Vesna Đogani se u jednoj tv emisiji prisjetila trenutaka iz djetinjstva koji su je obilježili i oblikovali. Govorila je iskreno o svojim prvim koracima ka svijetu plesa – svijetu koji joj je pružio utočište kad ništa drugo nije.
U vrijeme kada su druga deca imala stabilne domove i vannastavne aktivnosti, Vesna je odrastala na ulici pjevajući, igrajući i sanjajući.
Iako je prvi susret sa baletom bio bolan, obilježen diskriminacijom i sramom zbog siromaštva, ljubav prema pokretu nije jenjavala.
“U to vreme sva deca su imala neke aktivnosti. Ja sam dane provodila napolju na ulici i volela sam da igram i da pevam, pa me je mama upisala u Kulturni centar za ples i pokret na moderan balet i tu sam imala diskriminaciju”, prisjetila se Vesna.
Kao dijete koje je odrastalo u teškim uslovima i sa jednim roditeljem- majkom koja je po cijeli dan radila, o njoj nije imao ko da brine.
“Bila sam trćava, bila sam stalno prljava, sa masnom kosom, sa masnom garderobom i mnogo sam smrdela. Ta žena koja je radila sećam se kada nešto kaže mene pipne i kaže: „Da ne budete ovako masni“. To su sve neke traume, svi su ostali bili čisti. Vodila nas je na neka putovanja i prva stvar koju kaže je: „Vesna ide na pranje“. Mama nije stizala te stvari”, ispričala je pjevačica i dodala:
“Nije ih bilo briga. To govori o njoj. To može da se kaže drugačije. Ja kao majka i neko ko je radio u plesnoj školi, znam da može da se skrene pažnja na drugačiji način”.
Podsjećamo, Vesna se slomila pred kamerama kada je govorila o svom djetinjstvu i odrastanju u siromaštvu.
Odrastanje sa majkom u teškim uslovima obilježio je tragičan trenutak kada je socijalna služba odvela.
“Nije bila njena odluka da me ostavi. Ona nije imala gde da živi. Živela je u nekom malom sobičku, bila je podstanar. Nije imala uslove i mene je socijalna služba uzela i odvela. Neko je bio prijavio. Iz tog perioda se sećam da sam bila u Zvečanskoj i noćima plakala, ona je mene uzela u nekom trenutku. Bila sam neko vreme tamo”, kroz suze se sjećala pjevačica.
U tim danima tuge, spas su joj pružili kumovi uz koje je Vesna pronašla prvi osjećaj topline i pripadanja.
“Ona je na poslu upoznala koje kumove, bračni par iz Hrvatske kojima se požalila i koji su mene izveli iz Zvečanske. Ja sam kod njih bila do 7. godine, mama je dolazila i odlazila, ali sam živela kod njih. Oni su mene krstili”, ispričala je Đoganijeva.