Mnogo truda i prolivenog znoja treba do vrha, a jedan jedini postupak može da dovede do dna. Možda toliko ne boli poraz na terenu koji se može uz bolju igru nadomjestiti u drugom meču, ali postoji puno suroviji poraz, a to je onaj životni. Vjerovatno znate svi ko su Jelena Dokić, Lens Armstrong, Ivander Holifild... Bili su na vrhu i u pojedinim periodima svog života imali su uspona i padova od koji su se teško vraćali na staze stare slave.
Mnogo truda i prolivenog znoja treba do vrha, a jedan jedini postupak može da dovede do dna. Možda toliko ne boli poraz na terenu koji se može uz bolju igru nadomjestiti u drugom meču, ali postoji puno suroviji poraz, a to je onaj životni. Vjerovatno znate svi ko su Jelena Dokić, Lens Armstrong, Ivander Holifild... Bili su na vrhu i u pojedinim periodima svog života imali su uspona i padova od koji su se teško vraćali na staze stare slave.
Jelena Dokić: Bila je teniska zvijezda u usponu i među prvih 10 na svijetu, ali nažalost potencijal joj je postao ugrožen čestim svađama s ocem.
Jelena je rođena u Osijeku, odakle se početkom rata preselila u Srbiju, zatim emigrirala s porodicom u Australiju, gdje je uzela državljanstvo. Prije nekoliko godina otac ju je vratio pod srpsku zastavu, za šta je njena majka rekla da je bila najveća greška. Otac joj je jednom prilikom čak i slomio nos, da bi nedugo zatim pobjegla od porodice i zaljubila se. Nakon toga, razvode joj se roditelji Damir i Ljiljana, a kontroverzni otac ostaje sam pošto Jelenin brat Savo ostaje da živi s majkom.
Nakon ovogodišnjeg prolaska u četvrtfinale Australijen opena, ponovo pod australijskom zastavom, Jelena je zadivila svijet svojom snagom. U prvom kolu bila je bolja od Austrijanke Tamire Pašek 2:1, ali na konferenciji za novinare poslije meča manje se govorilo o tenisu, a više o njenim ličnim problemima, što je Jelenu natjeralo na suze.
"Prošla sam pakao, izgubila porodicu i bila u depresiji. Mjesecima nisam igrala tenis i mislila sam se oprostiti od sporta", priznala je danas 187. teniserka na WTA listi.
Lens Armstrong: "Moja supruga Ana i ja s oduševljenjem možemo potvrditi da očekujemo dijete i naše porodice su takođe presrećne. Radujemo se svemu što će nam donijeti 2009. godina", nedavno je izjavio je tridesetsedmogodišnji američki biciklistički as Lens Armstrong.
Ova vijest da će sedmostruki uzastopni osvajač "Tur de Fransa" postati otac obišla je brzinom munje čitav svijet. Ništa čudno ne bi bilo u tome da ovom vrsnom sportisti 1996. godine nije ustanovljen rak testisa. Ovo je drugi veliki povratak u život bicikliste, koji je svoju snagu ličnosti pokazao i neposredno poslije izlječenja od okrutne bolesti, kada je nastavio s pobjedama. Lensu se rak navodno proširio na mozak, pluća i abdomen. Zbog teške hemoterapije ljekari su prognozirali da nikad neće moći imati djecu. Međutim, prevarili su se, pošto će sa suprugom Anom uskoro postati otac i to prirodnim putem. Naime, Armstrong s bivšom suprugom Kristin ima troje djece, začete vještačkom oplodnjom.
"Ovo je obećavajuća stvar za sve izliječene od raka testisa. To znači da se njegovo tijelo potpuno oporavilo od hemoterapije i operacije", izjavio je njegov ljekar.
Ivander Holifild: Bio je apsolutni prvak svijeta u teškoj kategoriji, četiri puta je osvajao titulu šampiona, po čemu je apsolutni rekorder. Reklo bi se naočigled briljantna karijera, ali zapravo nije tako.
Izvrsni bokser Ivander Holifild imao je nekoliko kritičnih perioda u životu, koji su ga mogli koštati karijere. Tokom amaterske karijere učestvovao je na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine i osvojio bronzanu medalju. Godine 1988. postaje apsolutni prvak svijeta u kruzer kategoriji i tada prelazi u tešku kategoriju. Već 1990. godine izaziva Bastera Daglasa, tadašnjeg apsolutnog šampiona svijeta, i dobija borbu nokautom u trećoj rundi, da bi titulu izgubio 1992. godine nakon poraza od Ridika Bouvija. Ubrzo kreću veliki problemi i ovaj sportista skoro dotiče dno. Godinu dana kasnije gubi od Majkla Murera. Tokom tog meča imao je srčane probleme, a zaradio je i povredu ramena u drugoj rundi. Vraća se u ring 1995. godine i gubi ponovo od Ridika Bouvija nokautom u sedmoj rundi. Meč svog života Holifild je imao 1996. godine, kada je pobijedio Majka Tajsona nokautom u jedanaestoj rundi. U revanšu godinu dana kasnije Tajson je diskvalifikovan pošto je Holifildu odgrizao parče desne ušne školjke.
Holifild je posljednju titulu osvojio pobjedom nad Džonom Ruizom 2000. godine, ali je već 2001. izgubio u revanš meču. Od tada je bezuspješno pokušavao da se vrati na tron. Pokušaj povratka je imao 2007. godine, kada je izazvao WBO šampiona Sultana Ibrahimova, ali je taj meč izgubio jednoglasnom odlukom sudija. Holifild je pristao da se 20. decembra 2008. bori s Nikolajem Valuevim, koji drži titulu u WBA verziji. Iako se dosta raspravljalo oko toga da li meč uopšte treba da se održi, jer su mnogi smatrali da Holifild nema šta da traži protiv Valueva, meč je bio potpuno ravnopravan od početka do kraja. Valuev je pobijedio na bodove. Odluka sudija izazvala je veliko nezadovoljstvo poklonika boksa s obzirom na to da se, na osnovu svega što je prikazano u toku 12 rundi, činilo da je Holifild zaslužio pobjedu u ovom meču.
Herman Majer: I Austrijanci heroje za trku imaju. Herman Majer, poznatiji kao Herminator, na skijama je od 15. godine. Napravio je izvrsnu karijeru, ali je ona visila o koncu nakon strašne saobraćajne nesreće koju je doživio 2001. godine. Ipak, vedar duh, istrajnost i borba sačuvali su ga od najgoreg scenarija - napuštanja skijališta.
Majer je odrastao u austrijskim Alpima, pomažući ocu drvosječi u najtežim fizičkim poslovima. Skijanje niz strmine mu je služilo da se opusti. Godine 1987. pokušao je da se upiše na nadaleko poznatu skijašku akademiju u Salcburgu. Nije uspio, vratili su ga kući i proglasili ga antitalentom. Ali to nije ubilo njegove nade. Postao je prvo šampion regiona Salcburg, a zatim regiona Tirol. Na trci u Flahauu 1996, koji je nadomak njegovog rodnog mesta, postavili su ga kao počasnog predvozača u veleslalomu. Omaleni, ali nevjerovatno jaki i žilavi drvosječa, imao je deseto vrijeme. To je "zapalo za oko" selektorima austrijske reprezentacije. Prva pobjeda je došla 1997. na superveleslalomu u Garmiš-Partenkirhenu, a već je bio stvorio status nevjerovatnog radnika, koji je uvijek trenirao sat više nego drugi.
Dominirao je skijanjem sve do kobnog ljeta 2001. Vraćajući se motociklom s jedne od trening sesija sudario se s kamionom. Bolničari u Salcburgu su dugo razmišljali da li da mu amputiraju nogu. Srećom, dovoljna je bila samo operacija i nekoliko šarafa. Oporavljajući se, morao je da propusti cijelu 2002. godinu i OI u Solt Lejku. Već na trećoj trci po povratku slavio je na super G-iju u Kicbilu, na ozloglašenoj stazi Štrajf. Misiju je upotpunio srebrom u super G-iju i bronzom u Torinu 2006.
Gata Kamski: Mladi šahista Gata Kamski rođen je u ruskom gradu Novokuznjecovu. Njegova karijera je, slično Jeleni Dokić, bila u sjeni kontroverznog oca Rustema, koji je diktirao svaki njegov korak. Odlučivao je gdje će igrati, gdje će se pojavljivati i druge pojedinosti u vezi sa šahovskom karijerom.
Uspio je doći do meča za titulu svjetskog prvaka s Anatolijem Karpovom 1996. godine, koji je izgubio. Tada odlazi s ocem u SAD, gdje upisuje studije medicine. Rustem je taj potez obrazložio riječima da će Gata više zarađivati kao doktor. Međutim, uslijedio je povratak kao iz snova. Gata se 2007. godine vratio u najuži krug kandidata za titulu, da bi 2008. godine predvodio reprezentaciju SAD do bronze na Olimpijskim igrama.