Smrt Preslija Gerbera, sina Sindi Kraford, u 27. godini ponovo je oživjela jedan od najmračnijih mitova pop kulture – priču o "Klubu 27".
Gerber je preminuo 20. septembra u rehabilitacionoj ustanovi u Kaliforniji, a uzrok njegove smrti još nije zvanično utvrđen. Mrtvozornik okruga Los Anđeles saopštio je da su nakon pregleda zatražene dodatne analize i da konačni rezultati mogu potrajati nekoliko mjeseci. Policija slučaj istražuje kao mogući slučaj predoziranja, ali to zasad nije potvrđeno kao uzrok smrti.
Činjenica da je Gerber imao 27 godina bila je dovoljna da se ponovo pojavi ime kluba koji zapravo nikada nije postojao, nema članstvo niti bilo kakva pravila, ali već decenijama zauzima posebno mjesto u istoriji muzike i popularne kulture.
U njega su "učlanjeni" tek nakon smrti.
Kako je uopšte nastao Klub 27?
Priča počinje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, kada se u nevjerovatno kratkom periodu dogodio niz smrti ljudi koji će postati neke od najvećih ikona rokenrola.
Brajan Džouns (Brian Jones), osnivač i nekadašnji gitarista Rolingstonsa (The Rolling Stones), pronađen je mrtav u svom bazenu 3. jula 1969. Imao je 27 godina.
Nešto više od godinu dana kasnije, 18. septembra 1970, u Londonu je umro Džimi Hendriks (Jimi Hendrix). Imao je 27.
Samo 16 dana poslije Hendriksa, 4. oktobra, pronađena je mrtva Dženis Džoplin (Janis Joplin). I ona je imala 27 godina.
A onda je 3. jula 1971, tačno dvije godine nakon smrti Brajana Džounsa, u Parizu umro frontmen Dorsa (The Doors) Džim Morison (Jim Morrison).
Imao je 27.
Četiri velike rok zvijezde umrle su, dakle, u periodu od samo dvije godine – sve u istoj životnoj dobi. Upravo taj neobični splet događaja postavio je temelje mita koji će kasnije dobiti ime "Klub 27". Novije istraživanje o nastanku ovog fenomena opisuje upravo smrt Džounsa, Hendriksa, Džoplin i Morisona kao statistički neobičan događaj koji je postao osnova za kasniju legendu.
Kurt Kobejn je promijenio sve
Iako se o neobičnoj podudarnosti govorilo i ranije, Klub 27 nije odmah postao fenomen kakav poznajemo danas.
Prošlo je više od dvije decenije prije nego što je još jedna smrt ponovo spojila broj 27 i najveće zvijezde rok muzike.
Kurt Kobejn (Kurt Cobain), frontmen Nirvane i jedna od najvažnijih muzičkih figura svoje generacije, umro je 1994. godine. Imao je 27 godina.
Njegova smrt ponovo je povezivana s Hendriksom, Džoplin i Morisonom, a ideja o "Klubu 27" tokom devedesetih postala je dio popularne kulture.
Posebnu pažnju privukla je izjava njegove majke Vendi O'Konor (Wendy O'Connor), koja je nakon sinove smrti rekla:
"Sada je otišao i pridružio se tom glupom klubu."
Kasnije je ta rečenica često tumačena upravo kao referenca na muzičare koji su umrli sa 27 godina, iako postoje različita tumačenja na koji je "klub" mislila.
A onda je umrla Ejmi Vajnhaus
Ako je Kobejn učvrstio mit, smrt Ejmi Vajnhaus (Amy Winehouse) ponovo ga je pretvorila u globalnu temu.
Britanska pjevačica pronađena je mrtva u svom domu u Londonu 23. jula 2011. godine.
Imala je 27 godina.
Uzrok smrti bilo je trovanje alkoholom, a činjenica da je jedna od najprepoznatljivijih pjevačica svoje generacije umrla upravo u istoj dobi kao Hendriks, Džoplin, Morison i Kobejn izazvala je novi talas priča o "ukletom" broju.
Klubu su vremenom retroaktivno pridružena i druga poznata imena.
Među njima je bluz legenda Robert Džonson (Robert Johnson), koji je umro 1938. sa 27 godina i oko čijeg su života i smrti već postojale brojne legende, uključujući čuvenu priču da je na raskrsnici "prodao dušu đavolu" u zamjenu za nevjerovatan talenat za gitaru.
Na listama se često nalazi i američki umjetnik Žan-Mišel Baskija (Jean-Michel Basquiat), koji je 1988. umro od predoziranja heroinom, takođe sa 27 godina.
Jesu li ljudi zaista skloniji smrti sa 27 godina?
Tu legenda počinje da se sudara sa statistikom.
Naučnici su nakon smrti Ejmi Vajnhaus odlučili da provjere postoji li iza Kluba 27 išta više od neobične slučajnosti.
Studija objavljena u medicinskom časopisu "The BMJ" analizirala je 1.046 muzičara koji su imali album na prvom mjestu britanske top-liste između 1956. i 2007. godine.
Da je "kletva 27" stvarna, na grafikonu smrtnosti trebalo bi da se pojavi makar neki skok upravo u toj godini života.
Nije se pojavio.
Među 522 muzičara koji su doživjeli 27. godinu zabilježene su tri smrti, odnosno stopa od 0,57 smrti na 100 godina praćenja muzičara. Gotovo identična stopa zabilježena je sa 25 godina – 0,56 – i sa 32 godine – 0,54.
Drugim riječima, 27. nije bila ništa smrtonosnija od 25. ili 32. godine.
Istraživači su zaključili da Klub 27 najvjerovatnije nije stvaran fenomen. Otkrili su, međutim, nešto drugo: poznati muzičari tokom dvadesetih i tridesetih godina imali su dva do tri puta veći rizik od smrti u odnosu na opštu britansku populaciju.
Zašto onda baš 27 pamtimo?
Upravo je to možda najzanimljiviji dio priče.
Istraživanje objavljeno 2024. analiziralo je podatke o više od 344.000 poznatih osoba i ponovo nije pronašlo dokaz da ljudi češće umiru sa 27 godina.
Ali jeste otkrilo nešto neobično.
Ljudi koji su umrli sa 27 postali su, kao grupa, izuzetno poznati u poređenju s ljudima koji su umrli u drugim mladim godinama.
Drugim riječima, nije broj 27 proizvodio slavne smrti. Slavne smrti su proizvele značaj broja 27.
Autori smatraju da je početni niz smrti Džounsa, Hendriksa, Džoplin i Morisona bio dovoljno nevjerovatan da privuče pažnju javnosti. Kada je jednom nastala priča o "Klubu 27", svaka naredna smrt poznate osobe u toj dobi dobijala je mnogo veću pažnju i dodatno hranila legendu.
Tako je slučajnost postala obrazac, a obrazac mit.
Presli Gerber ponovo otvorio staru priču
Više od pola vijeka nakon smrti Džounsa, Hendriksa, Džoplin i Morisona, broj 27 ponovo se pojavio u naslovima nakon smrti Preslija Gerbera.
Sin Sindi Kraford i biznismena Rendija Gerbera godinama je javno govorio o problemima sa zavisnošću i mentalnim zdravljem. Preminuo je u rehabilitacionoj ustanovi, ali zvanični uzrok smrti još nije poznat.
Njegova smrt zato zasad ne govori ništa novo o navodnoj "kletvi".
Ali pokazuje koliko je Klub 27 postao duboko ukorijenjen u pop kulturi: dovoljno je da poznata osoba umre u toj dobi i imena Hendriksa, Džoplin, Morisona, Kobejna i Vajnhaus ponovo se pojavljuju zajedno.
Nauka za takav klub nije pronašla dokaz.
Pop kultura ga, međutim, već više od pola vijeka odbija raspustiti.