Mnogi laici, ali i dio naučne zajednice, vjeruju da bliska svemirska tijela mogu uticati na čovjekovo raspoloženje i ponašanje, pa su tako, kako su uvjereni, u vrijeme punog Mjeseca, moguće i kratkotrajne tegobe, poput nesanice ili nervoze.
Do takvog zaključka ne dolazi se na temelju naučnih činjenica, nego na osnovu opažanja u prirodi i praćenja ponašanja živih bića, te će neki naučnici reći da su ova vjerovanja zapravo klasične zablude u koje mnogi vjeruju.
Na primjer, pauci osjećaju Mjesečev uticaj do te mjere da se pomoću njega orijentišu. Biodinamički uzgoj hrane, koji među ostalim vodi računa o Mjesečevim mijenama, uspješan je i odavno poznat. Sve više se primjenjuje posljednjih godina, otkako je razvijena svijest o štetnosti pesticida i ostalih hemikalija.
U tom kontekstu se vjeruje da i čovjek, kao dio prirode, osjeća ove promjene, te da bi svoje ponašanje i aktivnosti trebalo da uskladi s njima. Tako smo se ponašali u davno doba, a u novije smo to izgleda zaboravili.
Ljudi hiljadama godina gledaju u nebo i razmišljaju o svemu što gore svijetli. Uticajem svemirskih tijela na zdravlje i raspoloženje bave se medicina, narodno predanje i astrologija. Budući da nam je Mjesec najbliži, o njegovom uticaju se najviše i govori. Još u doba starog Rima, Plinije je tvrdio da spavanje vani na mjesečini izaziva ošamućenost.
Budući da ništa od toga još nije naučno dokazano i objašnjeno, neki misle da je sve to u našim glavama, a drugi će puni Mjesec okriviti za svaki peh koji im se dogodi.
Tragom legendi o uticaju punog Mjeseca na ljude, izvršena su istraživanja koja su u potpunosti odbacila mogućnost da su stope kriminala i nesreća na poslu povećane za vrijeme punog Mjeseca. Kriminal i nezgode događaju se nepravilnim intenzitetom, koji nema nikakve veze s Mjesečevim mijenama.
Iako se astrolozi ne bi složili, samo Mjesec i Sunce su nam vjerovatno dovoljno blizu za mjerljive uticaje. Planete između Sunca i Zemlje male su i na njima nema aktivnosti koje bi mogle uticati na čovjeka.
Direktno štetan uticaj Sunca povezan je s predugim sunčanjem, a ostali mogući uticaji su indirektni. Moguće su posljedice takozvanih oluja i bljeskova na Suncu. Sve su to promjene koje stvaraju velike količine energije, gasova, zračenja i čestica koje mogu "uzburkati" Zemljino magnetno polje, uzrokovati kvarove satelita, GSM mreža i slično.
Zemljina atmosfera dosta nas štiti od ovih pojava, ali izvan atmosfere stvari stoje toliko drukčije da mogu biti pogubne za astronaute. Zanimljivo je da se u doba prvih putovanja u svemir nije ništa znalo o ovim opasnostima, a ipak su sve misije pukom srećom promašile nepovoljna razdoblja.
Postoji dosta indicija za to da Sunčeva aktivnost utiče na rast i razvoj živog svijeta na Zemlji, kao i na klimatske promjene. Mjerenjem debla i kore nekih vrsta drveća pronađena je veza sa pomenutim Sunčevim promjenama. A ako su mjerljive promjene na drveću iako skoro zanemarljivi, nisu isključeni ni uticaji na čovjeka.
Neki naučnici tvrde da za globalno zagrijavanje nije kriv samo efekat staklenika, odnosno čovjek, nego i pojačana Sunčeva aktivnost koja se događa u posljednje vrijeme. Ako je to tačno, neki ljudi mogu biti osjetljivi na Sunčevu aktivnost na sličan način kako osjećaju i biometeorološke promjene.
Nisu ni dokazane ni isključene manje zdravstvene tegobe kao posljedica ovih promjena. Određenu analogiju možemo povući iz saznanja da za čovjeka nije zdravo živjeti u blizini trafo-stanica i GSM repetitora.
Kao što ova zračenja nekima štete manje, a nekima više, moguće je da zbog Sunčevih aktivnosti neki ljudi osjete poteškoće slične onima koje osjećaju i u slučaju izloženosti zračenjima koje je proizveo čovjek.
Slično kao kod biometeoroloških promjena, psihički bolesnici i emocionalno nestabilne osobe osjetljivije su od psihički jakih i stabilnih ljudi.