Italija je zemlja u kojoj postoji vjerovatno najveći broj prezimena na svijetu oko 350.000. Kina je potpuno suprotan primjer. U zemlji od preko milijardu stanovnika postoji svega 700 prezimena.
Osim toga, Kinezi ta prezimena uklapaju sa svega dvadesetak različitih imena. Najčešće prezime u svijetu je kinesko prezime Li.
Što se tiče Italije, deset najčešćih prezimena, poput Rosija i Greka, ima ukupno samo 1,1 odsto stanovništva. S druge strane, deset najčešćih prezimena recimo u Danskoj, od Jensena do Jorgensena, ima čak 33 odsto stanovnika. Italijanska prezimena uglavnom su izvedena iz imena osoba, mjesta, zanimanja ili nadimaka, a najvećim dijelom su nastala još u srednjem vijeku. Često je moguće otkriti odakle potiče neka osoba samo po njenom prezimenu.
To već ne bi moglo da se kaže za Tursku, gde je poslije revolucije mladoturaka stanovnicima koji do tada nisu imali prezime naređeno da ga bukvalno u jednom danu izmisle. Mustafa Kemal, koji je predvodio tu revoluciju, nadjenuo je tada sebi prezime Ataturk, Otac Turaka, a po zakonu niko drugi nije mogao da uzme to prezime.
Još je složenija situacija u Španiji i njenim bivšim kolonijama. Osim toga što je sužen izbor prezimena, veoma je živ običaj da se prvorođenom sinu daje ime oca, a prvorođenoj kćerki ime majke. Kako onda razlikovati Huana Garsiju djeda, od Huana Garsije oca ili Huana Garsije unuka? Španci taj problem rješavaju tako što svaki od njih dobija još jedno prezime - majčino.
Ima i naroda koji se sasvim dobro snalaze i bez prezimena, poput Tibetanaca i stanovnika ostrva Jave. Bivši indonežanski lider zvao se samo Sukarno. Nemaju prezime ni članovi mnogih kraljevskih porodica.
Poseban slučaj su Islanđani, zagriženi sljedbenici tradicije patronima. Prezimena se u tom narodu dobijaju na sljedeći način: ako gospodin Karl iz Rejkjavika ima dvoje dece, Anu i Magnusa, oni će se zvati Ana Karlsdotir što znači Karlova kćerka, i Magnus Karlson - Karlov sin.
U Srbiji nema statističkih podataka o tome koliko ima različitih prezimena. Procjenjuje se da se oko dvije trećine srpskih prezimena završava na -ić. Srpska prezimena uglavnom nastaju od imena nekog od predaka, muškog ili ženskog, ali i prema upečatljivoj osobini nekog od predaka, prema mjestu gdje porodica živi ili odakle se doselila. U Srbiji su najčešća prezimena Jovanović, Nikolić, Petrović, Kovačević i Đorđević.