LONDON - Ugledni britanski dnevnik "The Guardian" danas je objavio osvrt na nedavno objavljenu knjigu "All the Countries We've Ever Invaded: And the Few We Never Got Round To" u kojem se vrlo kritički odnosi prema zamisli autora da kao "lako štivo" prikaže britansku istoriju nasilnih osvajanja i nebrojenih invazija širom svijeta.
Autor Ričard Sejmur se u tekstu naslovljenom "Britanci su izvršili invaziju na 90 odsto zemalja u svijetu. Ha, Ha?" razračunava ne samo s autorom knjige Stjuartom Lejkokom nego i s brojnim kritikama koje knjigu prikazuju kao privlačno i nepretenciozno štivo.
Lejkok je dvije godine proučavao istoriju gotovo 200 zemalja svijeta, vodeći se abecednim redom kao kriterijumom, i otkrio da samo njih 22 nikad nije bilo cilj invazije britanske vojske, pri čemu je uglavnom riječ o dalekim destinacijama. Dvadeset dvije zemlje koje nikad nisu bile na udaru britanske invazije, po Lejkoku, jesu: Andora, Bjelorusija, Bolivija, Burundi, Čad, Gvatemala, Kirgistan, Kongo, Lihtenštajn, Luksemburg, Mali, Maršalova ostrva, Monako, Mongolija, Obala Slonovače, Paragvaj, Srednjeafrička Republika, Sveti Toma i Prinsipe, Švedska, Tadžikistan, Uzbekistan i Vatikan.
Zemlje su posmatrane pod današnjim imenom i u današnjim granicama, iako se velik dio istraživanja odnosi na razdoblja kad to nije bilo tako. Obuhvatilo je 192 države članice Ujedinjenih naroda te Vatikan i Kosovo, koje takav status nemaju, ali ih britanska vlada priznaje kao nezavisne države, prenijela je Hina.
"Druge zemlje se moraju osjećati tako zapostavljeno. Novo istraživanje pokazuje da su britanski vojnici u nekom trenutku u istoriji napali praktično svakoga. Nemirni Britanci pregazili su 'zapanjujućih 90 odsto zemalja u svijetu', a među tek 22 zemlje koje su tragično previdjeli su Švedska, Mongolija i Vatikan", citira dio knjige u uvodu teksta autor Ričard Sejmur.
Autor knjige smatra da je ona lako štivo, u kojem se ne ističe moralno stajalište o Britanskom carstvu, ali se Sejmur s tim ne slaže.
"Kao prvo, lagana satira (kojom je pisana knjiga) sama po sebi implicira određenu perspektivu u vezi događaja koje većina ljudi smatra problematičnim. Zamislite nježnu farsu o genocidu u Ruandi, pa ćete uvidjeti koliko je to neprimjereno", kaže se u "Guardianovom" tekstu.
Takođe se ističu nedostaci pristupa u knjizi, napominjući da je on ahistoričan jer kao vječno tumači nešto što je uslovljeno okolnostima. Mnoge invazije dogodile su se prije nastanka Britanskog carstva, čiji se nastanak istorijski temelji na osvajanju Irske i savezu sa Škotskom, a prva invazija koja se spominje u knjizi je ona iz 2. vijeka na Galiju u kojoj je, pod komandom Klodija Albina, "navodno bilo mnogo Britanaca", kako u knjizi piše Lejkok.
Autor teksta u "The Guardianu" u zaključku napominje kako je "ovo manje priča o avanturama i intrigama, kao što se reklamira, a više potvrda banalnosti i zla. Riječ je o svakodnevnoj, institucionalizovanoj svireposti. A to baš nije neka 'zeka'".