O svadbi sina muzičke zvijezde Roda Stjuarta Lijama i influenserke Nikol Artuković prošle nedjelje u Dubrovniku i dalje se priča.
O njihovom vjenčanju pisali su brojni svjetski, hrvatski i srpski mediji.
Kao gost iznenađenja pojavio se pjevač Petar Grašo zbog kojeg je mlada zaplakala.
I na društvenim mrežama se komentariše ova, kako su je mnogi nazvali, svadba decenije, a ima i onih statusa u kojima se tvrdi da je snajka svjetske muzičke zvijezde unuka Andrije Artukovića, ozloglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, ministra policije u Pavelićevoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
"Petar Grašo pjevao na svadbi sina Roda Stjuarta, a mlada Nikol Artuković je plakala kao kiša. Nije jasno da li od sreće što joj Grašo pjeva, ili od tuge jer joj je deda Andrija Artuković jedan od najvećih zločinaca, koji je otvorio jedini dječji logor na svetu - glasi jedan tvit.
Nikol jeste potomak ozloglašenog ministra koji je Srbe, Jevreje, Rome slao u logore širom Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata. Po njegovoj naredbi zarobljeno je i više desetina hiljada djece.
Prema pisanju Dubrovačkog dnevnika Andrija Artuković, koji je nakon Drugog svjetskog rata pobegao u Ameriku, ali i brojni članovi njegove familije, bio je rođak Nikolinog pradede Vida. On je u Kaliforniji 1919. godine osnovao porodičnu kompaniju koja i dan danas nosi njegovo ime.
Otac Rodove snajke Mark Nikolas Artuković preminuo je kada je imao 58 godina. Ona je jedno od šestero djece Marka Nikolasa Artukovića i Tine Artuković rođene Cvjetković: Ima braću i sestre Lusi, Kristinu, Anthonija, Andreu i Amandu.
Andrija Artuković uhapšen je u Los Anđelesu 14. novembra 1984. godine. On je pobegao u Ameriku 1948. godine, ali su američke vlasti uporno odbijale da ispune jugoslovenski zahtev za ekstradiciju. To se dogodilo tek 12. maja 1986. godine, a istog meseca je osuđen na smrt.
Artuković je je postao član ustaške organizacije 1929. Povezan je sa brojnim zločinima, pa čak i atentatom na kralja Aleksandra u Marseju. Ministar je postao 1941. godine, i bio je neposredno umiješan u genocid nad Srbima, Jevrejima, Romima i drugim nacionalnim manjinama.
Kada se Drugi svjetski rat završio, preko Blajburga, Švajcarske i Italije pobjegao je u Irsku, a zatim se seli u Kaliforniju gdje je živio do sredine 1980-ih godina, a jugoslovenske vlasti su zahtijevale njegovu ekstradiciju kako bi mu sudile za ratne zločine jer se teretio za ubistvo nekoliko hiljada civila. Zahvaljujući jevrejskim organizacijama, on je potom izručen Jugoslaviji.
Samo dva dana nakon što je izručen iz SAD i na bolničkom krevetu iznesen iz aviona, otpočelo je suđenje.
U optužnici je pisalo da je početkom 1942. godine u blizini Vrginmosta, zbog odmazde, naredio je da se pohvata i ubije civilno stanovništvo okolnih sela, među kojima je najviše žena i dece. Krajem 1941. godine u Zagrebu na Krešimirovu trgu, gde je dovedeno oko 700 građana, među kojima žene i djeca, naredio je da se prebace u sabirni logor u Kerestincu, a zatim izdao naredbu da se osobe u poslednjem delu kolone ubiju, nakon čega je 450 ljudi na livadi ubijeno iz mitraljeza, pisao je Večernji list, a prenosi Kurir.
Poslednji put je izveden pred sudsko veće 14. maja 1986. kada je osuđen na smrtnu kaznu koja nije izvršena jer je preminuo u januaru 1988. godine u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu, od aneurizme.