika, teatar ili film?
SEVERINA: Sve što je vezano za scenu meni je dobrodošlo. Sve ovo je, ja sam to tako shvatila, moje sazrijevanje i neki vid moje osobne evolucije. Glumu još doživljam kao neku igru. Međutim, sve više i više me zanima i uvlači, usisava unutra. Zavidna sam svim glumcima i glumicama jer imaju najljepši posao na svijetu. A to je sakriti se iza nekih drugih uloga. Tako bi nam bilo svima lakše - da se možemo sakrivati iza tuđih imena, garderobe. Oni imaju tu mogućnost. U životu mi se dešavalo lijepih stvari, nikad ružnih. A što se tiče pjevanja, to je jednostvno moj život, moja hrana.
NN: Odavno niste objavili album. Kada će biti gotov Vaš novi album koji ste radili s Goranom Bregovićem?
SEVERINA: Jedva čekam da izađe. Užasno sam sretna što se Goran toliko potrudio, iznad svih mojih očekivanja. On je čovjek koji je izuzetno zauzet, najveći je radoholičar, tako da me je nekad i sram, mada ja jako volim da radim. Toliko se potrudio da nađe jedan novi zvuk. Zato je sve to mnogo trajalo. U realizaciji mog albuma učestvovalo je nekoliko malih orkestara iz Hrvatske i jako će mi biti teško to odsvirati na koncertima uživo. Međutim, to je fina produkcija. Ima mnogo tamburice koja zvuči, u njegovoj produkciji, kao nekakav novi instrument. Zvuči kao vorld etno. Prije nekoliko dana poslušali smo sve to da bismo dogovorili kada ću finiširati pjevanje. To će se desiti u prvom mjescu, tako da ću u trećem mjesecu, na Dan žena, biti objavljen moj novi album. Ova ploča biće ženska.
NN: Hoće li biti Vaših pjesama na novom albumu?
SEVERINA: Ne. Goran me nagovarao da pišem. U početku se nisam usudila, a kasnije za tim više nije bilo ni potrebe, jer imam Gorana Bregovića za autora. Pa, nisam luda da se mučim.
NN: U posljednje vrijeme trend je pisanje i izdavanje autobiografija. Da li biste Vi napisali autobiografsku knjigu?
SEVERINA: Nisam luda!? Ovaj posao je posao egzibicionista. Ali, ja stvarno nisam u to krenula da bih pričala o svojim privatnim stvarima. Iako igrom, eto, nespretnih okolnosti meni se događalo da mi intima izađe van, ali ne mojom željom. Jednostavno, čovjek treba raditi onako kako se osjeća. Ovo je posao koji te dovodi u situacije koje su nenormalne. Ipak, mislim da su mene ljudi upoznali prije svega kroz pjesmu i neko veselje, nego kroz neke druge stvari. Izdati autobiografiju je veoma hrabro. Ko zna, možda ja poludim, pa u šezdesetoj napišem neku autobiografsku knjigu. Ali, samo bih željela da se ta knjiga zove `Lijepa i vitka u šezdesetoj`. I samo bih pričala o tome kako mi je isfenirana kosa, lijepi nokti. Samo plićak, ništa dubina.
NN: U narednom periodu organizovat ćete humanitarnu akciju čiji će prihod ići za liječenje djevojčice Lune Osmanagić?
SEVERINA: Da, organizirat ću akciju gdje ću prodavati odjeću koju sam nosila u filmu `Duhovi Sarajeva`. Bilo bi super da sve moje kolege podrže ovu akciju, da doniraju odjeću ili smisle još nešto što bi pomoglo da se prikupi novac za liječenje ove djevojčice. Voljela bih da ovu akciju podrže sportaši, te ljudi koji imaju velike firme u BiH. Pozivam sve velike firme da se odazovu ovoj akciji.
NN: Kako Vas služe glasnice pošto ste ih nedavno operisali?
SEVERINA: Bilo mi je strašno. Mutirala sam. Još mutiram i nije mi preporučljiv nekakav prevelik napor. Ali, dobra mi je vježba. To vam je kao kad slomite nogu, onda ponovo učite hodati.
NN: Gdje ćete pjevati za Novu godinu?
SEVERINA: Imamo tri-četiri ponude. Još se nisam odlučila gdje ću provesti tu najluđu noć.