"Svijet će se završiti 13. novembra 2026." - bar je tako vjerovao fizičar Hajnc fon Ferster još šezdesetih godina.
Hajnc i njegovi studenti Patriša M. Mora i Lorens V. Amiotobjavili su 1960. godine rad pod naslovom "Doomsday: Friday, 13 November, A.D. 2026" ("Sudnji dan: petak, 13. novembar 2026. godine"), u kojem su naveli upravo taj datum kao mogući trenutak kraja svijeta.
Kako piše "B92", taj rad je čak objavljen u naučnom časopisu Science.
Autori su predvidjeli da će ljudska populacija do tog datuma težiti beskonačnosti, što bi, prema njihovom modelu, dovelo do samouništenja čovječanstva.
Zalagali su se za zajedničke napore kako bi se spriječio takav scenario.
Šta kaže predviđanje Sudnjeg dana?
Hajnc fon Ferster je 1960. godine, zajedno sa svojim studentima, objavio studiju o problemu prenaseljenosti. U radu se navodi da bi ljudska populacija mogla da raste sve bržim tempom, pri čemu su autori kao jedan od mogućih razloga isticali unaprijeđenu komunikaciju i veću saradnju unutar društava.
Istraživači su tvrdili da bi povećanje gustine stanovništva moglo da stvori još više prilika za saradnju među ljudima, omogućavajući ljudskoj populaciji da raste brže nego što bi se očekivalo na osnovu uobičajenih modela rasta.
Svoja predviđanja zasnovali su na 24 istorijske procjene broja stanovnika svijeta koje su obuhvatale period od oko dvije hiljade godina.
Koristeći matematičke jednačine, autori su predstavili model prema kojem bi svjetska populacija do 2026. godine dostigla beskonačnost.
Drugim riječima, prema njihovoj matematičkoj projekciji, broj ljudi na Zemlji trebalo je da nastavi da raste sve brže, sve dok sistem ne bi došao do tačke kolapsa.
Kakve su bile kritike?
Rad je izazvao brojne rasprave među matematičarima i demografima, koji su kritikovali njegovu metodologiju i način na koji su istorijski podaci korišćeni za projekciju budućeg rasta stanovništva.
Studija je tada privukla veliku pažnju medija i postala tema razgovora čak i u The New York Timesu. Njene ideje uticale su i na šire debate o pitanjima kao što su zaštita životne sredine i reproduktivna politika.
Takozvana "jednačina Sudnjeg dana" nastavila je da se pominje tokom 1970-ih i 1980-ih, dok su se rasprave o brzom rastu svjetske populacije nastavile.
Neki kritičari su rad odbacivali veoma oštro, uz komentar da je "previše smiješan da bi se komentarisao".
Međutim, do 1993. godine podaci o svjetskoj populaciji počeli su da zaostaju za predviđanjima ovog modela. Stope nataliteta počele su značajno da opadaju, a prema savremenim procjenama, globalna stopa nataliteta danas je nešto manja od polovine nivoa iz 1960. godine.
Kakvu sliku donosi 2026. godina?
Uprkos dramatičnom i senzacionalnom predviđanju za 2026. godinu, današnja slika demografskih kretanja znatno se razlikuje od scenarija koji su autori zamislili prije više od šest decenija.
Umjesto beskonačnog rasta stanovništva, u mnogim djelovima svijeta bilježi se usporavanje rasta broja stanovnika i pad nataliteta. Zbog toga se predviđanje iz 1960. danas posmatra prvenstveno kao istorijski primjer pokušaja da se matematičkim modelom predvidi daleka budućnost čovječanstva.
Datum 13. novembar 2026. tako ostaje upamćen zbog neobičnog matematičkog predviđanja objavljenog još 1960. godine, a ne kao potvrđeno predviđanje stvarnog kraja svijeta.
(b92)