Glumac Lazar Strugar, kojeg publika pamti kao Avaksa iz kultnog filma "Kad porastem biću kengur", otvoreno je govorio o zavisnosti od heroina, predoziranjima i trenutku kada mu je ljekarka u gradskom autobusu spasila život.
Iako je još kao mlad glumac dobio zapažene uloge i priliku da igra u Ateljeu 212, Strugar je godinama vodio tešku borbu sa zavisnošću, koja je ostavila ozbiljne posljedice na njegovo zdravlje i privatni život.
Kako je ispričao, heroin je koristio između deset i 12 godina, a u najtežem periodu imao je svega 53 kilograma, gubio zube i jedva uspijevao da sastavi rečenicu.
"Nakon Kengura i Košarkaša posetio sam pakao"
Govoreći o početku zavisnosti, Strugar je priznao da mu profesionalni uspjeh i popularnost nisu donijeli zadovoljstvo koje je očekivao.
"Dobio sam veliku priliku u životu preko svojih uloga, dosta sam postigao, ali sve ostalo je bilo nešto što me je udaljilo od svega što sam želeo da budem. Nakon 'Kengura' i serije 'Košarkaši' posetio sam pakao. Sa 22 godine sam bio u Ateljeu 212, ali sam se uklopio i sa heroinom. Našli smo se tako kao da smo se celog života tražili. On mene da upropasti, a ja njega da mi da neki privid da će sve da bude okej", ispričao je glumac.
Priznao je da je godinama bio potpuno podređen drogi.
"Deset punih godina sam proveo u tom paklu. Nikada nisam tačno izračunao koliko, da ne licitiramo između 10 i 12 godina sam bio zavisnik od heroina, nazalno sam ga konzumirao i bio sam u njegovom vlasništvu od jutra do mraka", rekao je Strugar.
Dodao je da mu ni uloge u pozorištu i na filmu, ni prepoznatljivost među publikom nisu bile dovoljne da se osjeća ispunjeno.
"Imao sam 53 kilograma i nisam mogao da spojim rečenicu"
Zavisnost je vremenom ostavila teške fizičke i emocionalne posljedice.
Strugar je priznao da je izgubio godine života, ali i da je tek kada je dotakao dno počeo drugačije da posmatra sebe.
"To što sam se drogirao je bilo potpuno besmisleno. Izgubio sam 12 godina. Jedino dobro, da se tako izrazim, je to što sam stigao do dna, a kada dođeš do dna onda možeš samo da se penješ gore", ispričao je.
Posebno teško mu je, kaže, palo suočavanje s vlastitim izgledom i zdravstvenim stanjem.
"Ceo život slušam o sebi da sam lep, pametan, i onda sam doživeo paradentozu, počeo da gubim zube, imao 53 kilograma i nisam mogao da spojim rečenicu. I nisam bio ni lep, ni pametan više, ali opet sam nekako postojao", rekao je glumac.
"Bio sam mrtav duže od minut"
Jedan od najpotresnijih dijelova njegove ispovijesti odnosi se na predoziranja.
Strugar tvrdi da je više puta bio životno ugrožen i da je u jednom slučaju bio bez znakova života duže od jednog minuta.
"Život sam gubio tri puta, dva puta je bila klinička smrt, a jednom sam bio mrtav duže od minut kao posledica predoziranja", rekao je.
Prisjetio se i trenutka kada je, nakon uzimanja velike količine heroina i lijekova za smirenje, shvatio koliko je njegovo stanje ozbiljno.
"Nisam hteo da se ubijem, ali kada sam shvatio koliku količinu heroina i lekova za smirenje sam uneo u sebe u istom momentu, shvatio sam da ću da umrem", ispričao je.
Umjesto da odmah pozove Hitnu pomoć, izašao je iz stana.
Ljekarka u autobusu mu spasila život
Kako prenosi Kurir, Strugar je ispričao da je tog dana ušao u autobus na liniji 17, koja saobraća između Konjarnika i Zemuna.
Bio je u toliko teškom stanju da je očekivao da neće preživjeti vožnju.
Međutim, u autobusu se nalazila ljekarka iz Urgentnog centra koja je primijetila da nešto nije u redu.
"Žena koja je sedela u autobusu iza mene bila je lekar u Urgentnom centru. Po načinu na koji sam sedeo ona je prepoznala da se nešto baš zeznuto dešava i da ja verovatno neću da preživim. Ona je pozvala hitnu pomoć i spasila mi život", ispričao je.
Prema njegovim riječima, ljekarka je odmah reagovala i započela pružanje pomoći.
"Ona mi je dala prvo veštačko disanje i reanimaciju", rekao je.
Strugar je uvjeren da bez njene reakcije ne bi preživio.
"Da ona nije sedela ne bih bio živ, laiku bi delovao tako da možda sam malo umoran, možda sam malo popio, ona je prepoznala šta je sa mnom i pozvala je hitnu odmah", ispričao je glumac.
Ni poslije predoziranja nije odmah prestao da koristi drogu
Iako mu je život bio spasen, Strugar priznaje da ni taj događaj nije bio dovoljan da odmah prekine zavisnost.
Nastavio je da se suočava s dugovima, zdravstvenim problemima i postupcima zbog kojih danas žali.
"To nažalost nije bio prelomni trenutak da ostavim drogu. Bilo je potrebno da se pojavi veća ljubav od one koju sam osećao prema paklenom prahu. Velike sam gluposti pravio. U velike dugove sam upadao. U jednom momentu sam krenuo da kradem i otimam", priznao je.
Izlaz iz zavisnosti pomogao mu je da pronađe rođak koji je ranije prošao kroz slične probleme i uputio ga na mogućnost rehabilitacije.
Danas Strugar, kako kaže, svoj život posmatra drugačije, posebno otkako je postao suprug i otac.
"Tek sada kada živim u braku sa suprugom i imam troje dece kod kuće, tek sada vidim gde sam sve šupalj. I da sam na drugačiji način mogao da vodim svoj život i da se pripremim na najtežu ulogu koju imam", rekao je.
Glumac smatra da je upravo porodica postala najvažniji dio njegovog života, mnogo važniji od popularnosti koju je stekao zahvaljujući filmu i pozorištu.