Putujući muzičar sa dreadloksima, uz dva prava didžeridua, na zagrebačkim ulicama ovih dana svira i cijev od usisavača. Ovaj nesvakidašnji gost živi je dokaz da se, uz malo sluha i truda, muzicirati može na bilo čemu.
Majkla Gunter iz Brizbjena, 29-godišnji inženjer građevine, napustio je prije četiri godine svoj svakodnevni posao u australijskom gradu Brizbjenu kako bi se odmorio od svakodnevnog stresa i obaveza koje mu je nametao život u velikom gradu i stalni posao.
Kako bi zaradio dovoljno za stanovanje i hranu, te osnovne potrebe tokom svog putovanja po gradovima Evrope, Majkl se odlučio na ulično sviranje didžeridua.
Iako je Australija pradomovina ovog neobičnog puvačkog instrumenta, kojeg su aboridžinska plemena svirala milenijima i izrađivala od drveta izdubljenog termitima, Majkl je didžeridu susreo i naučio svirati tek u Evropi.
Na svom putovanju je susreo, kaže, nekog Nijemca koji mu je predložio da počne svirati cijev od usisavača.
"Svako zna što je didžeridu i mnogi ga sviraju, ali kada ljudi na ulici vide da sviram na cijevi od usisavača, to ih zainteresuje, pa tako uspijem i više zaraditi", priča Michael u pauzi od svirke na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.
Kaže da je cijev od usisavača nešto teže svirati od običnog, drvenog didžeridua i da se teže proizvodi dobar zvuk, ali kad se jednom savlada, kaže, može se dobiti lijepa paleta raznih zvukova.
Najteže od svega u sviranju didžeridua, ili cijevi usisavača je, tvrdi Michael, naučiti kako imati kontinuirani dah koji se postiže kombinacijom rada mišića na obrazima i u dijafragmi.
Majkl je najprije otputovao na polugodišnji odmor od svog posla, a kako mu se svidio način života koji mu pruža veću slobodu, ostao je na putu. No, kaže kako je otvoren za svoj povratak u rodni Brizbejn, gdje bi se obogaćen iskustvom putovanja, lakše vratio u zahtjevnu svakodnevicu.
