Odrasla sam u porodici u kojoj je muzika uvek bila na prvom mestu. Ona je moj život i ne bih mogla zamisliti sebe da se bavim nekim drugim poslom, kaže Tijana Dapčević, makedonska pop pjevačica, koja posljednjih desetak godina živi i radi u Beogradu.
Tridesetpetogodišnja pjevačica rođena u Skoplju u šou-biznisu je od svoje 17. godine, dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, a iza sebe trenutno ima snimljenih pet albuma.
Iako je po zvanju profesor violončela i u bivšoj Jugoslaviji bila najnagrađivaniji mladi čelista, Dapčevićevu je ljubav prema pjevanju odvela u šou-biznis.
Hitovi "Zemlja mojih snova", "Neću", "Sve je isto, samo njega nema" dokazi su da je izabrala pravi put.
U intervjuu za "Nezavisne" priča o svom posljednjem albumu, otkuda u pjevačkim vodama, šta misli o turbo folk muzici, koliko ju je promijenilo majčinstvo, ali i otkriva kakva je ponijela iskustva iz rialiti šoua.
NN: Čest ste gost Banjaluke, ali i drugih bh. gradova. Kakva su Vaša iskustva s bh. publikom?
DAPČEVIĆ: Iskustva su fenomenalna. Kada bolje razmislim, u toku svoje karijere više sam pevala po RS i uopšte BiH, nego po Srbiji i Makedoniji. U Makedoniji sam rođena i odrasla, a u Srbiji živim već desetu godinu. Banjaluka mi je naročito drag grad, jer me užasno podseća na moje rodno Skoplje. Svugde može da se ode pešice. Takođe, ljudi su posebni, meni veoma bliski.
NN: Ove godine ste bili voditelj jubilarnog 18. međunarodnog đurđevdanskog festivala dječje pjesme. Kakav utisak je festival ostavio na Vas?
DAPČEVIĆ: Još 2006. godine sam bila prvi put na Đurđevdanskom festivalu i tada sam se, kao i ove godine, divno provela. Inače, u mojoj karijeri ovo je drugi festival dečje muzike na kojem sam učestvovala i mogu reći da je Đurđevdanski festival zaista profesionalno odrađen. Ne mogu naći nijednu zamerku. Zaista je sve bilo besprekorno, od početka do kraja. Jedva čekam sledeću godinu, da ponovo dođem.
NN: Završili ste Muzičku akademiju, a po zvanju ste profesor violončela. Otkuda u pjevačkim vodama?
DAPČEVIĆ: To je bio logičan sled okolnosti s obzirom na to da sam ja zaljubljena u scenu i volim da budem na sceni. Takođe, moji se roditelji celi život profesionalno bave muzikom, uglavnom klasičnom. Otac mi je profesor kontrabasa na Akademiji u Skoplju, a majka operska solo pevačica u Makedonskoj operi, gde je jedno vreme čak bila i prvakinja. Neko ko je zaljubljen u scenu kao ja, kada se jednom popne, nema mu više povratka.
Što se tiče sviranja violončela, moram priznati da sam uvek bila pomalo lenja po tom pitanju. Uvek sam bila kampanjac, a to je za instrumentalistu u najavi smrt. Ako želiš da se baviš tim i da sviraš violončelo intenzivno, morao bi maksimalno da se posvetiš tome i da vežbaš po pet sati dnevno da bi nešto postigao. Ipak, iako sam u toku školovanja uvek bila kampanjac, uspela sam da budem najnagrađivaniji mladi violončelista u tadašnjoj Jugoslaviji.
NN: Iako za sebe često kažete da ste stvoreni za rok i džez, ipak ste se odlučili da budete pop pjevačica. Zašto?
DAPČEVIĆ: Ja volim tu vrstu muzike i tom muzikom sam se intenzivno bavila sve dok nisam došla u Srbiju da živim. Mogu za sebe slobodno reći da sam poznavalac svakakve muzike, od ozbiljne do roka, popa, džeza i bluza. Svaka moja pesma i album imaju i elemenata te muzike. Međutim, morala sam da napravim kompromis, prvenstveno sa sobom, ali i sa svojim saradnicima s kojima radim dugi niz godina, da sve to što radim bude bar malo komercijalno, s obzirom na to da živim od toga. Dokle god nisam autor, nego samo izvođač, a znamo kakva su muzička, odnosno tehnička ili mehanička prava za prodati CD, ja od toga ne mogu da živim. Znači, ja sam samo izvođač. Autori su koliko-toliko plaćeni u ovoj zemlji.
NN: Kakav je Vaš stav prema turbo folk muzici?
DAPČEVIĆ: Nemam neki poseban stav prema toj vrsti muzike. Međutim, turbo folk muzika, čiji je termin izmislio Rambo Amadeus, mi nikada ne može biti bliska, što se mog poznavanja muzike tiče. To je kombinacija nečega što ja nikada neću furati. Uvek ističem da sam fan Tome Zdravkovića, Silvane Armenulić, Tozovca, znači prave narodne muzike, da ne pričam o sevdalinkama. To mogu da slušam u kafani 24 sata. Međutim, turbo folk nikako ne mogu da slušam s obzirom na to da je to muzika koja traje kao jogurt.
NN: Vaša pjesma "Sve je isto samo njega nema", pobjednica festivala "Budva 2005", odnosi se na Josipa Broza Tita i život poslije njega, a uspjela je pronaći put do srca svih jugonostalgičara. Odakle ideja za pjesmu?
DAPČEVIĆ: To nije bila moja ideja. Moram reći da sam bila apriori protiv toga. Ideja je bila autora pesme Dragana Brajovića Braje, koji je bio siguran da će pesma biti slušana. Međutim, niko nije verovao da će postići toliki uspeh u svim republikama bivše države. Pesma se pojavila u pravo vreme, kada se pojavilo mnogo jugonostalgije i kada je bila pomama za Titovim likom i delom.
NN: Da li ste Vi jugonostalgičar?
DAPČEVIĆ: Nisam nešto bila baš mnogo stara kada se Jugoslavija raspala. Ja sam od onih koji vole da kažu da im je bilo lepo tada, ali i sada. Imala sam divno detinjstvo, a i sada imam lep život, koliko je to moguće u ovo stresno doba u 21. veku, tako da mogu reći da nisam nešto preterano jugonostalgičar.
NN: Vaš posljednji album"Muzika" izašao je u junu prošle godine. Kako ste zadovoljni albumom i njegovim prijemom kod publike?
DAPČEVIĆ: Mogu reći da sam prezadovoljna novim albumom, kao i njegovim prijemom kod publike. Na novom albumu sam radila tri godine. Studiozno smo radili svi na svakoj pesmi ponaosob. Nismo dozvoljavali da bilo šta promakne, kako muzički tako i produkcijski. Tekstovi su zreliji, sve se nekako samo nameštalo. Moje tvrdnje da će određene pesme biti slušane i da će biti puštane na radio-stanicama i televiziji ispostavile su se kao tačne.
NN: Da li možete izdvojiti neku pjesmu s novog albuma koja Vam je posebno draga?
DAPČEVIĆ: Sve pesme su mi drage. Ipak, ako treba neku da izdvojim, neka to bude "Pusti me na miru", divna pesma koju je pisao moj prijatelj iz Makedonije, a prepev teksta je radio moj suprug. Odmah iza nje je pesma "Znam".
NN: Vaše pjesme su karakteristične po nekoj vrsti humora, ali i sarkazma. Kako ih birate?
DAPČEVIĆ: Te pesme uvek "nehotice" dođu do mene. A što se tiče sarkazma u pesmama, pa takvo nam je društvo, sarkastično. Tačno je da se često u mojim pesmama opisuje stanje nacije, stanje našeg društva. Na primer, pesma "Zemlja mojih snova" razrađuje sociološke fenomene. To je pesma u kojoj se spominje sociološki fenomen homoseksualizam. On postoji od pamtiveka, ali je u poslednje vreme nešto mnogo popularan.
NN: Profesorica ste, pjevačica i voditeljka, a u svojim spotovima često i glumite. U čemu se najviše pronalazite i šta od svega toga stavljate na prvo mjesto?
DAPČEVIĆ: Svakako u muzici. Gluma je nekad sastavni dio šou-biznisa. S obzirom na to da se ne bavim samo muzikom, nego šou-biznisom, insistiram na tome da svaki moj spot bude drugačiji, da budem drugačija, pa ako treba i da odglumim nešto. Smatram da se ne možeš baviti ovim poslom ako nisi bar malo glumac.
NN: Prije nekoliko godina učestvovali ste u rialiti šouu "Farma", a nedavno ste zajedno sa suprugom učestvovali u još jednom rialitiju "Parovi". Koji su bili glavni razlozi vašeg ulaska?
DAPČEVIĆ: Učestvovanjem u rialitijima ponela sam jedno neverovatno iskustvo, koje iz ove perspektive više nikada u životu ne bih ponovila. Pokazala sam sebi da nisam komformista, da mogu da se snađem u svakoj situaciji, sa svakakvim ljudima, svakakvog profila i da izađem na kraj s tim. Na farmi sam bila četiri i po dana i to mi je bilo više nego dovoljno. Jedino šo je supruga i mene nateralo da uđemo u "Parove" jeste nešto što nam je ponuđeno, a što nismo mogli da odbijemo.
NN: Prije više od dvije godine postali ste majka malog Vuka. Koliko Vas je promijenilo majčinstvo?
DAPČEVIĆ: Mogu reći da me je promenilo za 360 stepeni puta pet. Rođenje Vuka je promenilo moj dotadašnji način života, navike, ali mislim da sam i dalje Petar Pan i da nikada neću omatoriti. Ipak, Vuk je sada na prvom mestu.
NN: Kada Vas možemo ponovo očekivati u Banjaluci?
DAPČEVIĆ: U Banjaluku ponovo dolazim prvom prilikom. To je grad koji mi je veoma drag i u kojem se uvek odlično provedem.
Albumi
- "Kao da..." (2001)
- "Negativ" (2002)
- "Zemlja mojih snova" (2004)
- "Neću" (2007)
- "Muzika" (2010)
Biografija
Tijana Dapčević je rođena 3. februara 1976. godine u Skoplju. Već sa pet godina počinje da se zanima za muziku i upisuje Nižu muzičku školu, a u sedmoj je počela da svira violončelo.
Tokom školovanja učestvovala je na nekoliko republičkih i saveznih takmičenja i osvojila značajne nagrade. Svirala je u Makedonskoj filharmoniji, a takođe i u jednom od najpopularnijih međunarodnih orkestara u Lajpcigu. Diplomirala je 1999. godine na Muzičkoj akademiji u Skoplju, Odsjek violončelo.
Sredinom 2000. godine, Dapčevićeva počinje da živi i radi u Beogradu, gdje godinu dana kasnije izdaje svoj prvi album pod nazivom "Kao da..", za izdavačku kuću "City Records".
Poznata pjevačica takođe je bila učesnik mnogobrojnih festivala, kao što su "Skopjefest", "Makfest", "Sunčane skale", "Pjesma Mediterana", "Beovizija"... Na festivalu "Sunčane skale" 2002. godine osvaja prvo mjesto s pjesmom "Negativ", po kojoj je sljedeći album i dobio ime. Na muzičkom festivalu u Budvi 2004. godine Dapčevićeva osvaja treće mjesto, a 2005. pjesmom "Sve je isto, samo njega nema" takođe osvaja prvo mjesto. Prvo mjesto osvojila je i na festivalu Radija S pjesmom "Julijana".
Pjevačica je udata i sa suprugom Milanom ima sinčića Vuka.