Mi smo one koje se ne stide glasno pjevati ulicom, alejama i parkovima. Mi smo one ludice koje pjevaju kada su srećne i kada plaču. Pjevaju nam srca. Pjevajte s nama. Divno je pjevati, zabilježeno je na početku spomenara pod nazivom "Obalom snova", koji je ove godine izdan povodom obilježavanja jubileja 30 godina postojanja i rada muzičkopoetskog ansambla "Banjalučanke".
U potpisu ovih riječi stoji `Vaše 'Banjalučanke'`, a svako ko imalo zna o ovdašnjem kulturnom miljeu znaće o kakvim se umjetničkim misionarkama radi. Tradicija koja traje već tri decenije i koja je ispunjena brojnim priznanjima, pohvalama i nagradama vjerno oslikava ovaj ansambl i, shodno tome, postavlja ga u sam vrh kulturne scene Banjaluke, pa čak i prostora bivše Jugoslavije.
`Veliki jubilej obilježili smo gala koncertom u Kulturnom centru Banski dvor objavljivanjem monografije spomenara 'Obalom snova', kao i istoimenim CD-om, koji sadrži devet autorskih pjesama namjenski komponovanih i aranžiranih za ansambl`, objašnjava Mladen Matović, umjetnički rukovodilac `Banjalučanki`.
Spomenar objavljen povodom obilježavanja jubileja obuhvatio je najvažnije datume, nastupe, pjesme, anegdote, mjesta i ljude koji su na bilo koji način u proteklih 30 godina sarađivali s ansamblom.
`Zajedničko djetinjstvo i odrastanje, zajednički snovi, nade, ideali...`, napisala je u pomenutom spomenaru `Obalom snova` Zvezdana Knežević, koja je svojevremeno bila `Banjalučanka`.
`Prve ljubavi, prva razočarenja, bezbrojni susreti, koncerti, putovanja, prve mudre odluke, ali i ludosti, prva pijanstva (da ne čuje ova omladina)... kroz sve smo prolazile zajedno...`, stoji zabilježeno među koricama ovog spomenara, a svi impresarijumi svih citiranih nose sličnu notu i senzibilitet. Jer, i danas, 30 godina kasnije, neke se stvari nisu promijenile. `Banjalučanke` su i današnjim djevojčicama veliki san, a njegovo ostvarenje otvara poseban list u njihovim životima, onaj koji jednu mladost odlikuje kao raspjevanu i bezbrižnu.
Previše samo obožavalaca
O kvalitetu ovog ansambla svjedoči i slika zabilježena sredinom maja ove godine, kada je više od 200 poklonika banjalučkih `vilinskih glasova`, uoči gala koncerta, nažalost, ostalo ispred KC `Banski dvor` zbog nemogućnosti da pronađu mjesto u dupke punoj koncertnoj dvorani. A tako je svagdje gdje `Banjalučanke` gostuju, i to ne samo kod nas, već i kad nastupaju u koncertnim prostorima Njemačke, Holandije, Grčke...
`Ansambl se do sada uspješno predstavio na brojnim manifestacijama širom BiH, ali i u inostranstvu, a numere s posljednjeg kompakt diska, među kojima se posebno izdvojila pjesma 'Razlog da živim', već mjesecima se nalaze na top-listama najslušanijih radio-stanica kod nas`, priča Matović, koji je, ujedno, i autor većine pjesama s albuma `Obalom snova`.
Od dana postanka do danas, kroz ansambl `Banjalučanke` je prošlo oko 200 djevojaka, koje su, svaka na svoj način, ostavile pečat i muzički krasnopis koji je uticao na razvoju kulture, i to ne samo u ovom ansamblu, već i na grad Banjaluku i njene građane, ali i sve ostale poštovaoce umjetnosti.
`Pred nama su veliki izazovi, pozivi za učešće na festivalima u inostranstvu. Želja nam je i promotivna turneja po RS i BiH, ali bez podrške privrednog i javnog sektora, a pogotovo bez prostora za probe, rad ansambla bi mogao biti doveden u pitanje`, upozorava Matović.
Nedostatak prostora najveći problem
Upravo je nedostatak adekvatnog prostora za rad najveći problem s kojim je ansambl trenutno suočen, jer su, nakon 10 godina kontunuiranog rada, `Banjalučanke` od 2004. na ulici, bez adekvatnih prostorija za uvježbavanje.
`U međuvremenu smo se snalazili kako smo znali i umjeli. Bez svesrdne podrške, pomoći i razumijevanja banjalučke Gimnazije i Muzičke škole 'Vlado Milošević' ne bismo uspjeli realizovati posljednji gala koncert. Ipak, to je veliki problem koji bi mogao da utiče na gubitak motivacije i osipanje članstva jedne zaista briljantne generacije`, kaže Matović.
Objašnjava da su, poštujući propise i procedure, željeli izbjeći larmu, bune i peticije, te da su sredinom godine Administrativnoj službi grada Banjaluka uputili zahtjev za regulisanje ovog problema. U međuvremenu su ostali i bez jedinog alternativnog prostora, tako da već dvadesetak dana nisu imali nijednu probu. Ipak se nadaju pozitivnom ishodu.
`Mi ne sumnjamo u iskrene i dobre namjere grada da nam pomogne jer vjerujem da su svi već i te kako upoznati s našim rezultatima i poštovanjem koje 'Banjalučanke' uživaju`, zaključio je Matović.
Raspjevane, vedre, združene u ljubavi prema pjesmi i vezane neraskidivim prijateljstvom, `Banjalučanke` su bile i ostale prepoznatljiv simbol grada na Vrbasu. Postoji li Banjalučanin koji bar nekad nije zapjevao `Nosim te u srcu, čuvam te u ruci, pjevam samo tebi, svojoj Banjaluci...`? Pa, vjerovatno ne postoji, što dokazuje da će ovaj ansambl ispjevati još divnih pjesama i obilježiti još mnogo jubileja.
Kroz Banjaluku ne pjevaj!
`Banjalučanke`, u pravom smislu riječi, oslikavaju onu nadaleko poznatu i prepoznatljivu: `Kroz Banjaluku ne pjevaj!`, čiji su vjerodostojni tumači, vremenom, postali i ostali. Ansambl koji je isključivo prepoznatljiv i čuven po pomno izabranom i stilski raznovrsnom repertoaru, koji pored obrade tradicionalne i popularne muzike uključuje i autorske kompozicije, vremenom je zaslužio veliki ugled i poštovanje, i to ne samo od slušalačkog auditorijuma, već i stručne javnosti.
Zahvalnost Anti Šašiću!
Idejni tvorac i najveći `krivac` za obilježavanje 30. rođendana ansambla je Ante Šašić, koji je kao nastavnik muzičke multure u Osnovnoj školi `Georgij Stojkov Rakovski`, sada već istorijske 1977, zajedno sa svojom suprugom Mirom Šašić, takođe predmetnim nastavnikom muzičke kuture u Osnovnoj školi `Mirko Višnjić`, organizovao audiciju za prijem prvih članica u ansambl. Ubrzo potom formirana je prva postava, počele su prve probe i uvježbavanje prvih kompozocija. Put u legendu je započeo...