Biti modni dizajner u BiH dođe kao neko imaginarno zanimanje. Svi su čuli za njega, ali nigdje ga ne možete vidjeti, kaže Slađana Grujić, modna dizajnerka iz Banjaluke.
Grujićeva u intervjuu za "Nezavisne" ističe da ju je moda oduvijek zanimala, te da, iako zbog nepovoljnih okolnosti nije uspjela da upiše fakultet za modni dizajn, što joj je bila namjera, to je nikada nije spriječilo da se bavi onim što najviše voli - kreiranjem novih odjevnih predmeta.
Uskoro će šira javnost imati priliku da njen rad vidi na reviji u Banjaluci, a njen talenat za modu prepoznat je i van granica BiH, te je Grujićeva imala priliku da dizajnira i za britanske pjevačice Florens Velč i Lionu Luis.
NN: Banjalučani će za sedmicu dana imati priliku da vide Vaš rad u pomalo neobičnom ambijentu, tačnije u kafe-baru "Que Passa?". Šta ste, zapravo, pripremili za reviju?
GRUJIĆ: U pripremi su novi modeli, čija je forma bazirana uglavnom na geometrijskim oblicima, oštrih linija od prirodnih materijala, kao što su pamuk, lan, pamučna viskoza i žarsej. Pored novih, biće tu neki prijašnji modeli, koje nisam imala priliku prikazati u Banjaluci. Svi modeli su nosivi i nisu nešto što baš često možete vidjeti na našim ulicama. Revija će biti prodajnog karaktera, te ujedno i prilika za sve koji me ne poznaju, da vide šta ja to radim.
NN: Široj javnosti je manje poznato da ste Vi u svijetu mode duži niz godina. Kako ste se zainteresovali za svijet mode?
GRUJIĆ: Moda me interesuje oduvijek. Još kao klinka sam crtala skice koje i dan-danas čuvam. Prepravljala sam garderobu iz maminog ormara. Bilo je tu raznih eksperimenata, od osnovne i srednje škole, pa tako i danas uvijek tragam za nekim novim idejama. Znala sam šta ću biti i čime ću se baviti, tako da sam 1993. godine završila srednju tekstilnu školu i stekla zvanje tekstilnog tehničara. Školovanje je trebalo da nastavim na studijama za dizajn u Beogradu, ali zbog dobro poznatih uslova u kojima smo tada živjeli, to nažalost nije bilo moguće. Ali, to me nije spriječilo da se bavim modnim dizajnom. Talenat i iskustvo koje posjedujem nekada su vredniji od bilo koje diplome, tako da i bez toga mogu i znam raditi svoj posao.
NN: Čime se vodite kada pravite novi komad odjeće, postoji li nešto što Vas inspiriše i podstiče da uvijek i iznova pravite drugačiju i originalnu odjeću?
GRUJIĆ: Nema tu neke pretjerane mudrosti. Mene kojekakve ideje stalno "napadaju". Nekad se znam probuditi ujutro i odjednom mi sine rješenje za neki dizajn, o kome sam razmišljala prethodni dan. Stalno sam okružena ili u potrazi za raznim materijalima. Kada ih pogledam, već znam šta ću od njih napraviti, tako da sam konstantno u nekom stanju inspiracije. Pošto volim futurizam i naučnu fantastiku, moji modeli uvijek imaju neku "svemirsku" notu, bilo da se radi o kompletnoj formi ili detaljima. Radujem se svakom novom komadu koji pravim i u samom procesu izrade mi često padnu na pamet nove ideje, tako da od nekog početnog modela na kraju može ispasti nešto savim drugo, ali u tome je najveća draž mog posla.
NN: Modna industrija u Banjaluci i generalno u BiH je veoma slabo razvijena, iako imamo talentovane ljude, ali i ostale tehničke uslove da bude obrnuto. Šta je po Vašem mišljenju glavna "kočnica" za napredak u toj oblasti?
GRUJIĆ: Čitav niz stvari je tu, a na prvom mjestu su finansije, zatim uvoz jeftine robe sumnjivog kvaliteta iz Kine i Turske, umjesto da se stvaraju domaći brendovi koji bi zadovoljili kako domaće, tako i inostrano tržište. Nedovoljno se zna o našim modnim dizajnerima, nemaju mjesta, niti prilike da široj javnosti prezentuju ono što rade, pa samim tim se postavlja pitanje kako neko uopšte može znati za njih. Koliko mi je poznato, u BiH ne postoji udruženje modnih dizajnera, prepušteni smo sami sebi, pa ko se kako snađe. Umjesto što se grade silne poslovne zgrade koje zjape prazne, treba otvoriti nove tekstilne fabrike i zaposliti mlade ljude željne da pokažu šta znaju i mogu. Dajte nam šansu da radimo svoj posao, pa bi se onda ovaj problem mogao nekao prevazići.
Stalno je u potrazi za raznim materijalima. Kada ih pogleda, već zna šta će od njih napraviti i konstantno je u stanju inspiracije
NN: Iz Vašeg iskustva, može li jedan modni dizajner u BiH živjeti od plodova svog rada?
GRUJIĆ: Od njega se ne živi, već se preživljava, mada često mnogi misle drugačije. Ja radim sama, u skromnim uslovima, jer ne mogu da plaćam radnike, proizvodni i prodajni prostor. Nemam nikakve sponzore, niti me neko "gura". Svugdje u svijetu se kreativni rad izuzetno cijeni, osim kod nas. Evo na primjer, u Norveškoj šivanje suknje košta 120 evra, a kod nas košta od 30 do 50 KM, zavisno od kroja i vrste materijala, pa sad prosudite sami.
NN: Šta čini uspješnog modnog dizajnera, odnosno šta je neophodno da ima da bi se izdvojio od ostalih?
GRUJIĆ: Da biste uopšte bili modni dizajner, morate, prije svega, poznavati osnovne građe tijela, šta svakoj od njih pristaje, a šta ne, vrste materijala i koji se odjevni predmeti prave od kojih materijala. Tu su i poznavanje istorije odijevanja kroz epohe, modni stilovi i trendovi. Zatim, treba poznavati cijeli proces izrade odjevnog predmeta, od skice, odabira materijala i detalja, uzimanje mjera, modeling ili izrade kroja, fiting, tj. pripreme modela za probu i korekcije, šivanje, distribucija i marketing. Da biste se izdvojili, morate imati prepoznatljiv stil u dizajniranju, treba da budete vrijedni, predani, uporni i naravno da volite to što radite. To se sve stiče godinama i iskustvom, tako da se uspješan modni dizajner ne postaje preko noći.
NN: Gledajući "street style" naših ljudi, evidentno je da dosta liče jedni na druge. Kako savjetovati pojedinca da izgradi svoj stil i da oblači ono što se njoj ili njemu sviđa, a ne ono što striktno propisuju trendovi?
GRUJIĆ: Moda je individualna stvar, tako bi i stil trebalo da bude individualan. Trendovi postoje, ali ne znači da ih treba pošto-poto pratiti i tu je najčešće greška. Savjetujem da iz trendova birate ono što vam se sviđa, bilo da je to boja, kroj, materijal ili modni dodaci. Trendovi se stalno mijenjaju i vraćaju, tako da više ništa nije demode. Budite hrabri, pa kombinujte "sve i svašta", ali imajte granicu, da ne bi preraslo u kič. U ormarima mama i baka sigurno možete naći neke retro modele, koji su sada hit; kombinezon, duge suknje, pantalone sa faltnama, košulje najrazličitijih dezena, lepršave haljine, majice sa neobičnim printovima. Neka to bude odjeća u kojoj se osjećate udobno, koja odgovara vašem raspoloženju i karakteru, budite oni koji stvaraju nove stilove, a ne oni koji ih slijepo prate.
NN: Radili ste za neke međunarodne projekte i poznate muzičke izvođače, postoje li šanse da karijeru u budućnosti nastavite u inostranstvu?
GRUJIĆ: Na međunarodnom konkursu za dizajn "Mango Fashion Award" 2008. godine, između 225 kandidata iz cijelog svijeta, bila sam među 50 najboljih finalista i jedini predstavnik iz BiH. Radove su birali profesori iz najprestižnijih visokih škola za dizajn u Evropi. Takođe sam dizajnirala za Florens Velč, pjevačicu benda "Florence and the Machine", i Lionu Luis, te kolekciju od pet modela za brend "Nelou" ("eComerce" platforma za prezentaciju i prodaju dizajnerske odjeće), inspirisane "Hipstamatic" fotografijama. Pošto sam ovdje ograničena mogućnostima za bavljenje modnim dizajnom, planiran nastaviti karijeru u inostranstvu. Postoji još mnogo toga što bih htjela naučiti, a ovdje nemam gdje, niti od koga. Ako uspijem u svojim namjerama, planiram otići u Dubaji da tamo živim i radim.