Tanja Jovičević, pjevačica kultnog beogradskog benda "Oktobar 1864", obradovaće svoje fanove ove jeseni kada bi trebao izaći njen prvi samostalni album.
Uz ogradu da sve bendove na prostoru bivše Jugoslavije poštuje, kaže da joj se općenito današnji muzički sastavi ne sviđaju, jer ne putuju i na bini izgledaju kao da ne vole ono što rade.
NN: Već duže ste na turneji s mladim beogradskim bendom `Rich Bich`. S kakvom porukom?
JOVIČEVIĆ: Duže vreme sarađujem s bendom `Rich Bich`. Bend čine mladi momci koji sviraju muziku koju ja volim, a to su džez, funky i soul. Na koncertima sviramo obrade svetskih hitova, pesme `Oktobra 1864` i poneku pesmu `EKV-a`. Počeli smo ovu turneju prošle godine u Sarajevu i evo, sada je i završavamo u Sarajevu.
NN: `Oktobar 1864` se raspao 1991. godine. Zašto vas dugo nakon raspada benda nije bilo u javnosti?
JOVIČEVIĆ: Bend se raspao 1991. godine kada su se počele dešavati sve te negativne stvari. To je bila sudbina za mnoge bendove. Ja sam tada odlučila da se dobrovoljno povučem iz muzike. Nije bilo fer da pevam u to vreme, jer to vreme nije bilo za pesmu. Međutim, ljudi su toliko insistirali da me vide na bini da nisam imala mnogo izbora. Tada sam napravila kompromis i radila sam sa džez bendovima i najpoznatijim džez muzičarima, ali ni to nije bilo dovoljno. Ljudi su zavoleli `Oktobar` i tražili su te pesme. Mislim da sam 1998. godine odlučila da opet pevam pesme `Oktobra` i od tada nastupam s više bendova.
NN: Kada možemo očekivati vaš samostalni album?
JOVIČEVIĆ: Nakon ove turneje rešila sam da se posvetim radu na novim pesmama u studiju, prvom samostalnom materijalu posle raspada `Oktobra`. Album bi trebao izaći na jesen.
NN: Da li ćete na albumu zadržati zvuk `Oktobra`?
JOVIČEVIĆ: Ja sam poznata kao soul-gospel pjevačica i tako će i ostati. `Oktobar 1864` je svakako ostavio pečat na mene, međutim sad je 2007. godina i muzika treba da bude prilagođena ovom vremenu. Želim da objavim kvalitetan album na kojem će ova muka koja je protekla zadnjih 15, 16 godina dobiti smisao. Biće novih pesama, ali i obrada poznatih hitova.
NN: Da li je moguće da se opet ponovi energija iz osamdesetih godina prošlog vijeka? Vidite li danas neke nove kvalitetne bendove?
JOVIČEVIĆ: Energija osamdesetih se ne može ponoviti. Postoji scena, postoje bendovi i ideje, ali nešto im fali. Danas naši bendovi neće nigde da idu, neće da putuju i da šire svoju misao. Poštujem sve bendove, ali vidim da im je mnogo teško kad izađu na binu. Kao da ne vole to što rade. Volim rep zato što su reperi danas najiskreniji. Jesu malo vulgarni za moj ukus, ali istina je takva i kod repera ona postoji. Ja ih razumem.
NN: Jeste li nostalgični prema prošlim vremenima?
JOVIČEVIĆ: Naravno da jesam. Bila sam frapirana svim dešavanjima devedesetih, kao i svi ostali normalni ljudi svih zemalja bivše Jugoslavije. To se prvo odrazilo na muziku i to uopšte nije slučajno. `EKV` je izbrisan sa lica zemlje, `Oktobar` je morao da nestane, jer tada su mladi slušali neke druge stvari. Mora puška da se okači o rame. Mjesta za dobre bendove i svirke nije bilo. Ne samo da sam nostalgična, ja sam očajna. Svako je izgubio dio duše u svim ovim dešavanjima. Shvatila sam da smo nakon svih dešavanja izgubili moć rasuđivanja, volju, želju i veru. Mi smo totalno izgubljena generacija. Međutim, mislim da ipak idu neka bolja vremena.
NN: Bili ste bek vokal u `EKV-u` i prijateljica pokojnog Milana Mladenovića. Kako je bilo raditi s njim?
JOVIČEVIĆ: Ja sam došla u `EKV` kada su oni radili album `Samo par godina za nas`. Došla sam u bend jer smo prije svega bili prijatelji i mnogima u bendu je bilo čudno šta ću ja tu. Milan je u to vrijeme imao problema jer je pevao sam i nije imao prateće vokale. Milan je bio odličan pevač, meni najbolji u bivšoj Jugoslaviji. Bio je muzički fanatik. Slušao je nove bendove i bio je stalno u muzici. `Oktobru` je pomagao pri snimanju albuma. Gledala sam ga u studiju koliko se muči oko pesme i koliko mu je stalo do harmonije. On je bio fenomenalan, on je bio dečak, bio je toliko neiskvaren. Bio je hipersenzibilan umjetnik koji se neće ponoviti. Njega su sva dešavanja sa početka devedestih možda najviše pogodila. `EKV` je tek tada trebao da postane velik bend. On je osetio sve što će se desiti i odlučio je da ode. Možda je i bolje što ga je bog uzeo sebi nego da je sam digao ruku na sebe, jer njemu je ona zemlja bila sve. Svim muzičarima je bila sve. Mi uopšte nismo imali potrebu da idemo u inostranstvo. Zadnji album sa `EKV` je bio `Neko nas posmatra` i to je bio kraj.
NN: Kakav je osjećaj prenijeti na današnju omladinu dio energije koju su nekad širili `EKV` i `Oktobar`?
JOVIČEVIĆ: S jednim bendom sam radila tribute to `EKV` koncerte i iznenadila sam se koliko je mladih bilo na tim koncertima. Ti klinci potpuno shvataju te reči i muziku. Negde podsvesno oni imaju ugrađenu želju za zajedništvom i to je pozitivno.
Sarajevski koncert
Tanja Jovičević je nedavno nastupila u sarajevskom klubu `City Pub`. Održala je koncert uz pratnju beogradskog benda `Rich Bich`. Osim hitova `Oktobra`, te obrada rok, džez i soul standarda, Tanja je otpjevala i neke pjesme jednog od najkvalitetnijih bendova u bivšoj Jugoslaviji, `Ekatarine Velike`, u kojem je bila bek vokal. Energija kojom je grupa bez pauze uspjela odraditi sarajevski koncert dominirala je svakom pjesmom, a Jovičevićeva je dokazala koliko je zaljubljena u muziku.