Opera Narodnog pozorišta Sarajevo, jedina opera u Bosni i Hercegovini, još se nije oporavila od, prije svega, kadrovskih gubitaka koje je pretrpjela u proteklom ratu.
Nemaju svoj orkestar, pa mjesečno imaju samo tri predstave. U sarajevskoj operi ne žale se jedino na posjećenost svojim predstavama, ističući strance kao najčešće goste.
`Mislim da smo jedina operska kuća u svijetu koja nema svoj orkestar. Naš orkestar je nepotpun od 1992. godine. Mnogi su otišli iz Sarajeva tokom rata u BiH i zaposlili su se u drugih državama, gdje imaju normalne uslove za rad`, kaže Amila Bakšić, direktorica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
Kao i većina kulturnih institucija u našoj zemlji, i sarajevska opera muku muči sa finansijama. Kod njih je ovaj problem izraženiji, jer je i produkcija opernih predstava zahtjevna i skupa.
Operni orkestar, ističe Bakšićeva, trebalo da bi da čine 65 muzičara, a u sarajevskoj operi trenutno ih je zaposleno samo četvoro. Zbog nepostojanja orkestra, Opera Narodnog pozorišta Sarajevo ima dvije do pet repriza neke predstave.
`To je zaista poražavajuće, jer bismo trebali imati najmanje 10 repriza neke operne predstave. Naš prioritet je, prema tome, da upotpunimo orkestar`, kaže Bakšićeva, naglašavajući da je upotpunjen ansambl solista Opere, te kompletiran hor.
`Zbog tih ljudi koji su uposleni u Narodnom pozorištu Sarajevo trebali bismo povećati broj predstava. To što imamo tri predstave mjesečno je nezadovoljavajuće. Za jednom mladog solistu važno je da radi u kontinuitetu. Ivica Šarić i ja smo jedini prvaci u Sarajevu. Mislim da bi u skorije vrijeme trebali i mladi da napreduju kako bi dobili titulu prvaka opere`, dodaje Bakšićeva.
Kao mlade perspektivne operne soliste istaknula je basistu Denisa Isakovića, sopranisticu Ademu Pljevljak-Krehić, baritona Armanda Pukloveca, mecosoprana Sanelu Redžepagić i sopranisticu Aidu Čorbadžić Valka.
`To su sve sjajni mladi umjetnici i do njih je koliko će biti angažovani u susjednim državama. Stranaca uvijek ima i bit će ih. Nijedna opera na svijetu ne može biti popunjena s domaćim kadrom, jer u jednoj državi ne možete naći sve soliste, pogotovo tenore. Mi čak nemamo uposlenog tenora, a nismo ni imali`, napominje prvakinja sarajevske opere Amila Bakšić.
Tvrdi da su njihove predstave odlično posjećene.
`Uglavnom, možemo biti zadovoljni posjećenošću. Svugdje u svijetu je opera nešto što se smatra jednim mjesto gdje se, pored duhovnog zadovoljstva, ljudima pruža mogućnost da budu viđeni, te traže nešto više od onog umjetničkog doživljaja. Zato je opera umjetnost koja privlači upravo intelektualni segment društva`, kaže Bakšićeva, dodajući da često imaju pozive iz stranih ambasada koji od njih traže programe.
Ivica Šarić, prvak i od 1974. godine stalni član Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, glavnim problemom sarajevske opere smatra finansiranje.
`Sarajevska opera se finansira na kantonalnom nivou. Dijeli sudbinu ostalih državnih institucija, kao što je Zemaljski muzej, kojima nije riješen status. Bilo bi lijepo da opera bude finansirana na državnom nivou. Opere su skuplje od bilo koje dramske predstave`, tvrdi Šarić.
Kaže da su svi domaći kadrovi koji su bili u sarajevskog operi izašli iz nje i nalaze se na vrhunskim mjestima.
`Nažalost, sarajevska opera ima šest, a beogradska 60 solista. Prije rata, tokom jednog mjeseca imali smo oko 20 predstava, a sada se sve svelo na tri. Ipak, predstave su posjećene. Uglavnom je riječ o strancima. U publici često viđam američkog, hrvatskog i italijanskog ambasadora`, dodaje Šarić.
Od 1975. godine, kada je prvi put nastupio u sarajevskoj operi, on je ostvario više od 50 uloga.
Adema Pljevljak-Krehić, solistica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo iza sebe ima desetak uloga. Debitirala je 2003. godine u predsatvi `Figarova ženidba`.
S obzirom da je sarajevska, jedina opera u BiH, Pljevak-Krehićeva smatra da bi se njome trebali pozabaviti viši nivoi vlasti.
`Bazirani smo na Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. To se ne smije dopustiti, jer mi nismo kantonalna, već državna opera. Ipak napredujemo, kadrovi se obogaćuju, repertoar proširuje. Svako bi volio da bude svakodnevno angažovan. Ali, to nije moguće. Svjesna sam naših mogućnosti. Moji apetiti nisu da budem prvakinja opere. Jako sam mlada pjevačica, želim da se usavršim`, tvrdi ona.
Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, ističe dva ključna probelma u radu Opere.
`Jedna strana problema su materijalna sredstva za aganžman muzičara. Druga komponenta ovoga problema je dovođenje kvalitetnih muzičara. Primjera radi, sadašnji sastav orkestra 'Sarajevske filharmonije' za svaku izvedbu, čak i manjeg obima, ima potrebu da dovede još članova orkestra`, navodi Gojer.
Da bi se eliminisali ovi problemi, smatra da bi se morala rješavati stambena pitanja muzičara i stimulacija muzičara koji bi došli u Sarajevo.
`Poseban problem je u našem viskoškolstvu, jer je očito da određeni instrumenti ne postoje na Muzičkoj akademiji u Sarajevo. Kad sve ovo sagledate, onda se vidi koliki je problem oformiti orkestar. U rješavanju ovih krupnih problema moraju sudjelovati Ministarstvo civilnih poslova BiH i federalno Ministrstvo kulture, a najmanje kantonalno`, kategoričan je Gojer.
Istorijat
Ove godine Opera Narodnog pozorišta Sarajevo obilježava 61 godinu postojanja. Od njenog osnivanja premijerno je izvedno oko 108 opera. Najviše su obnavljane `Tosca`, `Carmen`, `Cavalleria rusticama`, `Seviljski berberin`, `La Boheme`, `Ero s onoga svijeta`, `Figarova ženidba`, `Madame Butterfly`, `Prodana nevjesta`, `Rigoletto i Trubadur`, `Bal pod maskama`, `Ljubavni napitak`, `Nabucco`, `Nikola Šubić Zrinjski` i `Šišmiš`.
Prema nepotpunoj evidenciji, u Sarajevskoj operi su na premijerama solisti otpjevali 1.686 uloga.