Zadržite smisao za humor pa čak i onda kada se čini da su sve lađe potonule, odnosno, pogotovo tada. Ne budite pionir velikih riječi. Budite osoba velikih djela, jer djela govore više od hiljadu riječi, savjet je koji je Dinka Bonelle-Džubur, svestrana umjetnica porijeklom iz BiH s uspješnom svjetskom karijerom, uputila svima onima koji žele da uplove u umjetničke vode.
Glumica, scenaristica, manekenka i producentica, nakon što je osvojila australijsko tržište, preselila se u SAD, gdje je za kratko vrijeme uspjela ostvariti nekoliko uloga u filmovima, serijalima, reklamama i editorijalima.
U rodnu BiH se vratila prošle godine, gdje je u Mostaru snimila film "Male ruke", koji je publika imala priliku da pogleda na nekoliko svjetskih festivala. Za "Nezavisne" govori zašto je odlučila da ovaj film snima u našoj državi, svojoj karijeri, privatnom životu, ali i otkriva kakvi su saradnici Kajli Minog, Mark Valberg, Šarliz Teron, Roberto Kavali…
"Porijeklom sam iz BiH i htjela sam svoj prvi film, kao scenaristica i izvršna producentica, smjestiti u krajolik svojeg djetinjstva i pozabaviti se tematikom djece i odrastanja mladih generacija na ovim prostorima. To odrastanje istovremeno se odvija pod bremenom prošlosti, odnosno rata i zaostalih trauma povezanih sa ratom te pod pritiskom tranzicijske stvarnosti, rastućih socijalnih nejednakosti i zapadnjačke pop kulture koja oblikuje trenodve i obrasce ponašanja mladih", kazala je ona.
Ljudskost nije mrtva: Napominje da su reakcije na film izuzetno pozitivne, s obzirom na to da i sama priča ima pozitivnu poruku, posvećenu porodičnim i prijateljskim vrijednostima.
"Smatram da se u moru cinizma i pesimizma kojim smo svakodnevno bombardirani putem mainstream medija, televizije i filmske industrije, treba s vremena na vrijeme podsjetiti da nije sve tako crno i da ono što zovemo 'ljudskost' još živi u svima nama", rekla je ova svestrana umjetnica.
Iako je davno otišla iz BiH ističe da voli svoju domovinu, kao i da je jako povezana s ovdašnjim ljudima.
"Tako sam i odgojena, da uvijek poštujem svoje, ali i tuđe. Ali kao prvo, da nikad ne zaboravim otkud sam došla. I to mi daje snagu u teškim trenucima i gura me dalje prema budućnosti koju želim ostvariti i proživjeti", rekla je ona.
Smatra da su ljudi iz BiH srdačni i ljubazni, veseli i sa snažnim porodičnim vrijednostima.
"U tom smislu sam tradicionalista ili, kako to moj brat kaže, odrasla sam u kući bosanskog duha. Uspjeh me nije promijenio, ostala sam skromna i jednostavna i to je vjerovatno zato što sam tako odgojena. Roditelji su nam uvijek govorili da mimo svega, uspjeha, slave - ostanemo pošteni ljudi", iskrena je Džuburova.
Novinarka i glumica: Iako je završila novinarstvo, nikada se nije bavila tim poslom, ali je stečeno znanje prenijela na pisanje za film.
"Mislim da svaki posao koji se radi sa srcem, nije težak, odnosno, kako je to rekao Konfučije: 'Odaberi posao koji voliš i nijedan dan u životu nećeš morati raditi'. Ja sam ušla u svijet mode i filma, kao prvo, zato što taj svijet volim. Odrasla sam gledajući stare talijanske i francuske filmove, oduševljavala sam se Felinijem i Godardom, Trufautom i Antonionijem i mislim da sam već u sedmoj godini znala da ću završiti u svijetu filma", navela je ona.
Kazala je, da kada je primljena na akademiju glume i novinarstvo u isto vrijeme, odlučila je da završi oba fakulteta, ali je isto tako podsvjesno znala da će se baviti glumom.
"U tom trenutku to je za mene bio izazov discipline i na neki sam način testirala samu sebe. I ta ljubav je prešla u moj posao. Ali, daleko od toga da nije bilo teških trenutaka", priča ona.
Kolika je ova talentovana dama uspješna u svom poslu dokazuju i brojne saradnje i prijateljstva sa mnogim poznatim ličnostima. Naime, Džuburova je, između ostalih, radila sa Kajli Minog, Džimom Kerijem, Džonom Lovizom, Harvijem Kitelom...
"Jedna od dražih saradnji je i ona sa bh. glumcem Mirajem Grbićem, koji je sjajan glumac, izuzetno duhovit i pozitivna je osoba. Kad god sam u Kanu, vidim se sa Kavalijem, nosila sam i njegovu kreaciju prošle godine na festivalu. Među mojim bliskim prijateljima je i mnogo fotografa, između ostalih, Simon Kardvel i Bel Bare", rekla je ona.
Ove godine je postala i ambasador brenda Rebeke Tompson, čije je kreacije nosila za vrijeme "St. Kilda film festivala" u Melburnu i "Cockatoo Island film festivala" u Sidneju.
Profesionalni izazovi: "Kada sam u Los Anđelesu treniram zajedno sa Šarliz Teron, idemo na jogu u Santa Moniki. Ona je veoma vesela i razigrana osoba i nadam se da ću s njom sarađivati u budućnosti. A, s Markom Valbergom se često vidim u studiju u Los Anđelesu. Veliki utisak na mene ostavio je i redatelj Bigas Luna, kojeg sam upoznala na 'Zadar film forumu' prošle godine i saznala sam da je riječ o jednostavnom čovjeku koji živi na farmi i cijeni skromnost i male životne radosti", istakla je Džuburova.
Kaže da se kao glumica najviše voli posvetiti likovima koja su u suprotnosti s njenim karakterom i u tim transformacijama vidi najveći izazov svoje profesije.
"Moj privatni život je jako jednostavan i rekla bih da sam izuzetno jednostavna i skromna osoba koja poštuje tradicionalne vrijednosti. U privatnom životu sam opasna u mjeri da razmišljam o svijetu oko sebe i ponekad sam idealista i moram da stavim stvari 'na svoje' ako se nešto ne podudara s mojim konceptom morala", dodala je ona.
Istakla je da se u SAD često susreće s konzumerističkom perspektivom na život, koja cijeni samo ono "imati", a potpuno izostavlja iz vida ono "biti". "Stvari, a ne ljudi je paradigma tamošnjeg konzumerizma i to me katkad veoma ljuti i rastužuje. Srećom, držim se svoje obitelji i prijatelja koji me čvrsto drže na tlu", zaključila je Džuburova.
Glumice nisu samo seksepil
Dinka Bonelle-Džubur priznaje da uvijek drži do svojih principa i vrijednosti, kao i da nikada ne bi prešla neke tačke zbog uspjeha ili slave.
"Kada se radi o ulogama i nekim mračnim transformacijama, toga se ne bojim. Jedina granica koju postavljam u svakom anganžmanu su: profesionalna etika, disciplina i poštovanje", pojasnila je ona.
Dodaje da je postala producent i scenarista, prije svega, da bi se pozabavila čvrstim ženskim likovima te se odmakla od stereotipa da žene predstavljaju ukras muškim herojima, kao njihove ljubavnice, supruge ili majke.
"Glumice su mnogo više od svog seksepila. Seksualnost budi jake emocije, ali umjetnički motiv bivanja u ovom zanatu je mnogo više interesantniji, to jeste da se glumice prvo treba da dokažu kao dobri glumci", smatra Bonelle-Džubur.
