Mlada glumica koja potiče iz glumačke porodice i čiji je otac Zoran Bečić, prošle godine preminuli poznati glumac, igra glavnu ulogu u filmu "Ritam života" Envera Puške.
Ovo joj je treća filmska uloga, a debitovala je u filmu Dejana Zečevića "Mala noćna muzika" i odigrala minijaturnu ulogu u "Potrazi za Srećkom". Široj publici je postala poznata po seriji "Mješoviti brak" i reklami za "Don kafu", a često se može vidjeti u pozorišnim predstavama u Beogradu i Sarajevu.
Trenutno živi u Beogradu s vjerenikom, takođe glumcem, Igorom Đorđevićem, s kojim čeka dijete.
NN: Kako je došlo do Vašeg učešća u filmu "Ritam života"?
BEČIĆ: To je bilo iznenada, mislim da se takve uloge rijetko kada dobijaju. Puška me vidio u nekim novinama i rekao da mu takva djevojka treba. Kada sam bila u Sarajevu, preko Nele Dženisijević koja isto igra u filmu spojila sam se s Puškom. Našla sam se s njim, nije bilo ni kastinga ni probnog snimanja, već me odmah uzeo, što je bilo jedinstveno. U pozorištu mislim da me nije vidio, možda na filmu jeste. Film smo snimali negdje u ovo doba prošle godine, a završili smo ga malo prije moje trudnoće.
NN: U filmu igrate s hrvatskom zvijezdom Tarikom Filipovićem! Kakva je saradnja bila sa njim?
BEČIĆ: Sjajna je saradnja, on je profesionalac, a površno se znamo i odranije. Bilo je super raditi sa njim!
NN: Potičete iz glumačke porodice, otac Vam je bio glumac, majka kostimograf! Da li je to prednost ili nedostatak u Vašem poslu?
BEČIĆ: Meni to nije ni prednost ni nedostatak, već životni put, mene je moja porodica, odgoj i njihovo zanimanje unaprijed predodredilo šta ću da radim. Odmalena sam provodila vrijeme u pozorištu, naprije za djecu, zatim za odrasle, pa i na snimanjima zajedno s mamom i tatom, tako da je to za mene bio normalan put. Ne doživljavam to ni kao prednost ni kao manu.
NN: Do sada ste imali samo jednu zapaženiju ulogu u filmu "Mala noćna muzika"! I ovaj film kao i taj su mali, nezavisni filmovi! Da li nemate ponuda za film ili je neki drugi razlog u pitanju?
BEČIĆ: Iskrena da budem ne dobijam neke ponude, bilo je nekoliko kastinga, ali se nije ostvarila saradnja. Jedan od kastinga je bio i za ulogu u filmu "Praznik u Bosni". Film mi je isto kao pozorište, isto kao i televizija, posao moj, tako da ne biram ja njega, nego on bira mene.
NN: Koje su to zadnje predstave u kojima ste igrali?
BEČIĆ: Igram u Beogradskom dramskom pozorištu, posljednja premijera je koja je izašla je "Laka konjica". U njoj igra Mima Karadžić sa još dosta poznatih glumaca. Ove sezone bila je i predstava "Disharmonija" o Vladislavu Petkoviću Disu, a sada zbog trudnoće trenutno ne igram.
NN: Gledaoci Vas uglavnom poznaju po seriji "Mješoviti brak" i reklami za "Don kafu"! Kako je mladoj glumici da ne upadne u kalup jedne uloge?
BEČIĆ: U Srbiji gdje uglavnom radim, više me ne doživljavaju i ne prepoznaju kroz te stvari, jer radim u pozorištu i igram u dosta predstava tako da je to neka moja vizit karta, a nije više ni serija ni reklama. Reklama je bila davno, moram priznati da je se više ni ne sjećam, a "Mješoviti brak" je supersaradnja koju sam imala sa Mimom Karadžićem i ostalom ekipom te serije, koja mi je vrlo draga.
NN: Glumili ste i u jednom studentskom filmu sa Svetozarom Cvetkovićem! Je li to bilo za vrijeme Vašeg studiranja?
BEČIĆ: Ne, to je bilo poslije! Film je jako star i to je bila možda posljednja prilika da igram u nekom poluakcionom filmu, što je bilo jako uzbudljivo. To je mali politički triler protkan ljubavlju, ali je meni to baš jako drag film.
NN: Kakva je danas Vaša povezanost sa Sarajevom? Da li Vas za taj grad vežu samo predstave koje igrate ili ima tu većih emocija?
BEČIĆ: Sarajevo je moj dom, tamo mi je majka, odatle sam ja, između ostalog u pozorištu SARTR sam igrala dvije predstave i u Narodnom pozorištu i to je još nešto što me veže. U Sarajevo kada dođem osjećam se kao kod kuće, a sada sam tamo počela i da radim.
"Ritam života"
Film je doživio premijeru u pet bh. gradova istovremeno. Režiserski debi Envera Puške govori o više različitih karaktera čiji se životi konstantno prepliću i na poseban način utiču jedan na drugi. U prvom planu imamo Saliha, koji je, nakon što je bio zarobljen u logoru tokom rata, odlučio da nikada više neće biti gladan i da će uživati u svakom danu svog života. Porodični čovjek, svakoga dana sve zaljubljeniji u svoju ženu Emu i sve više zabrinut za svoju kćerku Maju, Salih je vlasnik restorana gdje priprema svoj specijalitet - miješano meso za četiri osobe. Ljubav između Saliha i Eme je savršena, a ljubav i briga za njihovu 27-godišnju kćer Maju je beskonačna. Maja je tipični predstavnik savremenog društva, ne uživa u Salihovoj hrani, jede malo, brine o kilaži i celulitu, te je uvijek na nekoj dijeti. Dok Salih brine o Majinoj prehrani, nju muče druge brige. Zaljubljena je u Damira, spletkaroša i preprodavca automobila, koji je oženjen i svakodnevno vara svoju ženu. Ljuta i povrijeđena Maja odlučuje da prekine relaciju sa Damirom, shvatajući da njemu nije mnogo stalo do nje.